Sava i Splavarska ulica u Slavonskom Brodu
Udruga splavara "Čika Mata Marković" Slavonski Brod
Život na Savi    Life on the river Sava
Početna stranica

Brod na Savi do 1900. god.

     U malim kućnim arhivama ima podosta zanimljivih podataka iz povijesti Broda, fotografija i knjiga, neki manje ili više poznati. Odlučili smo se za vrijeme do 1900. god. U ovom poglavlju bavimo se poviješću Broda ali ne vezanim uz Savu.
Nemoguće je razdvojiti prošlost Broda od Save ali kako se na ovoj web stranici detaljnije bavimo Savom, pokušali smo dostupne podatke o Savi svrstati u neke cjeline kako slijedi:

01. Od Rimljana do kraja prvog sv. rata
02. Od kraja prvog svj. rata do kraja II svj. rata
03. Od kraja II sv. rata pa do početka Domovinskog rata
04. Kupališta i Čika Mata Marković
05. Ledena prošlost
06. Splavi i vodenice nekada

Ostale novije priloge vezane uz Savu potražite u Savskoj kronici.

S A D R Ž A J
Prapovijest
Starčevačka kultura - nalazište Galovo, prije 8.000 god.
Prvi poznati stanovnici Panonije, Iliri i Kelti, 4. i 3. st. p.n.e
Rimljani, 09. god - 476. god.
   Karta Tahula Pentingeriana, srednjovjekovna kopija rimske karte iz II stoljeća
   Glavni rimski prometni pravci u kasnoantičkoj južnoj Panoniji
   Rimski nalaz: Harpokrates
   Karta: Rimljani na tlu Hrvatske III - V st.
   Karta Orteliusa Abrahama
   Rekonstrukcija rimske Marsonie iz II st.
   Rimska vojnička diploma iz 71. god. i knemida iz 3.st.

Srednji vijek i Hrvati, 4. st - 1530. god.

Turska osvajanja, 1530. - 1688. god.
   Pad Broda pod Tursku vlast
Stanovništvo Brodski kadiluka 1538.
   Opis čardaka
   Opis Broda za vrijeme Turaka

Austrijsko doba i Vojna krajina, 1688. - 1918.
   Vasilj Antipov: Pogranični čardak iz doba Vojne krajine na ušću Mrsunje. Srušen u II svj. ratu
   Opis oslobođenja Broda od Turaka
Brodska utvrda "Vukovac" 1688.-1722.
   Rekonstrukcija tvrđave Vukovac početkom 16. st. koja je bila u vlasništvu Berislavića
   Antipov: Rekonstrukcija tvrđave Vukovac
   Brod i okolica prema rekonstrukciji Antipova, 1691. god.
   Plan obnove tvrđave Vukovac prema planu inž. M. Kaysersfelda, 1692. god.
   Brod i okolica na karti Sparra de Bensdorfa iz 1697. god.
   Prelaz preko Save vojske Eugena Savojskog 1697.-98.
Opis i popis čardaka, 1698.
   Plan utvrde Brod, J. Chr. Müller 1699. god.
   Brod i tvrđava Vukovac prema rekonstrukciji Antipova, 1699. god.
   Brod i tvrđava Vukovac prema rekonstrukciji Antipova, 1700. god.
   Nacrt utvrde Vukovaca izidina Broda prema Weigelovoj mapi

18. stoljeće
   Zapovjednici brodske tvrđave od kraja 17.st - sredine 19.st.
   Nacrt čardaka
Josef Petraš
   Projekt nove tvrđave, plan Broda, tvrđava Vukovac i Gornja Varoš. Rad inž. S. de Parrette iz 1715. god.
Vid Došen - vjerski i prosvjetiteljski pisac
   Vid Došen naslovnica Aždaje
   Brođani brane franjevce od klevete, 1725. god.
Matija Antun Relkovic, rođ. 1732.
   Bista Antuna Relkovica
   Plemički grb Marka Crljena iz Šumeća kraj Slavonskog Broda, 1773. god.
Preuređenje Vojne Krajine 1746. god.
   Zapovjednici brodske pukovnije u 18. i 19. st.
Marija Pomoćnica Gospa naša zaboravljena?
   Rimokatolička župna crkva Sv. Stjepana osnovana 1754.
   Brod proglašen slobodnim vojnim komunitetom 1753.
Sveti Ivan Nepomuk opet među nama, 1754.
   Tlocrt zadružne kuće u Gornjim Andrijevcima
   Sprave i pribor za tkanje iz Gornjih Andrijevaca
   Gradski suci Vojnog komuniteta Brod od 1753-1787.
   Stranica gruntovne knjige iz G. Andrijevaca
   Karta Hatar Gornji Andrijevci
   Gruntovni izvadak iz 1840.
Popis stanovnika Broda 1760. god.
   Dokument iz 1767.
   Plan kavalira u festungu (tvrđava Brod), 1768.-69. god.
Katarinski sajam, 1769.
   Knjiga privilegija brodskihobrtnika, 1769.
   Plan kontumca (karantena) na Vijušu u Brodu na Savi, podignut 1770. god. Prvi kontumac bio je u napuštenoj tvrđavi Vukovac kod mosta na Savi 1740. god
   Zgrada sjedišta uprave kontumca na Vijušu u Brodu na Savi
   Vasilj Antipov: Jedan od bunara u Kontumncu u ulici Stanka Vraza, pokriven šindrom i oslonjen na četiri zidana stupa. Bunar više ne postoji
   Plan Broda iz 1776. god.
   Zapovjednici vojne uprave i mjesni predstavnici u Brodu 1787.-1820.
Perivoj Grabrik, 1780.
   Zaboravljeni perivoj
   Popis broja stanovnika Broda 1780.-1953.
   Vasilj Antipov: Brod i tvrđava oko 1780.
   Karta Broda i okolice, 1781-83. god.
   Karta Broda, 1781-83. god.
   Plan razvoja Broda 1785. god.
Jarići Von Brodberg, plemić od 1796.
   Portret Johana Kristofa Daubach, 1765.-1843.
   Portret Alojzije Daubach
19. stoljeće
   Plan pučke škole (trivijalke), 1806
   Franz Jashke: Domorotke iz Brodske regimente, 1807./08.
   Karta Broda i okolice, 1806.-1869. god.
   Karta Broda i okolice, 1806.-1869. god.
Brodska trivijalka, 1807.
   Veduta tvrđave, Save i Broda, 1807./08. Slikar je austrijanac Franz Jaschke (1775.-1842.)    Jakob D'Elia i supruga Julija
   Obligacija koju je 1810. potpisao trgovac Josip Benčević
   Nacrt Franjevačkog samostana u Brodu na Savi početkom 19. st.
   Tlocrt kuće brodskog trgovca Mihaela Agjića,
   Stara zgrada djevojačke škole u Brodu na Savi
   Grb grada na cehovskim zastavama
   Grbovi Broda od 1820. pa nadalje
   Franjo I. o brodskoj sampupravi iz Kronike franjevačkog samostana
   Luka Ilić Oriovčanin, rođen 1817.
Opis brodske pukovnije 1818.-1829. prema zapisima Johanna Pichlera
   Slika krajišnika čardaklija
   Slika slavonskog časnika
Vrli otadžbenik Obštar Olujević
   Vasilj Antipov: Brod i tvrđava oko 1820.
   Poštanski ured u Brodu, 1820.
   Brodski gradonačelnici 1820.-1901.
   Antun Keller: Portret župnika Klokočevića, 1819.
Matija Mesić, rođ. 1826.
   Matija Mesić, prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu, 1874.
   Matija Mesić kao brodski đak s tetom
   Zgrada Magistrata sagrađena oko 1825.
   Johann Servus Essekini: Portret mlađeg župnika Stjepana Marjanovića, oko 1830.
Slikarica Fany Daubachy-Doljska, udana Brlić, rođ. 1832.
   AloisNeubair Gries: Portret oficira iz obitelji Kopić, 1833.
Dr. Ignjat Brlić, Dom i sviet, 15.05.1892.
Filipovići "Freudenberški"
   Johann Mihaljevic: Zastava obrtnika II. cehovskog odjela, 1828.
   Johann Mihaljevic: Zastava obrtnika IV. cehovskog odjela, 1828.
   Carinarnica u Brodu na Savi. Prestala je raditi austrijskom aneksijom Bosne.
   Katarina Brlić pl. Benko, (1804.-1843.)
   Ignjat Alojzije Brlić (1795.-1855.)
   Josip Malignani: Portret Antuna Švarića, 1840.
   Jagoda Brlić, 1842.
   Portret N. Haasa oko 1840.
   Portret pukovnika Stephana Haasa oko 1840.
   Portret oficira Conrada Haasa (1842.-1844.)
   Portret trgovca Ivana Mijatovića oko 1850.    Portret vojnog liječnika iz obitelji Muller
   Portret puk. Stojanovića, 19. st.
   Đuro Pilar
   Zastava prvog cehovskog odjela 1844. god.
   Johann Mihaljevic: Zastava obrtnika II. cehovskog odjela, 1828.
   Johann Mihaljevic: Zastava obrtnika I. cehovskog odjela, 1848.
   Plan broda iz 1847.
Palača patricijske prošlosti (Horvat)
Crvena kuća
Lorschyevi
   Portret Marije Kvakić oko 1850.
   Friedrich Sturm: Potret Andrije Torquata Brlića, 1852.
   Plan Broda 1854. god.
   Karta Broda i okolice, 1854. god.
   Karta Broda, 1854. god.
   Plan Brodskog kontumca sredinom 19. st.
   Fany Daubachy-Brlić: Portret sestre Minke, 1854.
   Granična ploča između vojnog komuniteta i Brodske pukovnije u Brodu na Savi
Plan za tkalačku školu, Brod na Savi 1861., Narodne novine Zagreb
   Ivan Zasche: Portret Fani Daubachy-Brlić, 1861.
Miloš Krpan - jedan od osnivača radničkog pokreta Hrvatske i Slavonije
   Portret Miloša Krpana
   Miloš Krpan, naslovnica knjige Umovanje starog griješnika Jude Iškariota
   Fani Daubachy-Brlić: Glogovica, 1863.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Marije Petrović, 1869.
   Đuro Fridrich: Brod na Savi, 1866. god.
   Antipov: Brod na Savi, 1866., rekonstrukcija
   Brodska pukovnija, opis šumskog fonda
Majur "Fankin sad"
Legendarna kasina
   Karta Broda na Savi iz perioda 1869-87.
   Mullerove kuće na obali Save
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Magdalene Giffinger rođ. Blanck, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret upravnika pošte Steve Bogdanovića, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Jakoba D'Elia, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Julije D`Elia, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret urara Antuna Bauera, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Barbare Bauer, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Mladena Mihajlovića, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Pelagije Mihajlović, 1869.    Franjo Ksaver Giffinger: Portret Mate Petrovića, 1869.
   Franjo Ksaver Giffinger: Portret Katarine Petrović, 1869.
Brodska štedionica, 1872.
   Josip Muravić: Grb grada Broda na Savi
   Naslovnica Pravila pjevačkog društva Davor
Kolumna o ministru, Branik Sisak 28.06.1871.
   Brodski slikar Josip Muravić, 1868.-1946., autoportret
   Djed i baka Josipa Muravića
   Josip Muravić, 1882.
   S. Hampfl: Portret oca Josipa Muravića. 1864.
   Antun Muravić, otac Josipa Muravića
   Svjedodžba slikara Josipa Muravića
   Portret Ane Muravić, 1900.
   Josip Muravić, oslik kuće Ferić u Starčevićevoj ulici
   Josip Muravić: Plemička diploma Stjepana pl. Horvata, 1895. god.
   Josip Muravić: Strop ulazne veže kuće Brlić u Brodu na Savi
Tomslav Pracny - crni vitez plemenita srca
   Kuća Ferića u Starčevićevoj, 1874.
   Obitelj Mirković, Brod na Savi
Ivana Brlić Mažuranić
   Ivana Brlić-Mažuranić na balkonu svoje kuće na Jelačić trgu
   Ivana Brlić-Mažuranić na Jelačić trgu u Brodu na Savi
   Portret Ivane Brlić-Mažuranić
   Vatroslav Brlić, suprug Ivane Brlić
   Ivana, suprug i najmlađa kćer Nedjeljka
Daniša Čavčić - zaštitnik sirotinje i političar
   Turci pucali na ribare u Svinjaru, Primorac 08.01.1876.
Gradjanska škola
   Građanska škola (lijevo) na Jelačić trgu sagrađena 1875. god. u Brodu na Savi
   Turska isprava iz 1877. god.
Lončarska obitelj Klišković
   Portret Mate Kliškovića iz 1934.
   Pontonski most, Brod na Savi, 1878. god.
   Ferdo Quiquerez: Prijelaz generala Filipovića kraj Broda u Bosnu, 1878.
   Brod na Savi, 1878. god.
   Antipov: Brod sa Save, 1878. god.
Porodica Antona Ackermanna
Ajziban u Brodu 22.11.1878.
Fanikin križ
Most u izgradnji u Brodu na Savi smeta prometu, Sriemski Hrvat, 08.05.1879.
Josip Stano - našeg grada sin, 1879.
   Svjetski violončelist Josip Stano, kritika koncerta u Pazinu, Naša Sloga 17.02.1910.
Vatrenke, 1880.
   Putovnica svjetskog putnika Tome Skalice
   Spomenica izgradnje mosta u Brodu na Savi 1879. god.
   Prvi vlak iz Broda na savi u Bos. Brod preko privremenog mosta, 1879. god.
Postoje li tajni prolazi između tvrđave i samostana, 1885.
   Julije Hofmann, 1881.-1958.
   Antipov: Brod na Savi, 1882. god.
   Zahvala grofu Pejačeviću iz Kaniže, Narodne novine 22.08.1882.
   Sjedište nekadašnjeg upravitelja kontumca, 1882.
   Dopisi, Vragoljan, 14.04.1883.
   Rehabilitacija Zefira Maraca, Brod na Savi 1884., novine Svjetlo Karlovac
   Otvorena tkalačka škola, Brod na Savi 1884., novine BIČ Zagreb
   Kratki opis mosta preko Save puštenog u promet 1884.
   Kapljice za želudac, Narodne novine 11.07.1885. U Brodu na Savi mogle su se kupiti kod ljekarnika S. Matievića.
   Brzojav povodom otvorenja tkalačke škole, BIČ Zagreb, 16.05. 1885.
   Otvorenje trgovine Moritz Rechtnitzer u Podvinju, Narodne novine 11.07.1885.
   Opis izleta na Sovsoko jezero, 1886.
   Drvena katnica na šetalištu, napravljena 1886.
Porodica Franje Schwendemanna, 1866.
   Kuća Fridrih, Brod na Savi
   Izvadak iz vinogradarskog reda
   Kuća Merkadić u Širokom Sokaku, 1885. god.
   Kuća industrijalca Salamona Merkadića sagrađena oko 1885.
Vladimir Becić - potomak krajiških kapetana. 1886.
Odbor je sokake novoimenovao, 1886.
   Natječaj za vojnu nabavu, Narodne novine 08.10.1887
   Stjepan Kovačević: Brod na Savi, 1887. god.
   Koncert Davora, Narodne novine 09.01.1988.
Sofija Krpan - prva socijalistička pjesnikinja na Balkanu, rođ. 1889.
   Ostatak turskog čardaka ispred južnog dijela kontumaca
   Prerada drveta u slavonskim šumama
   Željeznički most preko Save bio je na ponos cijelom carstvu. Brod na Savi 1889. god.
Kačićeva večer, Broda na Savi 1890., novine Banovac Petrinja
   Mađarska škola sagrađena 1890.
   Vasilj Petrovic Antipov, 1891.
   Kuća Mihaela Tassovca sagrađena oko 1890.
Tekst J. Martinovića o školskim odborima, Narodne novine 27.02.1891.
   Stjepan Kovačević: Povratak majci, 1981.
Gombaona, 1892.
   Dr. Dobroslav Brlić, gradski fizik od 1893.-1918.

   Crvena kuća, svratište
Brodski Monaco, 1894.
   Sinagoga u Brod na Savi koja se počela graditi 1895. god.
   Novac 1 kruna, 1895.
   Moštara u Godnjim Andrijevcima
   Stari stolovi iz Vrpolja i Gundinaca
   Stari stolovi iz Glogovice
   Izimača
   Mesićeva ulica 1896., Brod na Savi
   Svatovi pred crkvom Sv. Stjepana, Brod na Savi 1896. god.
   Vila Popović u Brodskom Vinogorju, Brod na Savi 1896. god.
   Djevojačka škola, Brod na Savi 1897. god.
   Stara razglednica, 1897. god
   Ponuda za kuću u Slavonskom Stupniku, Pravi prijatelji naroda 21.01.1897.
   Vozni red iz 1898., novine Banovac Petrinja
Bolnica Franje Josipa, 1898.
Brodski pivari i pivovare
   Brod na Savi, razglednica, 1898. god.
   Brod na Savi, razglednica Jelačić trga, 1898. god.

   Željeznički most preko Save, Brod na Savi, 1898.
   Brod na Savi, razglednica 1898. god.
   Brličevac, vila obitelji Brlić u Brodskom Vinogorju, Brod na Savi, 1898. god.
   Vila dr. Vlade Prebega oko 1898.
   Josip Muravić, autoportret 1898.
   Željeznička stanica, Brod na Savi, 1899.
   Podvinjska svilara, izgled s ulice
   Svetostipansko kolo
   Jelačić trg, 1899.
   Jelačićev trg, Brod na Savi, 1899. god. Prva zgrada lijevo je svratište "Crvena kuća".
   Savska ulica, 1899.
   Oglasnik prodaje metalnih potrepština, 1899.
   Brod na Savi, 1900. god.
   Ulica Franje Josipa (Široka), Brod na Savi, 1900.
   Franjevački samostan, Brod na Savi, 1900.
   Mollinariyevo šetalište uz Savu, Brod na Savi, 1900
   Temeljna pravila Udruge brodskih vinogradara, naslovnica iz 1900.
   Sajam na Jelaačić trgu, Brod na Savi 1900. god.
Slike Broda Vasilja Antipova
Stare hrvatske razglednice

   Nije nam cilj ovdje napisati povijest Broda do 1900. To je zadatak povjesničara. Ovdje je na jednom mjestu ponešto od dostupnih podataka, kao neki podsjetnik minulih vremena. Ovaj prilog o Brodu će se nadopunjavati.

Prapovijest
   Pojava kopnenih sisavaca u ovom prostoru vezana je za vrijeme kvartara (oko milijun godina starosti). Osobito su česti nalazi mamuta, špiljskog medvjeda, bizona, jelena lopatara, a najznačajniji nalaz predstavlja otkriće stepskog slona. Radi se o cjelovitom otkriću lubanje stepskog slona pronađenog pri iskopu kanala Glogovica u samom gradu, 1957. godine. Ovaj primjerak pripada vrsti Mamuthus armeniacus i datira se oko 400.000 godina starosti, a predstavlja najcjelovitiji takav nalaz u ovom dijelu Europe.
Kljove stepskog slona
Kljove stepskog slona
Nalazište Galovo u Slavonskom Brodu
Nalazište Galovo

Starčevačka kultura - nalazište Galovo
   1997. god. slučajno je na ciglarskim barama u sjeveroistočnom dijelu grada Slavonskog Broda, pronađena keramička posuda. Arheolozi Muzeja brodskog Posavlja i Instituta za arheologiju iz Zagreba pregledali su nalaze i utvrdili da se radi o prapovijesnom naselju starosti oko 8000 godina. To je najveće naselje starčevacke kulture iz mlađeg kamenog doba u Hrvatskoj, veličine nekoliko hektara, u kojemu su prvi put pronašli tragove zajedničkog ukopa četvero osoba. Ovaj nalaz je jedinstven u Europi po tome što je prvi put pronađena posebno sagrađena zemunica za ukop. To je vrijeme stvaranja prvih naselja i prelaska na sjedilačku privredu.
- Starije kameno doba (paleolitik) (prije 2,5 milijuna godina – 10 000. godina pr. Kr.)
     Srednji paleolitik - Hušnjakovo brdo kod Krapine homo neandertalensis (130 000. godina)
- Srednje kameno doba (mezolitik) (10 000. – 6500. godina pr. Kr.)
     Šandalja II, Lopar, Vindija
- Mlađe kameno doba (neolitik) (6500. - 3500. g. pr. Kr.)
     - starčevačka kultura (5500. – 4500.) - Galovo Slavonski Brod, najstarija lončarska i poljodjelska kultura, starost je određena između 6100. i 5000. pr. Kr. Ranoneolitičko naselje na Galovu pripada ranom stupnju razvitka starčevačke kulture (Linear A) koja je prva i najstarija kultura iz mlađeg kamenog doba na našem području.
- Metalno doba dijeli se na:
- bakreno doba (eneolitik) (3500. - 3000.)
- brončano doba (3000. – 1200.) i
     - Sjeverna Hrvatska – vučedolska kultura (3000. – 2300.)
- željezno doba (od 1200.)

Zadubravlje nalazi Starčevačke kulture
Arheološko nalazište Starčevačke kulture kraj Zadubravlja. To je kultura srednjeg neolitika koja se prostirala središnjim dijeom Balkana od 9. – 7. tisućljeća pr. Kr. [7]

Kasno brončano doba Slavonski Brod
Nalazište u Livadićevoj ulici u Slavonskom Brodu iz kasnobrončanog doba, 13. - 8. st.p.n.e. [33]

Prvi poznati stanovnici Panonije, Iliri i Kelti
Tako, primjerice, o stanovništvu i naseljima na području južne Panonije govori Strabon u svojoj Geografiji. Više takvih podataka ima u Ptolemejevoj Geografiji u kojoj se nalazi i prvi poznati zemljovid tadašnje Panonije i Ilirika. Na toj karti vidno je da su veća naselja na području današnje istočne Slavonije bila Sirmij, Cibalis i Mursa. Rimljani su u čitavoj Panoniji preuzeli staru toponimiju i zato poznata imena naselja ne potječu il latinskog već staropanonskog jezika koji je bio srodan ilirskom. Prema Ptolemejevim podacima, na području slavonske i bosanske Posavine živjelo je panonsko (ilirsko) pleme Breuci. [b037]
4. i 3. st. p.n.e - Kelti iz Galije su prvi poznati narod koji je ovamo stigao u 3. st. pr. Krista, kolonizirali su zatečeno panonsko-ilirsko stanovništvo i nametnuli im se kao vladajući sloj. [b035]
Najstariji poznati stanovnici slavonske Posavine bili su Kelti koji su u svome pohodu na istok, u četvrtom stoljeću prije Krista stigli iz Galije te zauzeli Slavoniju. [b037]
Do dolaska Rimljana, na ovim prostorima živjela su panonska plemena, srodna Ilirima, mjestimično pomiješana s Keltima. Brodski kraj pripadao je moćnom panonskom plemenu Breuka, koji su zauzimali prostrano područje od Broda, s obje strane Save sve do Srijemske Mitrovice, obuhvaćajući vukovarski i vinkovački kraj. [b041]
Kelti su bili vrsni ratnici i poznavali su preradu i obradu železa. kovali su novac i sagradili utvrđena naselja na području Broda. [b143]
Na početak stranice
Rimljani
2. st. p.n.e - Prvi vojni prodori Rimske države na područje sjeverozapadnog Balkana, odnosno u šire zaleđe istočne jadranske obale, zbili su se u 2. stoljeću prije Krista. Rimu su tu tvrdokoran otpor dugo pružali keltski Skordisci, koji su bili nametnuli svoju vlast ilirskim plemenima u porječju Save. Upravo su ta posavska plemena nosila zajedničko ime Pannonii ‘Panonci’, koje će se kasnije protegnuti na čitavu rimsku provinciju. [b072]
06.- 09. god. - Među prvima koji su spominjali Ilirska plemena u Panoniji bioj pouzdani zemljopisac i povjesničar Strabon (64. pr. Kr. - 20. poslije Krista), koji nas je zadužio i drugim vrijednim podacima o našoj antici. On je prvi spomenuo Breuke u svojoj “Geografiji” (VII 5, 10) i to na prvome mjestu u nabrajanju “panonskih naroda” kako ih on naziva. Smatra se da njegova obavijest potječe iz vremena velikog ustanka 6.-9. g. Strabon je bio iz Amasije u Maloj Aziji. Strabon bilježi narode Panonije: Breuci i Andizeti i Dicioni i Pirusti i Mezeji i Dezitijati, kojima je vođa Baton, a ima i drugih manjih i neznatnih”. [b043]
Poznato je da su plemena koja su bila predvodnici velikoga ustanka (6. - 9. god.) i koja su pružila najjači otpor Rimljanima bila ona u dolini Save. Vrela nam bilježe Breuke i Amantine. Breuci su živjeli u dolini Save, sjeverno i južno, od Fruške gore pa do Stare Gradiške i Psunja. Razlog ustanka je bila represija Rimljana. [b043]

Pentingerova karta
Karta Tahula Pentingeriana, srednjovjekovna kopija rimske karte iz II stoljeća na kojoj je ucrtana Marsonia. [8]

09. god. - Rimljani su Panoniju osvojili u vrijeme cara Oktavijana Augusta, i to konačno (iza velikog otpora) godine 9. poslije rođenja Isusova. Rimska je vlast u Panoniji potrajala preko 400 godina, te je u ove krajeve donijela prvu prosvjetu. [b032]
     Na poziciji najstarije urbane jezgre Slavonskog Broda, od Franjevačkog samostana do ušća Mrsunje u Savu, na starijem panonsko-keltskom naselju, razvilo se značajno urbano rimsko središte Marsonia (MARSVNNIA), a zbog važnog strateškog položaja izgrađena je na ušću Mrsunje rimska utvrda (castrum). Rimljani su vladali na našim prostorima od 1. do 4. stoljeća.
Bogata arheološka baština Broda i njegove okolice ukazuje da je Marsonija bila značajno upravno-političko središte Donje Panonije. Smještena na istaknutom cestovnom i riječnom pravcu Siscia - Sirmium, najznačajnijih antičkih centara Panonije, kao i na važnom putnom raskrižju i pogodnom prijelazu preko rijeke Save, Marsonija je bila i ostala važan punkt za Rimljane. [b041]
09.02.76. god. - Rimska diploma iz 76. g. otkrivena je prilkom vađenja šljunka iz Save na šljunčari Dubočica kod Slavonskog Šamc 1998. god. Nosi natpis MARSVNNIA što je pisani dokaz postojanja grada na mjestu Broda prije 2000 godina. Diplomu je zaslužio centurion Likaj, Birsov sin iz Marsunije (MARSVNNIA), koji je zajedno s ostalim suborcima - veteranima vojevao u mizenskoj floti pod Sekstom Lucilijem Basom. Svi su oni odslužili dvadeset i šest i više stipendija i naseljeni su bili u Pestumu u južnoj Italiji. Njima, njihovoj djeci i potomcima daje se civitet i pravo zakonitog braka sa ženama koje su imali kada im je dodjeljeno građansko pravo, ili ako su koji bili ledični, s onima koje su poslije doveli, naravno, pojedini s pojedinom.
II st. - Prema Ptolemejevim podacima, na području slavonske i bosanske Posavine živjelo je panonsko (ilirsko) pleme Breuci. [b037]

rimska posavska magistrala Rimski nalaz iz Broda
Rimske ceste - Rimljani su bili gospodari tadašnjeg svijeta jer su bili najbolje organizirani. Neumorno su gradili ceste koje su pomogle vladanju svojim provincijama. Rimska cestovna mreža je impresivna.
U savsko-dravsko-dunavskom međuriječju su najvažnije bile dvije prometne okosnice. Jedna se pružala duž Drave, a druga duž Save. Zapadno ishodište svih putova za Panoniju, jednako kao i za Dalmaciju, bila je Akvileja (Aquileia, Aquileia, hrv. Oglej). Nezaobilazno prometno križište za panonske cestovne pravce nalazilo se u Sirmiju (Sirmium, Srijemska Mitrovica), a važna su čvorišta bile i Cibale (Cibalae, Vinkovci), Mursa (Mursa, Osijek) i Siscija (Siscia, Sisak). Na navedenim su komunikacijskim osima najranije osnivani rimski gradovi, a uz ceste su na propisanoj udaljenosti jedna od drugih bila podignuta odmorišta (mansiones), iz kojih su se mogla razviti prava naselja (ako se odmorišta nisu već nalazila u blizini odnosno u sklopu postojećih naselja). [b0105]
Magistralni pravac iz Siscije prema Sirmiju prolazio je dolinom Save, a regionalne ceste su se usmjeravale u unutrašnjost. U tablici je dat popis mjesta kroz koja je prolazila Posavska rimska magistrala. Cesta je kod Hrvatske Dubice prelazila na desnu obalu Save te južnim padinama Prosare i kroz Vrbašku stizala u ravnicu uz Savu te preko Čatrnje, Kruškika i Obradovca završavala u Bosanskoj Gradiški, gdje se smjestilo važno središte kopnenog i riječnog prometa Servicij (Servitium). Iz Servicija se upravljala desnom obalom Save i preko Bukovca, Batara, Liskovca, Lipovače, Mokrica, Dubrave (Laminci), Trošelja i Razboja dolazila u Srbac istočno od utoka Vrbasa u Savu, u kojem se nalazila postaja Urbata (Urbas). Vjerojatno kod Pričca prelazila je na lijevu obalu Save i uz južne padine Dilja, preko Lužana, Oriovca, Stupnika, Gornjih Andrijevaca, Sibinja, Gromačnika, Brodskog Varoša i Brodskog Brda (Podvinje), primicala se Slavonskom Brodu. Tu gdje se Mrsunja ulijeva u Savu nalazila se Marsonija. Od Marsonije je cesta sjevernom Posavinom vjerojatno preko Donje Vrbe, Zadubravlja, Oprisavaca, Sikirevaca, Babine Grede i Štitara vodila do postaje Kod Basanta koja se po svoj prilici nalazila na rudini Vragorilo kod rijeke Bosuta u blizini Županje. [b0105]
107. god. -U okviru provođenja i usavršavanja javne uprave, Panonija je 107. godine u vrijeme cara Trajana (98.-117.) podijeljena na Gornju (Pannonia Superior) i Donju (Pannonia Inferior), kojoj je pripalo brodsko područje, a granica razdjelbe je išla zapadnim dijelom brodskog Posavlja. Dioklecijanovom (284.-305.) novom administrativnom podjelom Panonije na četiri dijela, Brod i okolica su pripali Drugoj Panoniji (Pannonia Secunda). [b041]
193. god. -U vrijeme dinastije Severa (193.-235.) Panonija je doživjela ekonomski napredak i procvat u svakom pogledu. Medutim, u drugoj polovini IV. stoljeća Rimsko Carstvo počinje slabiti zbog učestalih upada barbarskih naroda. [b041]
III st. - U Brodu je 1975. godine prilikom vađenja pijeska iz Save pronađen jedinstveni nalaz antičkog razdoblja. Riječ je o knemidi - rimskom svečanom štitniku za nogu s početka III. stoljeća.
374. god. -Najprije su 374. germanski Kvadi uspjeli provaliti u provinciju, odajući se divljem pokolju, pljački i razaranju. Zamalo su osvojili i Sirmij, koji je u posljednji čas utvrđen dovoljno da izdrži opsadu. [b072]
druga polovina 4. st. - U drugoj polovici 4. stoljeća pojavili su se Huni (mongolskog porijekla) na krajnjemu istočnom rubu Europe, u sjevernome Pricrnomorju. Pokrenuli su slijed dođaja koji je doveo do sloma Rimskog carstva. Pobjeđivali su redom sve protivnike, ostrogote 375. god., i Vizgote 376. god. i Rimljane. [b077]
378. god. -Upravo krajem 378. i početkom 379. godine zacijelo se dogodio i prvi prodor Huna u Panoniju, u južne panonske pokrajine. Od kraja 378. i početka 379. godine barbarski će se napadači razmiljeti po svim balkanskim pokrajinama, pljačkajući i pustošeši sve do Julijskih Alpa, dakle i u panonskim oblastima. [b077]
379. god. -Car Gracijan, koji je 375-383. vladao na Zapadu, bio je 379. prisiljen da u Panoniju kao federate naseli novu veliku barbarsku skupinu sastavljenu od Ostrogota (Istočnih Gota), Alana i Huna. Isprva im je dodijeljeno područje u Drugoj (Sirmijskoj) Panoniji i južno od Save. [b072]
380. god. - Fritigernovi su Goti (tervinško-vizigotska skupina pod vodstvom Alavivova i Fritigerna) ,početkom 380., zacijelo u proljeće, pokrenuli nove napade u Iliriku, a uz njih su Alatej i Safraks (greutunško-ostrogotska skupina s dijelovima Alana i Huna pod Alatejevim i Safraksovim zapovjedništvom) sa svojim četama napali Panoniju. Tom prigodom je zapadnoilirički vojskovođa (comes rei militaris ili možda magister militum) Vitalijan doživio poraz u nastojanju da ih otamo izbaci. Ovo je imalo katastrofalne posljedice po Panoniju jer Alatejevim i Safraksovim odredima više ništa nije stajalo na putu. Pustošenjem su bile zahvaćene zacijelo sve panonske oblasti i rubni dijelovi susjednih pokrajina. U izvorima se izrijekom spominje teško stradanje Murse (današnji Osijek) i Stridona (naselja nema, možda je bilo kod Zrina), a čini se da je tada bio pao i Petovion (današnji Ptuj). Smatra se da su rimsku Marsoniju razorili Huni ili Goti. [b077]
Pretpostavlja se da su Marsuniju razorili Vizgoti kada su pod vodstvom Alarika (397.-401.) prošli Srijemom i Posavinom. [b143]
395. god. - Nakon katastrofalnih pustošenja Panonije od Zapadnih Gota, car Teodozije 395. godine dijeli Carstvo na Zapadno i Istočno, radi lakše obrane i upravljanja. Daljnjim naletima Huna, Ostrogota, Gepida i najzad Avara, prestaje antička civilizacija u Panoniji. [b041]
401. god. - Očito uz privolu panonskih federata ( Ostrogoti (Istočni Goti), Alani i Huni), vizigotski kralj Alarik zaputio se vjerojatno 401. sa svojom vojskom i narodom kroz savsko-dravsko međurječje prema Italiji. Vizigoti su boravili na području sjeverne Dalmacije, Savske Panonije i Norika. [b072]
Marsonija je vjerovatno stradala kad su Vizgoti pod vodstvom Alarika (397.-401.) prošli Srijemom i Posavinom te se nakon neuspjeha u Italiji povukli u savsku Panoniju. Pred njima je ro0omanizirano stanovništvo bježalo prema Jadranu. [b143]
427. god. - Čini se da su godine 427. Zapadni Rimljani nakratko uspjeli ponovno steći nadzor nad panonskim oblastima koje su bile preotete hunskim federatima, što se u očima suvremenika doimalo kao oslobađanje Panonije od pedesetogodišnje tuđinske vlasti. Uklanjanjem hunskih federata sada je u potpunosti završila povijest ostrogotsko-alansko-hunske skupine koja bi pod Alatejem i Safraksom bila još 380. godine naseljena u Panoniji. [b077]
Rimljani 3-5 st
433. god. - Tako je po isteku prve četvrtine tog stoljeća Rim bio primoran dodijeliti taj status novim moćnim pridošlicama. Bili su to “Veliki Huni”, kojima su oni što su se zajedno s Gotima i Alanima već naselili u Panoniji bili svojevrsnom prethodnicom. “Carstvo” koje je uspostavila glavnina Huna steralo se na početku 5. st. od Volge do donjeg Dunava. U pregovorima s Rimljanima hunski su vođe Ruga i Oktar ishodili da se dotadašnjim federatima u Panoniji, savezu Huna, Gota i Alana, oduzme taj status i da ga se dodijeli njima. U to su ime vjerojatno 433. djelomice prešli u Panoniju i postali službenim gospodarima panonskih provincija. [b072]
Rimski car Aecije koji se našao u problemima, sklopio je s Hunima 433. god. ugovor po kojem su Huni dobili formalno pravo naseljavanja na rimskome tlu, a zauzvrat su se obvezali na pružanje vojne pomoći. Hunima je prepušten znatan dio Panonije, vjerojatno pokrajine Valerija i Druga Panonija, a možda i Prva Panonija. Marsonia je bila u Drugoj Panoniji. [b077]
441. god. - Već 441. hunski kralj Atila, koji je na tom mjestu naslijedio strica Rugu i koji će od 445. vladati Hunima sam, silom je zaposjeo Sirmij. Tamošnja vojna posada nije mu pružila spomena vrijedan otpor pa će biti da grad nije pretrpio veća razaranja. Odmah potom Huni su osvojili i gradove Singidun, Viminacij i Marg u Gornjoj Meziji. [b072]
Vizgote se savladali Huni koji 441. god. zauzimaju cijelu Panoniju. [b143].
449. god. - U Povijesti Priska iz Panija opisuje putovanje istočnorimskog poslanstva 449. godine na Atilin dvor. Više puta se spominju neimenovani barbari koji su poslanicima bili na usluzi. Predpostavlja se da su to zapravo Slaveni. Barbarsko stanovništvo nastanjeno je uz rijeke služilo čamcima izdubljenima u deblu. Neki povjesničari osporavaju da su to bili Slaveni. [b013]
454. god. - Poslije poraza koji im je 454. kod nepoznate panonske rijeke Nedao nanijela germanska vojska predvođena gepidskim kraljem Ardarikom, glavnina Huna povukla se prema donjem Dunavu i Crnom moru. Gepidi su tom pobjedom postali gospodari istočnog dijela Panonske nizine i stare Dacije. Zapadno od njih izrasli su kao nova snaga Ostrogoti. Njihovu glavninu predvodila su tri brata iz vladajućeg roda Amal, Valamir, Thiudimir i Vidimir. [b072]
Atila, hunski vođa umro je 453. god. Ogromnom državom nisu uspjeli upravljati njegovi sinovi. Država se raspala ustankom germanskih plemena 454. god. [b077]
472. god. - Provinciju Panoniju su 472. ili 473. Ostrogoti odlučili napustiti. Otišli su u Italiju i Galiju. Njihovo mjesto su zauzeli amalski Goti i nastanili rimsk Panoniju. [b072]
487. god. - Zenon, car Istočnog rimskog carstva predložio je Teodoriku, vladaru Ostrogota koji su živjeli oko Soluna, da ode s vojskom u Rim i zbaci germanskog kralja Odokara koji je svrgnuo posljednjeg rimskog cara Romula Augustula 476. god. Teoderik je prihvatio ponudu. Uskoro je oko 100 000 Gota, među kojima je otprilike svaki peti bio ratnik, krenulo na zapad, uz Dunav i zatim kroz južnu Panoniju. [b035]
5. st. - Naselje Marsonia je propalo u 5. st. nakon prodora Huna. Kad su Hrvati u 7. st. stigli u ove krajeve zatekli su ruševine staroga grada pa ga tako nekako i nazvali. To se naselje stoga u srednjem vijeku spominje i kao Stara ili Gornja Varoš. Bilo je to jedino veće naselje uz Savu između Kobaša i Županje. [b035]

Karta Orteliusa Abrahama
Karta Orteliusa Abrahama

Rimska Marsonia-rekonstrukcija
Rekonstrukcija rimske Marsonie iz II st. [8]

Rimska vila
Rimska vila

Rimska diploma Rimska knemida
Rimska vojnička diploma lijevo i knemida

     Diploma je sasvim slučajno pronađena u ljeto 1997.godine prilikom prosijavanja pijeska na radilištu u Nijemcima kod Vinkovaca, gdje je građevinsko poduzeće "Zid" iz Slavonskog Broda izvodilo radove.
Vojničku diplomu kojom se zbog časne službe u rimskoj vojsci Cara Vespazijana (69-79 g.n.e.) vojniku i njegovim ženama i potomcima dodjeljuju građanska prava nose datum 71. godine nase ere, dobio je vojnik Likaj (LIKAIUS), sin Birsov. Služio je u Mornarici 26 godina a poslije služenja vojske ostavio je zemlju dobivenu u Laciji i živio u rodnoj Marsuniji. Ime Likaj je tipično za Breuke, panonsko pleme Ilira s ovog područja, koje su Rimljani pokorili.
     Naselje Marsonija (Marsvnnia) se nalazilo na prostoru centra grada Slavonskog Broda. Danasnji otočić Ada je nekada bio spojen s kopnom a kasnije je rijeka promijenila tok i tako je nastao maleni otok u rijeci. Marsonija je bila sagrađena na učću riječice Mrsunje u Savu u stilu rimskih gradova - pravilnih ulica, s vodovodom i kanalizacijom, zidanim kućama i vilama te je imao do 2000 duša. Naselje je bilo okruženo šumama, pokraj grada nalazila se vojna utvrda a na rijeci Savi je bila velika riječna luka za ratne brodove panonske Vespazijanove mornarice.
Izvor: Jesenka Miškiv: Rimska vojnička diploma iz Slavonskog Broda, Muzej Brodskog Posavlja, 1998.

     U Brodu je 1975. godine prilikom vađenja pijeska iz Save pronađen jedinstveni nalaz antičkog razdoblja. Riječ je o knemidi - rimskom svečanom štitniku za nogu s početka III. stoljeća. Knemida je izrađena od brončanog posrebrenog lima u tehnici graviranja i iskucavanja. Glavni ukras predstavlja visoki reljef boga rata Marsa, a unaokolo su crteži s prikazom božice Dijane i antičkog junaka Herkulesa.
Na početak stranice
Srednji vijek i Hrvati
sredina 4. st. -Prema klasičnoj nametnutoj povijesti od 4-7 st. bila je velika seoba Južnih Slavena koja se ipak nije dogodila. To je povijesna laž. Bilo jedoseljavanja Slavena u periodu 4-7 st. s područja Karpata ali u manjim grupama. Genetska istraživanja koja su počela oko 2000. god. daju neke druge smjerove za pisanje povijesti. Hrvati na današnjem podučju većinom potječu od autohtonog stanovništava i tek su u manjem postotku slavenskog porijekla. Što se ustvari dogodilo, realno rečeno do danas nije poznato. Postoje samo teorije o npr. nastanku današnje hrvatske države.
567. god. - Alboin, kralj Langobarda, je poslao glasnike da pregovaraju s vladarom nove sile koja je samo nekoliko godina ranije osvanula u donjem Podunavlju. Bili su to Avari. Njihov kagan Bajan obećao je Langobardima vojnu pomoć pod uvjetom da mu poslije pobjede pripadne sva gepidska zemlja i polovica ratnog plijena. Avarski pohod na zapad imao je za posljedicu učvršćenje avarske dominacije sjeverno od Karpata, među srednjoeuropskim Slavenima. [b072]
568. god. -U svakom slučaju, veći prodor Slavena pripada tek vremenu nakon odlaska Langobarda iz Panonije 568. god., a u sprezi s Avarima. Od sredine 80-ih godina slavenski su odredi, što sami što potaknuti Avarima, jednim smjerom napredovali dolinama Save i Drave prema Dalmaciji. [b013]
Slaveni su današnju Slavoniju nazivali općenito slavenska zemlja ili Slavonija. Kroz zapise nalazimo imena Sklavinia - područje naseljeno Slavenima, Slavia. [b112]
568. god. -Na uskrsni ponedjeljak 568. Langobardi su, zajedno s pridruženim Sasima, gepidskim zarobljenicima i drugim germanskim narodima iz Panonije, kao i s dijelom ostataka rimskih panonskih starosjedilaca, krenuli put Italije. Putujući nesumnjivo starim rimskim cestama prema jugozapadu Panonije. U Panoniji su ostali Avari i Slaveni. [b072]
582. god. -Prodori Slavena koji su se doticali južne Panonije, olakšani avarskim zauzećem Sirmija 582. godine, dobili su na zamahu u posljednja dva desetljeća 6. stoljeća. [b013]
kraj 6. st. - Do kraja 6. stoljeća dokrajčeni i posljednji ostaci ionako nominalne istočnorimske vlasti u zapadnom dijelu Međurječja, južna Panonija postala je područjem nesmetane naseobe Slavena, za koje se može pretpostaviti da su se ondje smjestili već početkom 7. stoljeća. [b013]
7. st. -Još izrazitiji su primjeri osamostaljenje Slavena pod Samonom i Bugara pod kanom Kuvratom, koji su se tijekom 20-ih i 30-ih godina 7. stoljeća otresli avarskog gospodstva na zapadu odnosno istoku Kaganata. Vjerojatno s ovim pokretima valja povezati i doseobu Hrvata i Srba te njihovo smještanje na carskom području kao brane prema Avarima.
Ni slavenski doseljenici nisu tvorili kompaktnu cjelinu nego su bili podijeljeni na manje plemenske skupine. U Međurječju se s određenom sigurnošću može ustanoviti pleme Duljeba (Duleby) koje bi se, ako je suditi po mnogo kasnije zabilježenim hidronimima i toponimima, naselilo između današnjeg Vrbovca i Rakovca kod Novog Marofa. [b013]
Hrvati su u Panoniju prema svjedočenju bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta došli s juga, iz Dalmacije. U Brodu su obnovili utvrdu i neznajući ime nazvali je Stari Grad. [b143]
12 st. - Borić je inače bio prvi imenom poznati bosanski ban iz 12. st., koji je potjecao iz Grabarja blizu Garčina i Broda na Savi. Od njega su sasvim sigurno izravno nastali Berislavići. [b034]
20.04.1244. god. - Ime hrvatskog grada Broda u bogatoj Slavoniji na rijeci Savi prvi put spominje se u povelji ugarsko - hrvatskog kralja Bele IV 1244. godine kao Villa Broid -utvrđeno naselje u posjedu plemića Berislavića Grabarskih. Na ušću Mrsunje je utvrda Stari grad koja je čuvala i nadgledala skelski prelaz preko Save. Kasnije naselje dobiva naziv Brod na Savi te konačno Slavonski Brod. Darovnicom kralj poklanja ove posjede biskupiji bosanskoj sa sjedištem u Đakovu.
Oduvijek je bio brod zu prevoz od obale do Ade pa onda u Bosnu. Prema tom prevoznom brodu nazvana su naselja Brod u Slavoniji i Bosni. [b024]
1248. god. - Kao posjedi pripadnika ovoga plemičkog roda navedeni se posjedi prvi put spominju 1248. godine. Odola, sin Borića iz roda Borića bana, i njegova braća Čelk i Borić prodali su svoje nasljedne posjede Golgovu (danas Glogovica) i Petnju (selo jogozapadno od Glovocie kojega nema više) palatinu Lorandu, zbog čega su protestirali njihovi rođaci Benedikt zvan Borić i njegovi sinovi. [b068]
1250. god. - Godine 1250. Stjepan iz roda Borića bana morao ga je predati posjed Slatinik Aleksandru, sinu Borha. Posjed je bio odšteta koju je Stjepan morao dati jer je ranio Margaretu, Aleksandrovu ženu, i ubio šest njegovih slugu. U istom dokumentu spominju se i Stjepanovi rođaci i susjedi Berislav iz Dubovika i Lampert iz Ruševa. [b068]
1282. god. - Posjedi pripadnika roda Borića bana uz rječicu Glogovicu spominju se i 1282. godine, kada se ondje kao posjed u susjedstvu Golgove (danas Glogovica) i Petnje (selo jogozapadno od Glovocie kojega nema više) koje Matija i Ratold, sinovi bana Rolanda, prodaju Benediktu, sinu Ivanče, spominje Poryk, zemlja Benediktovih sinova. [b068]
1326. god. - Diobu posjeda među Borićima potvrdili 1326. Jakov i Stjepan, sinovi Dežea, i Nikola, sin Nikole, unuci Berislavovi, s jedne, a Nikola Treutul s druge strane. Radi se o posjedima između Save i Mrsunje. [b068]
1335. god. - Stari Grad je pohodio papinski legat i u njemu našao župu. [b143]
1470. god. - Brod je u srednjem vijeku spadao pod županiju u Požegi. U Brodu bijaše tada središte velikog imanja, komu je g. 1470. bio vlasnikom Đuro Bekeši. Kasnije pripade Brod glasovitoj hrvatskoj obitelji Berislavića Grabarskih, potomcima bosanskog bana Borića. [b032]
1475. god. - Povijesni izvori bilježe podatak da je, nakon osmanskog zauzimanja Bosne 1463., brodski plemić Benedikt Berislavić dao srušiti tadašnju dotrajalu srednjovjekovnu utvrdu. Njegovi nasljednici (sinovi) podigli su 1475. novu u obliku četverokuta s poluokruglim kulama na uglovima te grabištem u koje se upuštala voda iz rječica Glogovice i Mrsunje. Takav tlocrt prikazan je i na Kaysersfeldovim planovima iz 1692. Utvrda je bila duga oko 220 m i široka oko 75 m (s ukupnom površinom od oko 15.000 m 2 ), imala je smještajni kapacitet za 300 vojnika. [b019]
15 st. - Berislavići su se naglo uzdignuli i obogatili u 15. st., a najveći su uspon doživjeli za Benedikta Berislavića. On je u Brodu imao kuriju i najvjerojatnije je izgradio novi Brod ili tzv. Donju Varoš. To su djelo nastavili njegovi sinovi i unuci, a radi se o planski izgrađenoj stambenoj četvrti u obliku pravokutnika, zaštićenoj zemljanim bedemima i palisadama. To i ne čudi jer su Turci u vrijeme nastanka novog naselja 1463. zauzeli Bosnu, pa je Slavoniji zaprijetila neposredna opasnost. Zna se i da je naselje imalo troja vrata, od kojih su zapadna vodila prema Gornjoj Varoši i Požegi, sjeverna prema Podvinju te Đakovu, Požegi ili Grabarju, a istočna prema obližnjim selima.
Jedan je od Benediktovih sinova ili rođaka bio i Martin, s nadimkom Vuk. Za njega se tvrdilo da je u Brodu, nadomak Gornje Varoši i ušća Mrsunje, izgradio čvrsti kameni kaštel, po njemu nazvan Vukovac. [b035]
1513. god. - Od slavonskih Berislavića najpoznatiji je Franjo koji je preživio Krbavsku bitku i u dva navrata bio jajački ban, a proslavio se kada je sa svojim trogirskim rođakom i hrvatskim banom Petrom Berislavićem 1513. u blizini Dubice razbio turske postrojbe. [b034]
Na početak stranice
Turska osvajanja
1530. god. - Turci iz Bosne zauzeše g. 1530. selo Kobaš na ušcu Orljave u Savu. Tamo su Turci podigli drvenu tvrdu, iz koje su udarali na sela oko Broda. Među ostalima poharaše Turci iz Kobaša 13. studenoga 1530. cijelu Posavinu, naročita Oporovac, Bijelu Stijenu i posjede braće Svetački. Biskup Šimun Erdedi sastavi u Zagrebu vojsku, s kojom knez Ivan Tahi udari na Turke, ali bude kod Kobaša hametom potučen. [b032]
1531. god. - Turci su početkom lipnja g. 1531. opet iz Kobaša harali po županiji požeškoj, odvodeći ljude i stoku. [b032]
1531. god. - Kada se naredne godine 1532. sultan Sulejman II. vraćao iz Kiseka preko Hrvatske u Tursku, razdijelio je kod Rasinje svoju vojsku na dvoje. Na putu je nemilo njegov veliki vezir Ibrahim pustošio hrvatska sela i gradove, prolazeći preko Križevaca u Posavinu, pa dalje kraj Broda u Srijem, koji je tada već pripadao Turcima. [b032]
1536. god. - Brod su Turci osvojili 31.07.1536., kada ga je zauzeo smederevski paša Mehmed Jahjapašić. Turci su tom prigodom osvojili cijelu Posavinu od Broda do Nove Gradiške Ovdje i u požeškoj kotlini popališe 39 sela, iz kojih su u ropstvo odveli do 60.000 Hrvata. Od sada je Brod ostao u Turskoj vlasti sve do 12.10.1691. [b032]
Turci su zauzeli tvrđavu i varoš te u Brodu držali 1500 vojnika, od čega 500 konjanika (bešlija), 500 lakih pješaka (azapa) i 500 Vlaha martoloza. Sagradili su i pontonski most od lađa (šajki) i slobodno prelazili iz Bosne u Slavoniju. Znajući stratešku važnost Broda dodatno su palisadama i jarcima utvrdili i naselje i utvrdu. Brod im je uspješno poslužio u daljnjem osvajanju Slavonije. [b035]
U godinama poslije turskih osvajanja počelo je masovno iseljavanje starosjedilačkoga katoličkog življa, Hrvata, Mađara, Nijemaca i drugih etničkih skupina, s tih prostora, a njihova mjesta nadopunjavali su muslimani i Vlasi pravoslavci. [b042]
Čim su Osmanlije 31. srpnja 1536. zauzeli Brod, u njega su postavili jaku vojnu posadu te je ubrzo počelo naseljavanje islamskog i islamiziranog stanovništva. Crkvu sv. Marka u tvrđavi pretvorili su u džamiju. Katoličko dušobrižništvo cijeloga kraja, nakon što se katolički kler povukao prema sjeverozapadu, preuzeli su franjevci Bosne Srebrene. Oni su i inače slijedili osmanlijske prodore i zbrinjavali preostale katolike. 6 Turski dokumenti svjedoče kako u vrijeme osvajanja brodske okolice nije bilo velikog pustošenja niti znatnije selidbe stanovništva. [b121]
1536. god. - Nakon što su Osmanlije osvojili brodsko Posavlje 1536. ukinuli su dotadašnju županijsku upravnu podjelu i zamijenili je novom upravno-teritorijalnom jedinicom – sandžakom. Brod je u osmanskom razdoblju postao sjedište sudbeno-upravnoga okruga (kadiluka), a na početku možda i jednog sandžaka. Iako se ne raspolaže pouzdanim podacima, smatra se da tvrđava Vukovac tijekom osmanske vlasti nije doživjela neke radikalnije graditeljske promjene. [b019]
Novoosnovani kadiluci bili su Požega, Brod, Gorjani ili Đakovo, Podgorač, Orahovica, Osijek i Virovitica, a svaki je od kadiluka imao svoje nahije. Brod je, pak, imao ove nahije: Brod, Vrhovine, Breznu i Ravnu. [b042]
1536. god. - Kako se navodi u izvješću zagrebačkog biskupa Šimuna, na prostoru između Broda i Đakova sve do Gradiške i Cernika, već u 1536. godini, islam je primio veliki broj katoličkog življa: gotovo tri četvrtine cjelokupnog pučanstva. Prijelaz na islam bio je doista veći negoli u bilo kojemu drugom kraju Slavonije i čitave Hrvatske. Bilo je, međutim, i starosjedilačkih naselja koja su zadržala svoju staru vjeru, katoličku. [b042]
1536. god. - Ukratko, franjevci su u Brodu imali svoju kuću još u srednjem vijeku. I tada su se kao misionari bavili dušobrižništvom u sastavu provincije Bosne Srebrene, ali su to, čini se, službeno preuzeli oko 1536., kad su Osmanlije zauzeli mjesto. Svoje trajno prebivalište imali su na mjestu današnje crkve i samostana i odatle su pastoralno služili prostor koji danas poslužuje 17 katoličkih župa u Brodu i okolici. [b121]
1537. god. - Uzalud su Hrvati g. 1537. pokušali, da Turcima otmu izgubljeni dio Slavonije. Hrvatska vojska, koju je vodio carski general Ivan Kacijaner, sretno dopre iz Koprivnice preko Virovitice i Valpova do Osijeka. Kacijaner je sa sobom vodio 16.000 pješaka i 8000 konjanika, ali se nije pobrinuo za hranu. Zato su Turci 9. listopada g. 1537. kod Gorjana razbili vojsku njegovu. S ovom pobjedom utvrdiše svoju vlast u Slavoniji za 150 godina. [b032]
Turci su nakon zauzimanja Broda:
- izgradili lagani most preko Ade u Bosnu
- popravili tvrđavu Vukovac i upoterbljavali za obranu
- sazidali su sjeverni, zapadni i istočni obrambeni zid grada. [b024]
- budući da je Brod ranije pripadao Stjepanu Berislaviću, Osmanlije su ga često nazivali Despot Brod. [b143]
- Brod turskim osvajanjem 1536. dobiva vojno-startešku važnost koju je imao. do 1878. kada je Austrija izvršila aneksiju Bosne

1542. god. - Naime, već u prvom popisu stanovništva Broda iz 1542. godine u samom Brodu govori se kako u naselju ima 71 porezna jedinica, što se donekle može izjednačiti s brojem kršćanskih domaćinstava. [b121]
1561. god. - Godine 1561. u Brodu su zabilježena 73 kršćanska domaćinstva, mješavina hrvatsko-mađarskih imena, što i nije čudno jer su ovi krajevi pripadali Pečuškoj biskupiji. Istodobno, od 102 ondašnje muslimanske kuće, trećina ih je bila kršćanskog podrijetla, tj. islamizirani kršćani, oslobođeni robovi ili pridošli obrtnici i trgovci. [b121]

Stanovništvo Brodskog kadiluka 1579. god.

Osvojena Slavonija bila je podjeljena u vojno-administrativna područja-sandžake koji su se sastojali od kadiluka. Najprije su u okviru sanđaka bila tri kadiluka: Požeški, Brodski i Gorjanski a kasnije su osnovani Podgorač, Orahovica, Osijek i Virovitica.

karta kadiluka Brod
Karta kadiluka Brod [b162]

Brodski kadiluk sastojao se od nahija Brod, Vrhovine, Brezna i Ravne. U kasabi Brod stanovali su muslimani u mahalama: Mahala časne đamije, Mahala mesdžida Tuzdžu Balije i Mahali mesdžida Mehmeda Ćelebije. Postojala je i Mahala krščana u kojj su živjeli domaći stanovnici. Popis je napravljen 1579. god.
Stanovnici Krščanske mahale u  u Brodu za vrijeme turske opkupacije 1579.
Popis stanovnika Krščanske mahale u u Brodu za vrijeme turske opkupacije

Stanovnici sela Kočanovci i Lagator, Brodskoj nahiji 1579.
Stanovnici sela Kočanovci i Lagator u Brodskoj nahiji. Kočanovci su selo Košarevac zapadno od Tomice. Lagator je u okolici Sikirevaca, danas raseljen.

Stanovnici sela Draganić, Kupanica i Dubočca u Brodskoj nahiji 1579.
Stanovnici sela Draganić, Kupanica i Dubočca u Brodskoj nahiji. Draganić je možda Draganjača južno dsela Sapci. Selo Kupanica je Kopanica zapadno od Divoševaca.

Stanovnici sela Migalovci, Struga i Sopota u Brodskoj nahiji 1579.
Stanovnici sela Migalovci, Struga i Sopota u Brodskoj nahiji. Selo strug bilo je nekada u okolici Kopanice. Sopot je isto raseljen.

Stanovnici sela Dolnji Brštan, Kuta, Novigrada i Krčanovaca u Brodskoj nahiji. 1579.
Stanovnici sela Dolnji Brštan, Kuta, Novigrada i Krčanovaca u Brodskoj nahiji. Dolnji Brštan su vjerovatno današnji Bartolovci, Kuti su Trnjanski Kuti i nepoznati Krčanovci.

Stanovnici sela Gornji Brštan u Brodskoj nahiji. 1579.
Stanovnici sela Gornji Brštan (nepoznato) u Brodskoj nahiji.

Izvor [b162]

1558. god. - ČARDAK je i kao graditeljski oblik i kao fortifikacijski sadržaj stigao na hrvatska pogranična područja iz susjedne Turske.Razvio se od obične drvene stražarske kućice podignute na otesanim drvenim trupcima do tipološki ustaljenih oblika s podzidanim donjim dijelom i drvenom nadogradnjom za granične stražarske čete do 12 vojnika. U izvornim se dokumentima često jednostavno zove stražarnica (chardakhaus) ili stražbenica. Čardaci su podizani uz granične crte, uz ceste i putove, kod prijelaza preko rijeka. Osnovnu mu zadaću izražava drugo udomaćeno ime: straža, dakle držanje straža koje su trebale uočavati kretanje neprijatelja i na vrijeme tu vijest dojaviti stanovništvu i obrambenim snagama u pozadini, bilo pucanjern iz mužara, paljenjem vituljača ili osobnim prenošenjem važnih vijesti na brzim konjima. Godine 1558. odlukom Hrvatskog sabora čardaci su kao straže službeno uvede ni u sustav pogranične protuturske obrane na prostoru između Une i Kupe. Od ušća Bosuta u Savu do Jasenovca je bilo 100 čardaka s po 32 člana posade koju su dopunjavali seljaci iz obljžnjih sela. (Josip Kljajić.“Krajiške tvrđave na Savi u 18. i 19. stoljeću)
1579. god. - U brodsku su utvrdu, kao i drugdje po Slavoniji i Srijemu, Osmanlije smjestili zapovjednika – dizdara, manju posadu (s njihovim obiteljima) te drugo vojno osoblje. Dizdar, njegov zamjenik (ćehaja) te posada tvrđave Vukovac koristili su za ispašu livadu u samom središtu Broda tzv. “Despotov čair”, ali je prema popisu iz 1579. to pravo pripalo stanovnicima brodske kasabe. [b019]
1579. god. - Nahija Brod, koja se nalazila uz Savu, po uspostavi turske vlasti bila je, pak, naseljena dvjema različitim kategorijama pučanstva, ali pretežno vlaškim stočarima koji se vežu za zemlju i plaćaju porez, iako nisu ostali bez ranijih povlastica. U selima su upisani i nomadi. U 10 takvih sela bilo je 167 vlaških i 74 domaćinstva nomada. U selu Ostrug, među tim pučanstvom, upisan je i jedan musliman, a u selu Sopot upisana su dva muslimana uz nomade pravoslavne vjere. U nahiji su i dva sela s 24 kuće katoličke raje. U brodskoj nahiji postojale su dvije kasabe: Brod i Dubočac te varoš Novigrad. U Brodu je sjedište kadiluka. Kasaba se sastojala od tri mahale koje su imale 146 muslimanskih kuća i 69 kršćanskih s jednim knezom. To je potvrda da je riječ o vlaškim kućama i knezu, koji predstavlja ostatak vlaške hijerarhije, a označavao je starješinu širega područja, bolje reći velika skupine Vlaha. [b042]
1623. god. -A da su Brod i okolica bili napučeni katoličkim pučanstvom, svjedoči već prvi popis župa provincije Bosne Srebrene iz 1623., gdje su na relativno malom prostoru tri župe: Brod, Podcrkavlje (Sv. Benedikt) i Vrhovina (Sv. Mihovil). 14 Biskup fra Tomo Ivković je u razdoblju od 1626. do 1630. godine četiri puta boravio u Brodu i krizmao 1005 katolika. [b121]
04.04.1626. god. - U Brod je stigao u vizitaciju kanonik Grgičević. Brod jer bio pod Turcima i imao je oko 500 kuća od kojih oko 40 katoličkih. U Brodu je bila drvena kapelica posvećena sv. Ivanu Krstitelju. U Podvinju je bila kamena crkva sv. Antuna Pustinjaka gdje je bilo i katoličko groblje.
1626. god. -Splićanin Atanazije Jurjević, prevodilac i diplomat u službi cara Ferdinanda II putovao je po carevu nalogu u Olovo u Bosni kako bi pohodio svetište Blažene Djevice u tamošnjem samostanu. Put je iskoristio i za potajno, vojnički upotrebljivo, istraživanje prilika u tadašnjim osmanskim zemljama Ugarskoj, Slavoniji i Bosni. Iz tog putopisa prenosimo opis Broda.
Iduća je Jurjevićeva postaja bila Brod na Savi, u kojemu se nalazilo 500 kuća i devet džamija; ondje je postojalo 40 katoličkih domaćinstava, a njihov je župnik bio bosanski franjevac, Petar Bjelavić. U blizini Broda je Jurjević vidio ruševine prekrasne i velike palače za koju se govorilo da je pripadala Đurđu Brankoviću, srpskom (vlaškom) despotu, a prema lokalnoj legendi je despot odande mogao stići do Jajca u samo jednom danu. Na izlazu iz tog mjesta vidjeli su staru skelu na Savi s velikim starim tornjem i 25 turskih kuća, a s druge se strane rijeke nalazila utvrda s 250 turskih kuća i 20 hrvatskih domaćinstava; ondje je također postojao bosanski franjevac, koji je skrbio za to mjesto i okolna sela. Jurjević je doznao da ondje postoji i jedno tursko selo, koje je brojalo 200 turskih domaćinstava, ali koliko god je bio dobar špijun, nije se mogao osobno u to uvjeriti, budući da je bilo mračno, te o tome nije niti pisao. Kako su sela na tom području bila rijetka, putnici su ponovo morali provesti noć pod vedrim nebom, iako su bili obuzeti velikim strahom. Prošli su kroz veliku šumu koja je na hrvatskom nosila naziv Svinjarski lug, a zatim su iz Slavonije prešli u Bosnu, preplovivši rijeku Savu čamcem. [b069]
10.05.1638. god. - Biskup fra Jeronim Lučić bio je 10. svibnja 1638. u župi Brod, u crkvi sv. Antuna, koja je 4000 koraka udaljena od tvrđave. »Katolike služe fra Antun iz Požege i njegov pomoćnik. Ondje sam tijekom svečane mise, u biskupskom ornatu, uz pratnju petnaestorice franjevaca podijelio sakrament potvrde 1523 katolika obaju spolova.« [b121]
1640. god. - Vizitator Pavao Rovinjanin 1640. izričito tvrdi kako se župnikova kuća nalazi usred Broda i da je ondje služio misu. »Došli smo u Brod i uputili se u kuću upravitelja župe, a ona je usred grada. [b121]
01.09.1652. god. - U brodskoj župi boravio je nekoliko put fra Matej Benlić (1651.–1674.), beogradski biskup i apostolski vikar u donjoj Ugarskoj pod Osmanlijama. On je 1. rujna 1652. došao »u župu Brod gdje djeluju dva oca sv. Franje, mala braća, župnik i pomoćnik. Tu sam u crkvi posvećenoj sv. Antunu Padovanskom, koja je od kapele udaljena dvije tisuće [ko-aka], služio misu i propovijedao puku. Krizmao sam dvaput; prvi put sam krizmao 549 osoba oba spola a drugi puta 736 osoba. Crkva posjeduje sve potrebne stvari za obavljanje Božje službe. U crkvi se često preko godine služi misa posebno na svetkovine kroz godinu. Marljivošću spomenutih otaca župa je dobro poslužena svetim sakramentima i drugim božanskim stvarima jer oni služe puku i siju Božju riječ s velikom poukom. Ova župa ima 4000 katolika.« [b121]
25.02.1656. god. - Ni četiri godine nakon toga, Benlić je 25. veljače 1656. ponovno boravio u brodskoj župi. Zabilježio je: »Drugi put sam u Brodu služio misu, propovijedao i triput dijelio krizmu. Prvi put sam krizmao 150 muških, 114 ženskih, ukupno 264. Drugi put 27. veljače kriz- mao sam 125 muških, 150 ženskih, ukupno 275. (...) Sve tri put služio sam misu, propovijedao pred velikim skupom ljudi a treći put sam 1. ožujka krizmao 173 muškaraca i 111 žena. U sve tri krizme krizmao sam 823 osobe.« [b121]
1660. god. - Sačuvao nam se izvještaj, što ga je 28. svibnja 1660. u Našicama pisao rodeni Požežanin: franjevac Petar Nikolić, koji je po nalogu zagrebačkoga biskupa Petra Petretića - kao njegov vikar - obavio kanoničku vizitaciju u Slavoniji. U tome izvještaju kaže Nikolić za Brod ovo:
U selu ili trgovištu Brodu bijaše nekada katolicka crkva sv. Marka. Ovu su staru crkvu Turci pretvorili u muslimansku džamiju. Izvan tvrde nalazi se pako stara katolička crkva sv. Antuna. Ova je crkva sagrađena od kamena. U Brodu postoji takoder franjevački samostan, koji ima župnu crkvu sv. Ivana. Ova je crkva lijepo urešena i opskrbljena svima potrebnim stvarima. Za župnu crkvu brinu se časni oci Franjevci: Đuro (iz Kaptola kod Požege) i Pavao koji je došao iz Bosne. Pod ovu katoličku župnu crkvu spadaju mnogobrojni krščani. [b032]
Generalni vikar zagrebačke biskupije fra Petar Nikolić, Požežanin, prije gvardijan samostana u Velikoj, kome je i Brod pripadao – dakle, bio je dobro obaviješten – izvješćuje (1660.) kako je brodska tvrđavska crkva sv. Marka pretvorena u džamiju, »izvan naselja je stara kamena crkva sv. Antuna a ondje također u Brodu je franjevački gostinjac i župa sv. Ivana, koju služe fra Juro iz Kaptola i fra Petar Bošnjak«. [b121]
1660. god. - Kroz Brod je proputovao Evlija Ćelebija, poznati turski putopisac. O Brodu je zabilježio: "Brod je sada u dobrom stanju. Nalazi se na ravnom i zelenilom obraslom mjestu na obali Save. U zvrđavi se nalaze daskom pokrivene kuće, ambari, skladište municije i jedna Sulejman-hanova džamija, koja je ranije bila crkva. Tu se nalazi gradski kapetan (dizdar) i tri stotine hrabrih vojnika gradske posade. U naselju su živjeli spahije, zemljoposjednici, koji su, preko svojih pouzdanika, ubirali prihode od kmetova po okolnim selima." [b143]
1672. god. - Biskup fra Matej Benlić boravio je 1669. u Brodu i ondje podijelio krizmu za 169 katolika. Isti biskup u svom izvještaju iz 1672. napominje da brodska župa ima 6856 katolika. Zanimljiv je, i za ono doba razumljiv podatak, da je tijekom osmanlijske uprave brodska župa obuhvaćala i četiri sela na desnoj, bosanskoj, strani rijeke Save. [b121]
26.04.1684. god. - Na grbu obitelji Horvat upisan je ovaj datum. Porodica je dala gradonačelnika Broda, Stjepan pl. Horvat (1844.- 1927.).
Na početak stranice
Austrijsko doba i Vojna krajina
05.09.1688. god. - Carska vojska pod zapovjednikom Ludwigom Badenskim oslobodila je Brod od osmanske vlasti 5. rujna 1688. Zbog povoljnog strategijskog položaja Broda L. Badenski je tražio od Dvorskog ratnog vijeća njegovo bolje utvrđivanje i izgradnju mosta preko Save.
Veliki vojskovođa L. Badenski odmah je u svom izvješću Beču istaknuo kako je položaj Broda vrlo važan te da ga treba bolje utvrditi i održavati. Spomenuo je da je potreban i most, ali i utvrda na drugoj obali. Već 1689. austrijska je vojska izgradila pontonski drveni most te rovovima i opkopima utvrdila privremenu utvrdu na bosanskoj strani Save, što je bio zametak kasnijeg naselja Bosanskog Broda. [b035]
1688. god. - Iz Stare Gradiške krene početkom ožujka g. 1688. oko 6000 Turaka u Cernik i Požegu, ali ih 12. ožujka na brdu Sokolovcu kod Požege potuče franjevac Luka Ibrišimovic. Nato krene u Posavinu "cvijet plemstva hrvatskoga", koji je vodio grof Adam Zrinski, sin pokojnoga hrvatskoga bana Nikole Zrinskoga, praunuka istoimenog junaka sigetskoga. Adamu se pridruži grof Hochkirchen s austrijskim četama, a iz Požege pridode grof Ivanović s "požeškim Hrvatima". Adam Zrinski udari prema Brodu, gdje ga dočekaše 2000 turskih vojnika. Zrinski je Turke pred Brodom potukao i gotovo posve uništio. Zauzevši utvrdu brodsku, pusti Zrinski kući mnogobrojne zarobljene Hrvate, što ih je tamo našao. Još iste godine 1688. pokušaše Turci, da Brod otmu Hrvatima. Bosanski paša Horšan osvane pred Brodom s 8.000 Turaka. No Zrinskomu pođe za rukom, te je Horšana porazio. U toj borbi pogibe do 2000 Turaka. [b032]
1688. god. - Hrvati su dakle predbježno oslobodili Brod, ali nadoše ovaj grad gotovo pust, jer su Turci već prije spalili sve kuće u Brodu i u okolici njegovoj, a poklaše i mnogo hrvatskih seljaka. [b032]
Čardak na ušću Mrsunje
Vasilj Antipov: Pogranični čardak iz doba Vojne krajine na ušću Mrsunje. Srušen u II svj. ratu
Na početak stranice

Brodska utvrda "Vukovac" 1688.-1722.

     Stara srednjovjekovna utvrda na utoku Mrsunje u Savu imala je važnu ulogu u povijesti Broda i brodskog Posavlja. Međutim, prije gradnje nove tvrđave Habsburgovci su u Brodu pored zaštitnih bedema oko civilnog naselja, duže vrijeme održavali i obnavljali bedeme stare srednjovjekovne utvrde (poznate kao “Berislavića kaštel”, “Vukovac”, “Stari/Mali Šanac”, “Wasserburg”, “Stara utvrda” i dr.).
Tvrđava Vukovac iz 16 st-rekonstrukcija
Rekonstrukcija tvrđave Vukovac početkom 16. st. koja je bila u vlasništvu Berislavića [8]

     Skromna srednjovjekovna utvrda (Kaštel, “Wasserburg”) nije bila po mjeri tadašnjih habsburških fortifikacijskih standarda, pa su vojni zapovjednici požurivali njezinu rekonstrukciju. Na zahtjev vojnih zapovjednika Dvorsko ratno vijeće je 1692. odobrilo modernizaciju brodskih fortifikacija.
     Čim je nova brodska barokna tvrđava bila osposobljena za prihvat vojske, stara je utvrda napuštena i preuređena u kontumac (karantenu).
     Po Brliću stare zidine “Vukovca” vidjele su se još 1809. kod čardaka Mrsunje, da bi te godine bio srušen do temelja, njegovi bedemi iskorišteni za gradnju ustave na rječici Mrsunji i savskog nasipa.
     Kao kraljevski posjed Brod je darivan slavonskim plemićima među kojima su najpoznatiji i posljednji vlasnici bili iz roda Berislavića.
     Povijesni izvori bilježe podatak da je, nakon osmanskog zauzimanja Bosne 1463., brodski plemić Benedikt Berislavić dao srušiti tadašnju dotrajalu srednjovjekovnu utvrdu. Njegovi nasljednici (sinovi) podigli su 1475. novu u obliku četverokuta s poluokruglim kulama na uglovima te grabištem u koje se upuštala voda iz rječica Glogovice i Mrsunje. Takav tlocrt prikazan je i na Kaysersfeldovim planovima iz 1692. Utvrda je bila duga oko 220 m i široka oko 75 m (s ukupnom površinom od oko 15.000 m²), imala je smještajni kapacitet za 300 vojnika.
     Brod je u osmanskom razdoblju postao sjedište sudbeno-upravnoga okruga (kadiluka), a na početku možda i jednog sandžaka. Iako se ne raspolaže pouzdanim podatcima, smatra se da kaštel tijekom osmanske vlasti nije doživio neke radikalnije graditeljske promjene. Najviše što se moglo raditi jest obnavljati bedeme te dograditi neke elemente osmanskog pograničnog graditeljstva (možda kule-tabije). Iako su kule već postojale moguće da su samo preoblikovane u skladu s orijentalnim obilježjem.
     Carska vojska pod zapovjednikom Ludwigom Badenskim oslobodila je Brod od osmanske vlasti 5. rujna 1688. Zbog povoljnog strategijskog položaja Broda L. Badenski je tražio od Dvorskog ratnog vijeća njegovo bolje utvrđivanje i izgradnju mosta preko Save.
     Zbog planiranih ratnih operacija u Bosni, Sava je kod Broda premošćena idućeg proljeća (1689. god.) dvodijelnim drvenim (“pontonskim”) mostom položenim na čajkama. Prvi pontonski most na Savi postavljen je, dakle, već prilikom prvog oslobađanja Broda od Osmanlija, a ne za vrijeme vojnog pohoda Eugena Savojskog u Bosnu između 9. i 11. listopada 1697. Nekoliko mjeseci nakon postavljanja 1689. spominju se i novoiskopani “šanci” koji su trebali bolje štititi staru brodsku utvrdu i pontonski most.
     Opći napad na Slavoniju Osmanlije su počele u proljeće 1690. jer se Austrija borila na francuskom frontu protiv turskog saveznika Francuske. Opasnost od osmanske ofenzive i kuge koja se pojavila oko Broda, izazvala je opću paniku među stanovništvom a posadu prisilila na napuštanje kaštela. Napuštajući Brod potkraj rujna 1690. posada (satnija) je topove pobacala u Savu, kaštel i opkope razorila, a hranu i streljivo uništila.
     U bitci kod Slankamena 18. listopada 1691. osmanska je vojska teško poražena, a taj ih je neočekivani poraz toliko zaprepastio da su napuštali odreda sve položaje po Slavoniji i okupljali se u Brodu, Gradiški i Pakracu. U tim mjestima pokušali su organizirati obranu i pružiti otpor.
     U noći 11. na 12. listopada 1691. habsburška se vojska pod zapovjedništvom vojvode od Croya utaborila oko Broda i započela opsjedanje brodskog kaštela. Operaciju oslobođenja Broda izveo je pukovnik de Nehem s 400 ljudi. Pješaštvo i topovske baterije rasporedio je nedaleko od grabišta u neposrednoj blizini kaštela, a narodnoj je vojsci (hajducima) povjerio blokadu neprijateljskih plovila (čamaca i brodica). Nehem je izveo noćni napad po magli, a Osmanlije su se iza ponoći, u panici, povukle iz slavonskobrodskog “šanca” u bosanskobrodski “šanac”.
     Naselje Brod je nakon odlaska Turaka ostalo prazno. Prvi stanovnici , uz vojsku, bili su izbjegli katolici iz Bosne.
     Prvi poslijeratni zapovjednik mjesta bio je franjevac Augustin Jarić. Uspješno je obavljao dušobrižničke poslove i upravne. Pratio je Eugena Savojskog pri njegovom pohodu u Bosnu. [b143]
     Njemački vojnici porušili su sve ono u Brodu što je imalo osmanska obilježja: džamije i groblje (na savskoj obali između trga i današnje tvrđave), ali su kuće sačuvali za useljenje njemačkog pješaštva.
     Vojvoda od Croya je poslije oslobođenja prvi rekognoscirao staru brodsku utvrdu. Zatekao ju je u “solidnom” za obranu pogodnom stanju s dva topa i dosta streljiva preostalog nakon povlačenja Osmanlija.
     Franjevački ljetopisac piše: "Brod je imao drvenu utvrdu, podignutu za obranu, zvala se Vukovac. Sada ima prilično čvrstu utvrdu podignutu od kamena. [b143]
     Na zapovijed Dvorskog ratnog vijeća puk. inž. M. Kaysersfeld uputio je građevinski materijal, alat, drvo, inženjera, i novce za gradnju vojarni i obnovu oštećenih dijelova stare brodske utvrde. Bojnik Nehem i Ugarska dvorska komora tražili su od zagrebačkog Kaptola da osigura drvo, željezo i proviant za Brod i Gradišku.
     Za razumijevanje projektnog i budućeg građevnog procesa najvažnija su tri plana inž. Kaysersfelda. Okrugle kule na Kaysersfeldovim planovima potvrđuju da je stara Berislavićeva utvrda preživjela osmansko i dočekala habsburško razdoblje. Oko utvrde postojalo je manje samostalno grabište s vodom odvojeno od tokova Save i Mrsunje. Najvjerojatnije da se sprijeći prilaz plovilima i izravni napad na utvrdu iz Save i Mrsunje.
     Na Kaysersfeldovim planovima zabilježen je i pononski most na Savi postavljen 1689. Usred Save ucrtan je dosta velik riječni otok (ada) od postojane (tvrde) zemlje.Otok je obično za velikih kiša ili prilikom otapanja snijega bivao poplavljen. Zbog te je činjenice Kaysersfeld na njemu predlagao jedino gradnju kamenom ili opekom.
     Veliku pobjedu kod Sente princ Eugen nije iskoristio za napad na Temišvar ili Beograd, jer su za takve složene vojne operacije nedostajala materijalna sredstva. Zbog toga se E. Savojski krajem 1697. odlučio poduzeti samo vojni pohod u Bosnu. Tijekom trajanja bosanske vojne brodska utvrda služila mu je kao glavno logističko uporište. Princa su inače, osim visokih časnika, u vojnim pohodima pratili kartografi i topografi. Jedan od njih Francois Nicolas Sparr de Bensdorf izradio je više planova Broda i njegove okolice.
     Na tim je planovima stara utvrda još uvijek prikazana u obliku četverokuta sa starim obrambenim kulama i grabištem. Postoji više varijanti tih planova. Na jednom od planova de Bensdorf je zabilježio “Provianthaus” te još 4 zgrade. Utvrda je bila okružena vodotocima rječica Glogovice, Mrsunje i rijeke Save.
     Iako je kod Broda na Savi pontonski most postavljan još 1689., ovom prilikom to je ponovno učinjeno. O tome svjedoće i tri de Bensdorfove topografske skice. Prvi dio spajao je lijevu, slavonsku obalu nedaleko od stare brodske utvrde s adom (otokom u koritu Save), dok je drugi spajao adu s desnom (bosanskom) obalom. Pješaštvo carske vojske bilo je utaboreno nizvodno od Broda u oštrom lijevom zavoju Save. Na toj topografskoj poziciji zvanoj Poloj pješaštvo je prešlo preko pontonskog mosta u Bosnu. Dan poslije preko sigurnijeg mosta kod Broda prešlo je i konjaništvo, topništvo te druga oprema s pratećim postrojbama.
     Habsburška Monarhija je po odredbama Karlovačkog mira izgubila desnu bosansku obalu Save.
     Nakon zaključenja Karlovačkog mira 1699. i idućih nekoliko godina poraslo je vojno-strategijsko značenje Broda. Prema odredbama karlovačkog mirovnog ugovora stare se utvrde u pograničnom Posavlju moglo popravljati, odnosno obnavljati, ali nije bilo dozvoljeno graditi nove fortifikacije.
     Nakon premještaja Herbersteina u Segedin Petraš je u kolovozu 1708. postao zapovjednik Broda. Kad se stanje na bojištima smirilo Dvorsko je ratno vijeće priložilo Dvorskoj komori popis slavonskih utvrda koje bi trebalo popraviti. Na taj popis uvršten je i popravak brodske utvrde. Tijekom njihova izbivanja zbog ratova, Brod i okolicu zadesio je 1706. veliki požar u kojem je izgorjelo 70 kuća. Sljedećih godina dogodile su se velike poplave Save (1707., 1708. i 1709.), dok je u Bosni izbila epidemija kuge koju su Osmanlije skrivali da ne ugroze trgovinu i promet na granici.
     Posljednji plan stare utvrde potjeće iz 1715. Bila je zaštićena s dva obrambena pojasa. Vanjski vodeni štit tvorilo je s južne strane riječno korito Save, a sa sjeverne, zapadne i istočne tok rječice Mrsunje. S tim da je s istočne strane prokopano umjetno grabište. Glavni se ulaz s drvenim vratima nalazio u bedemu istočne kurtine. Put u utvrdu vodio je iz Donje brodske varoši preko dvaju diživih (pokretnih) grabišnih mostova.
     Zbog poplave utvrda se 1719. djelomično urušila. Popraviti se nije mogla bez većih troškova. Zbog toga je odlučeno da se iduće godine posada preseli u novu tvrđavu, a staru utvrdu i cijeli taj poluotok prepusti onim stanovnicima kojima su zbog potreba gradnje nove tvrđave srušene kuće.

Donja i Gornja brodska varoš
     Iz stare utvrde vodio je most preko Mrsunje u naselje Gornju brodsku varoš smještenu na poplavnom zemljištu, slabo naseljenu, bez obrambenih grabišta i nekog posebno osmišljenog reda ulica. Godine 1758. to naselje je imalo 63, a 1769. 73 kuće s 553 stanovnika. Budući da se zbog potrebe izgradnje “kopitnice” moralo srušiti desetak kuća, vojne vlasti su naredile preseljenje cijelog naselja na novo izabrano mjesto. To naselje je (prema planovima između 1776. i 1778.) premješteno sjeverozapadno od Broda uz cestu koja je vodila prema Požegi i nazvano je Brodski Varoš.
     Donja brodska varoš prikazana je na prvim planovima nastalim krajem 17. i početkom 18. st. kao relativno prostrano (oko 1.000 m dugo i 230 m široko) naselje pravokutnog oblika, dužom stranom položeno uz Savu i razdijeljeno s po tri uzdužne i tri poprečne ulice. De Bensdorfov plan iz 1697. prvi je plan koji prikazuje unutarnju strukturu naselja Donje brodske varoši. Ukupno je na planu ucrtano 33 objekta (31 kuća, jedna veća zgrada te crkva sv. Marka) s dvoslivnim krovovima. Na bočnim (užim) stranama i duljoj strani okrenutoj prema sjeveru nalazila su se grabišta i bedemi s bastionima. Uz Savu nije bilo nikakve utvrde.
     Na drugom planu istog autora pojavljuje se drugačiji sadržaj u brodskom naselju. Za sada ostaje otvoreno koji je od ovih planova odgovarao stvarnom stanju. Možda postoji vremenska razlika među njima tijekom koje je uslijedila izmjena stanja u naselju.
     Najprije su zbog gradnje tvrđave, franjevačkog samostana i župne crkve uklonjeni istočni i zapadni gradski bedemi, što potvrđuje plan iz 1732., a najkasnije sjeverni bedem 1764. Prema planovima iz 1768. njegova osnova i grabište nisu bili još dokraja zaravnani. To će biti učinjeno tek 1780. kada se na tom mjestu započela formirati tzv. “Široka” ulica.
Nova tvrđava
     Generalni plan nove brodske barokne tvrđave nastao je 1715. god. Glavni provedbeni projekt brodske tvrđave, potpisan od strane Eugena Savojskog, sadrži sve elemente kao i Perettin plan koji mu je zapravo poslužio kao podloga. Nova brodska barokna tvrđava (koju se počelo graditi 1715.) bila je udaljena 140 hvati (oko 250 m) od stare utvrde u meandru rječice Mrsunje.
Izvor: Josip Kljajić (Hrvatski institut za povijest, Podružnica Slavonski Brod), Scrinia Slavonica 3 (2003), 121-156.
Antipov-Tvrđava Vukovac
Antipov: Rekonstrukcija tvrđave Vukovac [55]
Na početak stranice

1690. god. - Opći napad na Slavoniju Osmanlije su počele u proljeće 1690. Opasnost od osmanske ofenzive i kuge koja se pojavila oko Broda, izazvala je opću paniku među stanovništvom a posadu prisilila na napuštanje kaštela (tvrđava Vukovac). Napuštajući Brod potkraj rujna 1690. posada (satnija) je topove pobacala u Savu, kaštel i opkope razorila, a hranu i streljivo uništila.
1690. god. - Iz Srbije je u Prekosavlje i Podunavlje doselilo više od 80.000 pravoslavnih Srba. [b045]
11. i 12.10.1691. god. - U noći 11. na 12. listopada 1691. habsburška se vojska pod zapovjedništvom vojvode od Croya utaborila oko Broda i započela opsjedanje brodskog kaštela (tvrđava Vukovac). Operaciju oslobođenja Broda izveo je pukovnik de Nehem s 400 ljudi. Pješaštvo i topovske baterije rasporedio je nedaleko od grabišta u neposrednoj blizini kaštela, a narodnoj je vojsci (hajducima) povjerio blokadu neprijateljskih plovila (čamaca i brodica). Nehem je izveo noćni napad po magli, a Osmanlije su se iza ponoći, u panici, povukle iz slavonskobrodskog “šanca” u bosanskobrodski “šanac”. Njemački vojnici porušili su sve ono u Brodu što je imalo osmanska obilježja: džamije i groblje (na savskoj obali između trga i današnje tvrđave), ali su kuće sačuvali za useljenje njemačkog pješaštva. Poslije oslobođenja Broda, Gradiške i Pakraca završeno je 155-godišnje osmansko vladanje u Slavoniji. [b019]
11. i 12.10.1691. god. - Vojvoda de Croy, koji je g. 1690. spasio Osijek od turske opsade, pođe 5. listopada 1691. iz Osijeka prema Brodu, da konačno zauzme i taj grad. On je pred Brod stigao 11. listopada u 2 sata poslije podne, kako to sam iz tabora kod Broda javlja caru i kralju Leopoldu I. u Beč. Njegov izvještaj o zauzeću Broda glasi ovako:
Put od Osijeka do Broda bijaše veoma naporan, jer je vodio kroz močvarne krajeve, gdje su loše ceste. Kada dođosmo pred Brod, dadoh udariti tabor duž podulje i duboke grabe, koja se tamo nalazi. Brzo sam opazio, da su Turci u Brodu uplašeni, jer se nisu nadali našemu dolasku, o čemu nisu dobili nikakove obavijesti. Turci počnu doduše odmah iz malenih topova pucati na naše konjaništvo, koje se nalazilo s ove strane opkopa. Na sreću našu gađahu Turci veoma loše, te je ranjen samo jedan dragun od sasko-gotske pukovnije.
Kada smo svoj tabor posve izgradili i straže postavili, pođoh rekognoscirati prema Brodu. Opazih, da je grad dosta dobro utvrđen. Zato se ne usudih odmah udariti na tvrdu, jer bi sigurno svoje vojnike izvrgao preteškim gubicima. Kad je pala noć, naložih pukovniku Nehemsu, da sa 400 vojnika obavi sve poslove, kako bismo mogli jednu bateriju topova postaviti nedaleko od grabe. Istodobno sam "račkim hajducima" povjerio, da odvežu ono nekoliko lađa, što ih je neprijatelj imao na Savi priređene za prijevoz.
Čim su Turci začuli, kako naši vojnici rade postave za bateriju, brzo se odlučiše na uzmak preko Save. Još iste noći počnu Turci svoje vojnike i bojne sprave prevažati preko Save na bosansku stranu. Kako bijaše gusta magla, nisam mogao spriječiti ovaj uzmak Turaka. Nemajući dosta lađa, nisu mogli Turci prevesti niti svu municiju. Tako sam narednoga dana u tvrdi brodskoj našao 2 turska topa i cijelu tonu puščanoga praha. Turci se od straha gurahu u lade s tolikom brzinom, da su mnogi popadali u vodu. U tvrdi je tursku posadu činilo 300 vojnika. [b019]
12.10.1691. god. - Nastavak izvješća Vojvode de Croya caru u Beč o oslobađanju Broda od Turaka:
Sutradan (12. listopada 1691.) odmah u jutro poslan l poručnika sa 40 momaka, dazaposjednu tvrdu brodsku. Htio sam nato otjerati Turke također iz opkopa, koje podigoše na bosanskoj strani. U prvi čas morah odustati od ove svoje namjere, pošto nisam imao dovoljno lađa za prijevoz vojnika. Seljaci su mi naime mogli dati samo svoje malene čamce, t..zv. činakle; u kojima ne bih mogao preko Save prevesti toliko njemačkih vojnika, da uspješno udarim na 1500 Turaka u tamošnjim opkopima. Odlučih dakle, da se poslužim ratnom varkom.
Kod mene se u taboru nalazio "rački kapetan" Percinlija s 300 "Raca" i hajduka. Njega nagovorili, da se po noći sa svojom četom preveze preko Save, a ja ću mu u pomoć dati l kapetana sa 100 njemačkih vojnika; uz to ću na savsku obalu četvrt sata ispod tvrde dopremiti 2 poljska topa. Čim je nastala večer, počnu "Raci" i hajduci prelaziti na drugu obalu. U prvom "činaklu" prevezao se preko Save hrabri kapetan Percinlija s golom sabljom u ruci. Kada se tako u čamcima prevezlo 80 "račkih hajduka", koji se smjestiše iza tamošnjih "račkih koliba", opaze ih turske straže. Za čas dojuri onamo 350 turskih konjanika s 3 zastave, te s velikom vikom udare na hajduke, ne bi li ih prestrašili i u Savu zatjerali. No sada počnu paliti oba topa na savskoj obali. Uz to sam na činakle, koji prevažahu daljnje hajduke, stavio nekoliko tambura, koji udarahu tako, da su Turci držali, da sada pridolazi mnogo njemačkih vojnika. To je uplašilo turske konjanike. Kada pak opaziše, da se zaista iskrcavaju i njemački vojnici, obuze Turke toliki strah, da su pobjegli u svoje opkope. Ovdje već nadoše za bijeg spremne vojnike, žene i djecu. Tako su Turci pobjegli iz Bosanskoga Broda, ostavivši u opkopima 4 mala topa. Ja sam još iste noći dao ovu tursku utvrdu zaposjesti s Racima i sa 100 njemačkih vojnika. S Turcima se iz Slavonije povukao i muslimansko stanovništvo. [b019]
1691. god. - Eugen Savojski imenovao je Augustina Jarića (Jaharića) za zapovjednika Broda i povjerio mu obranu grada i postavljanje vojničkih starješina u brodskom okrugu. Tu dužnost je obavljao do 1697. god. [b045] Jarića je g. 1697. naslijedio pukovnik Mihalj Šiba, a ovoga opet g. .1701. morovićki kapetan Ivan Probojica. Četvrtim je zapovjednikom Broda g. 1703. postao pukovnik grof Herberstein, a petim postade g. 1709. barun Franjo Trenk, otac istoimenog vojskovođe i zapovjednika "Trenkovih pandura." [b059]
1691. god. - Prvi veliki val useljavanja na prostore oko Starog Slatinika zbio se po odlasku turskih osvajača 1691. godine. Tada tu dolazi u velikomu broju šokačko, katoličko pučanstvo iz srednje Bosne. Oni popunjavaju ovaj prostor, s kojega je, takoder u velikomu broju, iselilo brojno starosjedilačko pučanstvo koje je ranije prešlo na islamsku vjeru. Oni odlaze, zajedno s Turcima, u Bosnu.
Na početak stranice
Antipov-Brod 1691
Brod i okolica prema rekonstrukciji Antipova, 1691. god. [55]

Projekt obnove tvrđave Brod 1692
Plan obnove tvrđave Vukovac prema planu inž. M. Kaysersfelda, 1692. god. [b019]
1692. god. - Austrijske vlasti su odobrile modernizaciju stare utvrde Vukovac na ušću Mrsunje u Brodu. [b019]
1694. god. - Sagradili su franjevci drveni samostan koji je služio do 1727. kada su odlučili napraviti zidani objekt.
1697. god. - Eugen Savojski krajem 1697. odlučio je poduzeti samo vojni pohod u Bosnu. Na tu operaciju poticao ga je i zapovjednik brodske tvrđave puk. Kyba. Tijekom trajanja bosanske vojne brodska utvrda služila mu je kao glavno logističko uporište. S vojskom E. Savojskog iz Bosne je u Slavoniju došlo oko 40.000 Hrvata iz Bosne. [b045]
1697. god. - De Bensdorfov plan iz 1697. prvi je plan koji prikazuje unutarnju strukturu naselja Donje brodske varoši. Digitalni snimak omogućio je uvećanje plana na računalu te raspoznavanje unutarnje strukture naselja. Najznačajniji detalj na planu je crkva sv. Marka (u osmanlijsko vrijeme - džamija). [b019]
Na početak stranice
Brod i okolica Bensdorf 1697
Brod i okolica na karti Sparra de Bensdorfa iz 1697. god. [8]

Prelaz preko Save vojske Eugena Savojskog 1697.-098.
Prelaz preko Save vojske Eugena Savojskog 1697.-98.
Opis i imena čardaka 1698.
Opis i imena čardaka 1698.
Opis i imena čardaka 1698. [b154]


1698. god. - U slavonskoj Posavini bilo je 1698. god. 9.262 jutra šuma. Od toga je u kotaru Brod bilo nešto više od 3/5 , a u kotaru Kobaš nešto manje 2/5 šuma. [33]
1700. god. - Vojna krajina je nastala nakon Karlovačkog mira 1699. i trajala je do 1873.
Na početak stranice
Utvrda Brod 1699
Plan utvrde Brod, J. Chr. Muller 1699. god. [8]

Utvrda Vukovac i Brod 1699
Brod i tvrđava Vukovac prema rekonstrukciji Antipova, 1699. god. [55]

Utvrda Vukovac i Brod 1700
Brod i tvrđava Vukovac prema rekonstrukciji Antipova, 1700. god. [55]

Brod i Vukovac i Brod 1700
Izvor [b024]
Na početak stranice

     
18 stoljeće

18.- st. - Krajem 17. i tijekom cijelog 18. stoljeća stanovništvo je obrađivalo oranice s 3 i 5 pari volova. Kućanstva bez dovoljnog broja volova, posuđivala su ih između sebe. Za obrađivanje svojih oranica nisu koristili konje i krave. Na temelju ovih tvrdnji vidljivo je da je glavni preduvjet za razvoj ratarstva posjedovanje dovoljnog broja volova. [b033]
1701. god. - Obnova urbanog života Broda na Savi posebna je u odnosu na druge slavonske gradove po tome što su u njoj u velikom broju sudjelovali Hrvati katolici koji su tijekom Velikog bečkog rata pobjegli iz bosanskih gradova. Među njima su se svojim brojem isticali sarajevski katolici što se može zaključiti na temelju analize najstarije brodske matice krštenih (1701.-1735. godine). Od 1701. do 1715. zabilježeno 49 sarajevskih katolika u Brodu. Dio franjevaca je u Brodu bio iz Sarajeva. [b110]
Zapovjednici tvrđave Brod 1688-1854 [b67] Plan čardaka [b116]
1702. god. - U proljeće 1702.godine započeli su prvi premjeri i raspodijela seoskih hatara i novačenje, pa je do rujna iste godine Vojna granica bila uspostavljena. Svi su unovačeni graničari bili dobro poučeni u kojem mjestu i stražarnici (čardaku) obavljaju vojnu službu, i da neizostavno moraju doći u određeni dan i sat na vojnu vježbu. Svi su stanovnici u vrijeme Turaka bili seljaci (raja), a sada su vojnici, katoličke vjere. Najranije čardake gradilo se u četvrtastom obliku drvenim materijalom i postavljalo na četiri ili više debljih stupova. Stupove čardaka postavljalo se na visinu oko 3 metra iznad okolnog zemljišta, da bi se sa njih moglo bolje osmatrati i zaštiti od poplave. Za izgradnju čardaka znalo se koristiti i ostatke srušenih kula, crkava ili utvrda. Funkcija čardaka je bila najčešće uzbunjivanju naselja i stanovništva o provali Turaka preko rijeke Save. Uzbuna se koristila i za zaštitu od poplave. Posade na čardaku su bile vrlo požrtvovne, ali zbog malobrojnosti (6 - 12 stražara graničara) rijetko se upuštalo u otvorene sukobe sa neprijateljem. S vremenom su ustanovljene tri vrste znakova uzbunjivanja (jedan svjetlosni i dva zvučna): signal vatrom, pucanjem i zvonjavom na crkvama. Svjetlosni signali uglavnom su korišteni noću, a zvučni kombinirano (po danu i noći). Svjetlosni signal sa vatrom: paljenjem vituljače (njem. Kreidfeuer), visoke duge drvene motke na koje se na vrhu vezalo suhe slame ili sijena, te se potpaljivalo vatrom. Signal pucanjem (Kreidschuss) davalo se opaljivanjem puške i mužarom koji se prenosio od čardaka do čardaka. Treći signal uzbunjivanja bio je signal zvonima prenošen zvonjavom po okolnim crkvama. Ustrojba čardaka se sastojala u tome, da se kod čardaka skupljala vojska na obranu i opominjalo stanovništvo na oprez. Međusobna udaljenost je na početku bila oko 3 sata, a kasnije se grade svakih nekoliko kilometara razmaka. Najraniji sačuvani planovi prvog tipa čardaka potječu iz 1713.god., a prvi popisi slavonskih čardaka u arhivskoj građi zabilježeni su 1701.godine. [b116]

Josef Petraš Brod na Savi 1705. god.
Josef Petraš Brod na Savi 1705. god.
Izvor [12]
Na početak stranice

1705.-1703. god. - Dok je trajao španjolski rat za nasljeđe, malo tko je brinuo o graničnim utvrdama u Slavoniji. U Brodu se uglavnom gradilo samo pojedinačne objekte. Prvi put spominje se i solni ured (Salzamt). U solnom uredu je službovao komorski inspektor koji je pomagao Kybi u nabavci i raspodjeli zaliha soli. Sol je bila jedna od najvažnijih strategijskih namirnica u ovom području. [b019]
1706. god. - Brod i okolicu zadesio je 1706. veliki požar u kojem je izgorjelo 70 kuća. [b019]
1707. god. - Sljedećih godina dogodile su se velike poplave Save (1707., 1708. i 1709.), dok je u Bosni izbila epidemija kuge koju su Osmanlije skrivali da ne ugroze trgovinu i promet na granici. Osmanlije su utvrdili Bosanski Brod, opremili ga posadom, topovima i streljivom te sagradili 6 čardaka. [b019]
10.10.1708. god. - Na provincijskom kapitulu u Našicama 10. listopada 1708. brodska je rezidencija proglašena samostanom, a prvi gvardijan bio je fra Ivan iz Bijele. [121]
1708. god. - U Brodu franjevci osnivaju "novicijat" u kojem školuju mladiće za potrebe svoga reda.
1709. god. - U Brodu djeluje prva javna škola u kojoj su djecu podučavali franjavci a učili su molitve, čitanje, pisanje, računanje i nešto malo latinski. Nema podataka gdje je ta škola bila.
Godine 1709. u Brodu je postojala Franjevačka gimnazija. Po zapisu I. A. Brlića prestala je s radom zbog privremenog odlaska franjevaca iz Broda u Đakovo. Nastava se pohađala pod nadzorom redovničkih učitelja. Ne zna se točno je li se nastavlja obavljala u samostanu ili nekoj privatnoj kući.
1710. god. - u Brodu je bilo oko 30 nastanjenih kuća. [b143]
1712. god. - Brodska filozofska škola premještena je iz Broda u franjvački samostan u Požegi ali je 1720. god. vraćena u Brod. [8]
1715. god. - Generalni plan nove brodske barokne tvrđave nastao je 1715. Perette i Oett su na svojim planovima iscrtali obrise prvotne pogreške u kotama hornverka. Kote hornverka morale su se povući na 48,5 m od Save prema unutra, a “carree” nije trebalo korigirati. Zahvaljujući toj izmjeni pozicije hornverka, trebalo je srušiti nekoliko objekata u zapadnom dijelu Donje brodske varoši. Iste godine se tvrđava počela graditi. [b019]
Projekt nove tvrđave, plan Broda, tvrđava Vukovac i Gornja Varoš-1715
Projekt nove tvrđave, plan Broda, tvrđava Vukovac i Gornja Varoš. Rad inž. S. de Parrette iz 1715. god. [8]

1716. god. - Kad je g. 1716. nastao novi rat izmedu Turske i Austrije, udariše bosanski Turci na Brod i zauzeže ga. Ali još iste godine dode ovamo grof Ivan Drašković s hrvatskim četama, te na juriš zauze Brod. Tom prigodom zapališe Turci brodsku utvrdu. koja se pretvorila u ruševinu. (Posve je demoliraše i sa zemIjom sravniše istom g. 1780. naši vojnici). [b032]
1718. god. - Na prijedlog Eugena Savojskog 1718. god. je car Karlo VI izdao naredbu da se u Brodu sazida nova tvrđava na mjestu starog Vukovca. [b024]
U konačnoj formi tvrđava je zauzimala površinu od 141 jutra i 586 hvati. Obrambeni jarci dugi su ukupno 2150 m. [b143]

Vid Došen - vjerski i prosvjetiteljski pisac

    Vid Došen rođen je u selu Tribanj, podno Velebita 1719. ili 1720., a umro je 6. travnja 1778. u Duboviku pokraj Slavonskog Broda. Tribanj se sastoji od nekoliko zaselaka na moru, 10 km sjeverno od Starigrad Paklenice. Rodom je iz hrvatske obitelji Došen, ličkih Bunjevaca, obitelji koja je tradicionalno davala visoke vojne časnike. U jesen 1683. doselilo je Bag (Karlobag) 16 porodica koje su vodili Jerko Rukavina iz Ražanca i Marko Kovačević iz Vinjerca. Uz njih su iz susjednih krajeva Dalmacije došli Marasi iz Radovina, Milkovići iz Medviđe, Pavičići iz Škabrnje, Došeni, Brkići i Brkljačići iz susjedstva Medviđe kod Obrovca. Došeni su u Liku odselili nakon oslobođenja od Turaka.
    Za svećenika je zaređen 1744. Uz svećenički poziv, školovao se i u Križevcima, Zagrebu (gdje je slušao filozofiju i kanonsko pravo) i Grazu. Bio je svećenik u ninskoj biskupiji, Križevcima i kapelan u Zagrebačkoj biskupiji od 1754. Kapelan je (1768.) u Požegi. Iste godine postaje i privremenim upraviteljem župe u Duboviku pokraj Slavonskog Broda, a potom i njenim župnikom. U Duboviku su nastala njegova najvažnija vjersko-didaktična djela.

    Godine 1769. postaje profesor moralke i direktor Akademije u Požegi, ne napuštajući župničko mjesto. Nakon ukinuća Akademije pa studija filozofije i moralke 1776., Došen se narušena zdravlja vraća u svoju župu u Dubovik. Uskoro umire i biva pokopan u kapeli Sv. Stjepana u susjednom selu Glogovica.     Godine 1767. izlazi njegova prva knjiga "Jeka planine", napisana u osmercu. Njegov spjev vrijedan je i po tome što se iz njega iščitava kako su suvremenici prihvaćali ili odbijali Relkovićeva Satira. Knjiga "Aždaja sedmoglava" (izdaje ju 1768.) je ocjenjena kao jedinstvena pojava u starijoj hrvatskoj književnosti, u kojoj obrađuje predmet iz kršćanske moralke, primjenjujući ga na svakidašnji narodni život; kritizira u njoj mane slavonskog života, ne štedeći niti jedan društveni razred.
    U arhivu obitelji Brlić u Brodu sačuvan je pamflet Sličnorični odgovor Vida Došena, paroka dubovičkoga, popu Jovanu iz Pake. Kao slavonski prosvjetitelj Došen je borbeniji od Relkovića, ali uz poneke žive opise "u njega uopće nema nastojanja da stvori umjetničko djelo, ... svrha je njegova pisanja bila podići narodni život na viši stupanj".
    Poznata je činjenica kako u XVIII. stoljeću značajnu ulogu u razvoju hrvatske književnosti i hrvatskoga jezika preuzima Slavonija. Došen je zaslužan za afirmaciju štokavske ikavštine kao književnog jezika. Riječ "kulen” potječe iz 1768., a prvi je put spomenuta u pjesmi svećenika i publiciste Vida Došena. Godine 1823. spomenuta je riječ "kulin”. (Glas Slavonije, 22.11.2015.)
Izvori:
Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 41, Zagreb 1962.
Uzelac Schwendemann, Stribor. Brodski trag, Publicum, Slavonski Brod, 2008. Hrvatski biografski leksikon
Kolumbić, Nikica, Vid Došen (1993), Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Zdravko Grčević, studeni 2016.

Vid Došen naslovnica Aždaje
Vid Došen naslovnica Aždaje
Na početak stranice

1719. god. - Posta o je Augustin Jarić vikar za slavonski dio Zagrebačke biskupije. To imenovanje je potvrđeno 1723. god. [b045}
1720. god. - Franjevački novicijat utemeljen 1712. god. prerasta u filozofsko učiliste.
1722. god. - Počela je intnzivnija gradnja tvrđave Brod, poznatog Festunga. Intenzivno se tvrđava gradila do 1737. a slabijin tempom se završavala do 1741. god. kada je predana vojsci na upotrebu. [b024]
08.07.1723. god. - Rođen je u Brodu Ivan Velikanović, franjevac, profesor filozofije i književnik. Bio je provincijal i generalni vizitator. U književnosti svog vremena ostavio je neizbrisiv trag promicatelja nabožne drame na narodnom jeziku. NJegovi igrokazi izvodili su se i u Brodu.
1723. god. - Gornja Varoš bila je nizvodno od tvrđave Vukovac. Donja Varoš je bila nizvodno od današnje tvrđave prema samostanu. Prvi puta se 1723. god. Donja Varoš naziva grad Brod. [b143]

brodjani brane franjevce od klevete, 1725. god.
Brođani brane franjevce od klevete, 1725. god. [33]

05.01.1726. god. - 1726. godine stigao je u Osijek prosvjed koji su potpisala 34-orica tada najugledniji i najbogatijih brodskih građana i čiju je vjerodostojnost potvrdio svojim potpisom tadašnji zapovjednik brodske Tvrđave barun Johan Trenk. Radilo se o podršci Brođana franjevcima, koji su se suprotstavili zagrebačkom biskupu i njegovoj nakani, da se u Brodu osnuje crkvena župa svećenika petrovaca. Prosvjed je uvažen i petrovci su preuzeli župne poslove od franjevaca tek 1754. godine, tj. 28 godina kasnije.
24.06.1726. god. - Zbog rasta i širenja naselja, umnožavanja pučanstva, gradnje nove goleme tvrđave umjesto u ratu 1716. porušene stare, povećanja broja vojnika, obrtnika, trgovaca i okolnog stanovništva, franjevci su odlučili graditi novu, veću crkvu i samostan. To je 24. lipnja 1726. na provincijskom kapitulu u Našicama zagovarao ondašnji gvardijan i župnik, Brođanin, fra Ivan Narančić, 38 koji je, uz to što je bio izabran za definitora, bio određen i za voditelja gradnje. Temeljac crkvi i samostanu 12. kolovoza 1727. postavio je brodski zapovjednik barun Ivan Trenk. [b121]
12.08.1727. god. - Zapovjednik Broda, barun Trenk položio je kamen temeljac za izgradnju zidanog franjevačkog samostana. Do 1723. god sagrađen je južni trakt.
Zidovi samostana građeni su po vojnim nacrtima pa su temeljni zidovi široki 330 cm, crkveni 200 cm a samostanski 150 cm. [b143]
1727. god. - Umro je u Velikoj biskupski vikar i protuturski borac Augustin Jarić, rođen u Brodu na Savi oko 1639. godine. Kao jedan od ustaničkih vođa, sudjelovao je u organizaciji ustanaka protiv Turaka u Slavoniji. Princ Eugen Savojski imenovao ga je zapovjednikom Broda povjerivši mu obranu grada i postavljanje zapovjednika u brodskom okrugu.
1730. god. - Grad Brod je podigao prvu školsku zgradu (kod "velike" parohijalne crkve). U tvrđavi je sagrađena drvena kapelica.
05.06.1730. god. - Po nalogu zagrebačkoga biskupa Jurja Branjuga došao je 5. lipnja 1730. u Brod kanonik Juraj Dumbović, da obavi kanonsku vizitaciju župne crkve presv. Trojstva. Dumbović je o svome nalazu izvijestio biskupa Branjuga ovako:
    Župna je crkva drvena, a ima i drven toranj, u kojemu se nalaze 4 blagoslovljena zvona. U crkvi se nalazi 5 oltara. Glavni je oltar presv. Trojstva. Na njemu je drveni tabernakul (svetohranište ), koji je bojadisan i pozlaćen, a može se dobro zatvoriti. Drugi je oltar sv. Antuna Padovanskoga, treći bl. Djevice Marije, četvrti sv. Marka, a peti oltar Isusova preobraženja. Svaki oltar ima portatile, t. j. kamen, u kojemu su pohranjene "moći" (čestice) kojega sveca. Na svim su oltarima mape, tabele, oltarnici, sviječnjaci i druge potrepštine za čitanje sv. mise. Presveta se euharistija čuva u srebrnom i pozlaćenom ciboriju, gdje se posvećene hostije izmjenjuju najmanje svakoga tjedna. Za prijenos sv. hostije bolesnicima služe 2 posude, od kojih je veća slična ciboriju. Kada svećenik nosi pričest, pred njim stupa čovjek sa zapaljenom svjetiljkom i zvoni zvončićem. U crkvi nema posebne krstionice. Posvećeno ulje čuva se u srebrnoj posudi. Crkva ima 6 srebrnih svjetiljaka, ali nema zaklade za nabavu gorivog ulja, nego ulje nabavljaju oci Franjevci. Iza glavnog oltara postoji sakristija, u kojoj se nalaze drveni ormari za spremanje crkvenog odijela, rubenine i posuda. Oko crkve ne postoji groblje. Crkva posjeduje livade za 40 kosaca i 2 vinograda za 20 kopača na brdu iznad Broda. Vjernici podavaju lukno kao i u drugim župama za uzdržavanje župnika. Isto tako ubire župnik štolarinu kao pristojbu za krštenje, vjenčanje i sprovode.
Trgovište Brod ima oko 250 kuća, u kojima stanuju sami katolici, a samo 2 kuće posjeduje "šizmatici" (pravoslavni žitelji). Župom upravlja o. Ivan Karančić, gvardijan franjevačkoga samostana. Karančić je filozofiju izučio u franjevačkoj provinciji "Srebrnoj" (bosanskoj), a teologiju u Padovi. On je u franjevački red stupio prije 28 godina, za misnika je zaređen prije 19 godina, a već 7 godina vrši službu župnika u Brodu. Karančić je revan i pobožan čovjek, koji se neumorno brine za duhovni napredak svojih župljana. On je odlučio, da će u Brodu podići veličanstvenu zidanu novu crkvu i franjevački samostan. I zaista je već izgrađen veći dio samostana, u kojemu se već i nastaniše oci Franjevci. Tamo je zidom ograđen i franjevački vrt. Karančić je eksdefinitor franjevačke pokrajine. [b032]
Na početak stranice

Matija Antun plem. Relković, Dom i sviet, 15.05.1892.
Matija Antun plem. Relković rođ. 1732., Dom i sviet, 15.05.1892.

Matija Antun Reljković
Matija Antun Reljković

Plemicki grb Marka Crljena iz Sumeca kraj Slavonskog Broda, 1773. god.
Plemički grb Marka Crljena iz Šumeća kraj Slavonskog Broda, 1773. god. [33]
Na početak stranice

1735. god. - Brođani bijahu oprošteni od plaćanja poreza, jer morahu davati straže za krajiške čardake na Savi. Cijela slavonska Krajina bude g. 1735. podijeljena u 3 velike kapetanije: gradišku, brodsku i petrovaradinsku. Svaki se kapetanat dijelio na nekoliko vojvodina, kojima zapovijedahu krajiški vojvode. Cijela je slavonska Krajina spadala pod generalkomandu u Osijeku. [b059]
12.07.1740. god. - Zbog značajne prometne uloge Broda, u njemu je odlukom Dvorske sanitarne komisije od 12. srpnja 1740. predloženo osnivanje brodskog Kontumaca, u tzv. Malom ili Starom Šancu, na ušću Mrsunje u Savu. On je bio u funkciji već 1743. godine i radio je sve do 1783., kada je srušen.
1741. god. - Od 1722. - 1737. intezivno se gradila nova brodska tvrđava a manjim tempom se gradila do 1741 .god kada je predana vojsci na upotrebu. Nakon ukidanja Vojne krajine, tvrđava je izgubila na značaju. Razaranje tvrđave je počelo 1905. god.
1741. god. - Brodska tvrđava je predana vojsci na upotrebu. [b024]
U nju se moglo smjestiti 4000 vojnika a branilo ju je 150 topova. U svoje doba brodska tvrđava bila je gotovo neosvojiva. [b143]
01.07.1746. god. - Obavljena je kanonska vizitacija brodske župe. Zapisano je da Franjevci grade zidanu crkvu. Župna crkva ima na raznim mjestima vinograde za 50 kopača a livade za 60 kosaca. [b059]

Preuređenje Vojne krajine
1746. god. - Izvršeno je novo uređenje Vojne krajine. General Engelshofen je u Slavoniji ukinuo 1747. vojno-teritorijalnu podjelu Vojne krajine na Gornju, Srednju i Donju, a u zamjenu za njih na tom je podrućju ustrojio tri pješačke (petrovaradinsku, brodsku i gradišku) i dvije husarske pukovnije. Pješačke slavonsko-srijemske pukovnije dobile su imena po tvrđavama: gradiškoj, brodskoj i petrovaradinskoj. Zapovjedništva su se nalazila u Novoj Gradiški za Gradišku, Vinkovcima za Brodsku i Srijemskoj Mitrovici za Petrovaradinsku pukovniju. Sjedište Slavonske generalkomande bilo je do 1787. u Osijeku, potom u Petrovaradinu do 1848. Nakon 1848. pa sve do ukidanja Vojne krajine sjedište vojnog stožera bilo je u Zagrebu.
    Svaka od tih pukovnija dijelila se na satnije i na još manje područne jedinice. Istovremeno je na čitavom krajiškom području službeni jezik postao njemački, pa većina nije razumjela govor svojih zapovjednika. Vojna Krajina bila je podijeljena na pukovnije (regimente). Pukovnije su se dijelije na bataljune, satnije (kumpanije) i općine, kojima su na čelu vojne osobe. Službeni je jezik njemački. Svaki "graničar", obučen u carsku uniformu, bio je vojnik od 16 do 60 godina. Tako Vojna Krajina postade veliki vojnički logor, iz koga su dolazili najbolji vojnici i to za carske vojne potrebe.
    Područje brodske pukovnije bilo je omeđeno s juga rijekom Savom (ujedno granično područje s osmanskom Bosnom), sa zapada gradiškom pukovnijom, s istoka petrovaradinskom pukovnijom dok je sjevernu među dijelila s područjem građanske Hrvatske (Slavonije), odnosno požeškom i srijemskom županijom. Od ustroja pukovnije sredinom 18. st. pa do 1820. njezino područje je mijenjalo opseg više puta. [b017]
    Kako bi zaštitila i iskoristila slavonsko bogstvo te uvela red i mir, Habsburška Monarhija počevši od 1702.god. donosi niz naredbi o organizaciji i reorganizaciji ''granice na Savi''. Nakon ''sad boljih sad lošijih eksperimenata'' Engelshoferova uredba iz 1745.godine temeljitije ustrojava slavonsko-srijemsku Vojnu krajinu. Tom uredbom Slavonija je podijeljena na dva dijela - Vojna krajina ili ''Granica'' i Provincijal i Kako bi zaštitila i iskoristila slavonsko bogstvo te uvela red i mir, Habsburška Monarhija počevši od 1702.god. donosi niz naredbi o organizaciji i reorganizaciji ''granice na Savi''. Nakon ''sad boljih sad lošijih eksperimenata'' Engelshoferova uredba iz 1745.godine temeljitije ustrojava slavonsko-srijemsku Vojnu krajinu. Tom uredbom Slavonija je podijeljena na dva dijela - Vojna krajina ili ''Granica'' i Provincijal ili ,,Paorija''. [b037]
Radovi na bujičnom vodotoku Glogovici, najvećoj pritoci Mrsunje, njezinim "skretanjem" u Savu iskopom novoga korita na području istočno od Slavonskog Broda. Tome su više pridonijeli vojni nego vodnogospodarski razlozi, zbog čestih poplava Glogovice na području tvrđave. Odvođenje voda Glogovice u Savu, koja prikuplja gotovo 50 posto vode brdskih pritoka, bio je početak gradnje sustava za zaštitu od poplava bujičnih potoka s Dilj-gore. [b022]
01.07.1746. god. - Prigodom kanonske vizitacije župe 1. srpnja 1746. vizitator bilježi od brodske župe odijeljena je župa Podvinje, kojoj su pripadala sela Rastušje, Tomica i Bu- kovlje. I nakon odvajanja Podvinja brodskoj župi preostale su 622 kuće sa 3691 katolikom. U samom Brodu bilo je 235 kuća i 964 katolika, u Varoši 82 kuće i 531 katolik, u Vrbi 17 kuća i 90 katolika, u Ruščici 34 kuće i 102 katolika, u Gornjoj Bebrini 33 kuće i 189 katolika, u Donjoj Bebrini 31 kuća i 254 katolika, u Šumeću 37 kuća i 271 katolik, u Kaniži 53 kuće i 433 katolika te u Slobodnici 79 kuća i 629 katolika. U cijeloj župi nije bilo nijednog inovjerca. [b121]
Na početak stranice

1747. god. - Godine 1747. ukinuta je dotadašnja vojno-teritorijalna podjela Vojne krajine te su ustrojene nove generalkomande, pukovnije, bataljuni i satnije. General Engelshofen je u Slavoniji ukinuo 1747. vojno-teritorijalnu podjelu Vojne krajine na Gornju, Srednju i Donju, a u zamjenu za njih na tom je području ustrojio tri pješačke (petrovaradinsku, brodsku i gradišku) i dvije husarske pukovnije. Pješačke slavonsko-srijemske pukovnije dobile su imena po tvrđavama: gradiškoj, brodskoj i petrovaradinskoj. Zapovjedništva su se nalazila u Novoj Gradiški za Gradišku, Vinkovcima za Brodsku i Srijemskoj Mitrovici za Petrovaradinsku pukovniju. Sjedište Slavonske generalkomande bilo je do 1787. u Osijeku, potom u Petrovaradinu do 1848. Nakon 1848. pa sve do ukidanja Vojne krajine sjedište vojnog stožera bilo je u Zagrebu. [b017]
Vojni zapovjednici tvrđave Brod na Savi, 1747. god.
Marija pomoćnica Brod na Savi, 1749. god.
Marija pomoćnica Brod na Savi, 1749. god.
Na početak stranice

30.01.1753. god. - Brod je postao slobodna vojna općina (komunitet). Zgrada magistrata bila je na mjestu današnjeg Strojarskog fakulteta ali je srušena 1783, zbog naredbe krajiških vlasti o rušenje zidanih zgrada koje su tvrđavi bliže od 600 hvati. 1787. ukinut je komunitet a ponovo dodijeljen 1820. i trajao do razvojačenja 1873. god. Za brođane je proglašenje slobodnom vojnom općinom značilo oslobađanje od vojnih obveza pa su se nesmetano mogli baviti drugim poslovima.
25.09.1754. god. - Osnovana je rimokatolička svjetovna župa Sv. Stjepana i sagrađena je mala drvena crkvica (današnja Mala crkva). Franjevci su tada predali župnu upravu svjetovnom svećeniku Juraju Zniki.
Župa je franjevcima službeno oduzeta 25. rujna 1754. godine. Do oduzimanja župe djelovali su u sastavu provincije Bosne Srebrene, a kad se ona 1757. podijelila, bili su u sastavu provincije sv. Ivana Kapistrana te od 1900. u sastavu provincije sv. Ćirila i Metoda. [b121]
1754. god. - Istovremeno su sredinom 18.st. uslijedile određene društveno-gospodarske mjere koje se odnose na uređenje i organizaciju seoskog života. Institucija kućnih zadruga i naredba o ''ušoravanju sela'', te norma o uređenju vojnih komuniteta tj. ustroj Kumpanija iz 1754.god. glavne su odrednice za život stanovnika na ovome području. [b037]
Seoska kućna zadruga bila je temelj cjelokupnog vojno- feudalnog sistema Vojne granice. Zadružna kuća je društveno gospodarska upravna jedinica u Granici. Seoske kućne zadruge primjetno su se množile za vrijeme vladavine carice Marije Terezije (1740.-1780.). Vojno-krajiške vlasti posebnu su pozornost poklanjale kućnim zadrugama, jer su svojom strukturom odgovarale vojničkom duhu. Sve one velike zahtjeve, koje su u vrijeme izgrađivanja Granice svaljivali na graničare, mogla je podnijeti samo zadružna institucija s brojnom radnom snagom.
Kućna zadruga je, u slavonskoj Posavini, bila zajednica kojoj su karakteristike: krvno srodstvo ili bračna povezanost članova, njihovo zajedničko življenje, zajednička imovina, jedinstveno gospodarenje. Zadruga mora imati red na kojem počiva - podjelu prava i dužnosti, vodstvo za cjelinu zajednice, organizaciju muških i ženskih poslova. Iznimke postoje. To je takozvana nesrodnička zadruga, tj. ,,uzadruženi'' članovi. Zadruga postoji dok je osnovna imovina zajednička, a napose dok postoji zajedničko gospodarenje, proizvodnja i trošenje proizvedenog, te ustaljeni red i organizacija. [b037]
1754. god. - Brod je imao 3 kapele: sv. Lovre (župno groblje na mjestu koje se zove Brekinja), sv. Roka (u Brodskom Varošu) i bl. Djevice Marije (u tvrđavi). Franjevačka crkva je imala vinograd za 80 kopača, livade za 80 kosaca i majur sa 4 jutra zemljišta. [b059]
1755. god. - Počele su se uvoditi obvezne njemačke škole.

Rimokatolička župa

Dokument Brod na Savi postao slobodni vojni komunitet 1753
Izvor [52]

Sv Ivan Nepomuk, Brod na Savi 1754
Sv Ivan Nepomuk, Brod na Savi 1754
Izvor [12]

Zadružna zgrada Slavonija
Tlocrt zadružne zgrade [7]

Pribor za tkanje Slavonija
Pribor za tkanje [7]
Na početak stranice

Suci vojnog komuniteta Brod 1753-1787 [67]

1758. god. - Zagrebački biskup poslao je iz Zagreba u Brod na splavi građu za krov crkve Sv. Stjepana (Mala crkva). Crkva je završena 19.08.1761. god.
1758. god. -Iz stare utvrde vodio je most preko Mrsunje u naselje Gornju brodsku varoš smještenu na poplavnom zemljištu, slabo naseljenu, bez obrambenih grabišta i nekog posebno osmišljenog reda ulica. Godine 1758. to naselje je imalo 63, a 1769. 73 kuće s 553 stanovnika. Budući da se zbog potrebe izgradnje “kopitnice” moralo srušiti desetak kuća, vojne vlasti su naredile preseljenje cijelog naselja na novo izabrano mjesto. To naselje je (prema planovima između 1776. i 1778. premješteno sjeverozapadno od Broda uz cestu koja je vodila prema Požegi i nazvano je Brodski Varoš. [b019]
1758. god. -Zagrebački kanonik Ivan Paksi je bio u Brodu i zabilježio da je kapelica sv. kralja Stjepana napravljena od drveta. Gradi se nova župna crkva. [b059]
1760. god. - Iz ove godine imamo popis stanovnika. Brod je imao 310 kuća, 229 obitelji i 1016 katolika. [b143]


Popis stanovnika Broda iz 1760. god.

Popis stanovnika Broda 1760.
Popis stanovnika Broda 1760.
Popis stanovnika Broda 1760.
Popis stanovnika Broda 1760. [b143]


18.06.1761. god. - U kanonskoj vizitaciji bio je kanonik Ivan Krstitelj Paksi. Zapisao je da je župna crkva s. kralja Stjepana uglavnom gotova. Cijela brodska župa broji 826 kuća sa 4643 žitelja. [b059]
1762. god. - U Brodu je odgojateljica bila Mara Varoščević.
1762. god. - Znamo li da je u tvrđavi boravilo od 2500 vojnika, koliko ih je 1762. za svoje vizitacije pronašo general Hersch. Kapacitet smještaja vojnika je 4000-5000.
1763. god. - Brodski građanin Martin Gužvić dao je o svom trošku podići baroknu osmerokutnu kapelu Sv. Ane u tvrđavi. On je kapeli također darovao oltar, propovijedaonicu, orgulje, klupe, misna odijela i crkveno posuđe. Kasnije su časnici i činovnici brodske posade na svoj trošak u tvrđi podigli toranj sa zvonom i urom. Sunčani pak sat na tornju načinio je g. 1829. po svome nacrtu inžinirski satnik Josip Fohmann. On je u tvrđi sagradio časnički paviljon. Fohmann je također oko tvrđe planirao i nasadio lijepu glasiju, radi čega mu tamo po-staviše skroman spomenik.
Gruntovni izvadak Sibinj18 st  [33]
Hatar Gornji Andrijevci
Hatar Gornji Andrijevci [33]

Pečat iz 1767. Brod na Savi
1768. god. - U periodu 1768.-1770. god. sagrađen je istočni trakt franjevačkog samostana.
1768. god. - Cehovske privilegije dobio je Slavonski generalat. Cehovi su specifična forma obrtnika u doba feudalizma a osnivala ih je nadležna vlast ili vladar. Cehovi su na temelju zakona kao privilegirane organizacije stjecali monopolska prava proizvodnje i prodaje određenih proizvoda. [cehovi]
28.05.1768. god. - U 7 sati na večer iz Vinkovaca došao car Josip II., koga su pratili: princ Albert i grofovi: Laudon, Nostiz, Coloredo, Lascy i Miltitz. Ovi su pregledali grad i tvrđu, gdje su i prenoćili. Sutradan u 7 sati u jutro pribivahu sv. misi u franjevačkoj crkvi, našto je car s pratnjom otputovao dalje u Novu Gradišku. [b059]
Tlocrt kavalira u festungu Brod na Savi 1768
Plan kavalira u festungu (tvrđava Brod), 1768.-69. god [48]
Na početak stranice

22.02.1769. god. - Generalna komanda u Osijeku odobrila je molbu petorice brodskih obrtnika da u okviru svoje filijalne škrinje osnuju cehovski odjel: brijači i kirurzi Tomo Gugu i Matija Ferenčević, zlatari Ivan Ostoić i Antun Borić te kipar Franz Xaver Spatz. [cehovi]
04.06.1769. god. - Obavljena je kanonska vizitacija i zabilježeno je da je župna crkva sv. kralja Stjepana skoro gotova. Župom je upravljao župnik Josip Partelme. Slavonski je Brod god. 1769. brojio 268 katoličkih kuća, u kojima je stanovalo 987 žitelja i 254 bračnih parova. Cijela je brodska župa imala 722 kuće, u kojima je stanovalo 4.787 žitelja.
1769. god. - Još davne 1769. godine naš grad je dobio pravo da organizira četiri velika godišnja sajma. Najveći i najpoznatiji bio je upravo Katarinski sajam na koji je dolazilo mnoštvo obrtnika iz cijele Slavonije i drugih krajeva Hrvatske, a isti je obnovljen 1996. godine.
Katarinski sajam 1769. Brod na Savi
Katarinski sajam 1769. Brod na Savi

Privilegije obrtnika iz 1769.- Brod na Savi
Na početak stranice

1770. god. - Godine 1770. Marija Terezija izdala je značajan dekret po kojem država (vladar) preuzima brigu za školu („Škola jest i ostaje zauvijek stvar države“). Ovaj dekret je pridonio oslobađanju škole od nadzora crkve i svećenstva, a isto tako omogućio je svjetovnjacima aktivno uključivanje u prosvjetni rad. [b107]
1770. god. - Država je još od druge polovice 18. st. podupirala svilogojstvo na razne načine, ponajprije nagradama i plaćama, ali je osiguravala i stručnjake, koji su poučavali narod u sadnji bijelih dudova i uzgoju dudova svilca (u Slavoniji je osobito zapamćen ostao Talijan Karlo Solegni). Na brodskom području manufakture su bile u Oriovcu i Podvinju. Svilana u Podvinju podignuta je 1770. Radila je do 1888., kada je izgorjela u Požaru, baš kada je Hrvatski sabor želio oživjeti uzgoj dudova svilca. Svila iz te tvornice je osvajala nagrade u Pešti 1885. i Beču 1866. god. [b016]
1770. god. - Stanovnici Gornje Varoši preseljeni su u Brodski Varoš. Razlog preseljenja je mogući rat s Turcima pa su kuće smetale prema procjeni vojske. [b143]
1770. god. - Gradnja novog Kontumca započela je prema planu inženjera Frosta iz 1770. godine na istočnoj strani Broda, kod Vijuša. Svi su kontumaci prikupljali takse za ''čišćenje'' i kontumaciranje. Tako je Vijuš postao prometno najvažniji dio grada jer je tu skela prevozila u Bosnu.

Plan Kontumca na Vijušu
Plan kontumca (karantena) na Vijušu u Brodu na Savi, podignut 1770. god. Prvi kontumac bio je u napuštenoj tvrđavi Vukovac kod mosta na Savi 1740. god. [31]

Sjedište uprave kontumca na Vijušu u Brodu na Savi
Sjedište uprave kontumca na Vijušu u Brodu na Savi

Antipov-Bunar u kontumncu.
Vasilj Antipov: Jedan od bunara u Kontumncu u ulici Stanka Vraza, pokriven šindrom i oslonjen na četiri zidana stupa. Bunar više ne postoji
Na početak stranice

1771. god. - Imenovana je tzv. navigacijska divizija za istraživanje Save, njene plovnosti, kako bi se unaprijedila trgovina poljoprivrednim proizvodima iz Banta, Slavonije i Hrvatske prema Jadranu. Rezltat rada te komisije bio je da je napravljena "kopitarnica" duže lijeve obale Save od Zemuna do Siska. [12]
1772. god. - U Požegi se vjenčao i ostao živjeti Antonius Ropp, kirurg iz Slavonskog Broda, odnosno iz Brodske regimente. [b070]
1773. god. - Daljnje slabljenje do tada dominantnog položaja svećenstva u obrazovanju javilo sa kao posljedica ukinuća isusovačkog reda 1773. godine. Država je tada preuzela nadzor nad školama, a osobitu je pažnju poklanjala razvitku i osnivanju osnovnih škola koje su do tada bile zanemarene. [b107]
1774. god. - Početak reformi austro-ugarskog školstva veže se uz ime opata Ignjata Felbigera čiji su prijedlozi prihvaćeni 1774. te se uvodi Opći školski red, tzv. «Allgemeine Schulordnung». On je uveo tri vrste škola: trivijalnu, glavnu i normalnu školu. [b107]
1774. god. - U svrhu kontrole rada cehova u Slavonskoj vojnoj krajini utemeljena je 1769. u Petrovaradinu glavna je škrinja koja je 1774. premještena u Brod na Savi. U glavnoj škrinji čuvan je original privilegija dok su u filijalnim škrinjama čuvani ovjereni prijepisi. [b065]
1775. god. - 1775. godine led veličine kokošjeg jajeta napravio je veliku štetu Brodu i okolici.
06.12.1775. god. - Zagrebački kanonik Josip barun Werneck bio je u vizitaciji u Brodu. Znatno poljepšala župna crkva sv. kralja Stjepana. Groblje se nalazi oko stare kapele sv. Lovre, ali nije valjano ograđeno. Ta je kapela u novije doba posve popravljena i ožbukana, a dobila je i novi krov. Treba porušiti kapelu sv. Roka kraj stare tvrđave Vukovac, koja je posve zapuštena, otkako su žitelji gornjega Broda (t. zv. Varoša) morali po nalogu vlasti preseliti svoje kuće iz prijašnjega mjesta kod Save na novo mjesto uz kraljevsku cestu (Brodski Varoš). Kapela bl. Djevice Marije u brodskoj tvrđi dobila je zidani toranj, koji je nekoliko hvati udaljen od kapele. U tornju se nalazi ura i zvono od 115 funti. U Brodu postoji trivijalka, koju je osnovala gradska općina. Ovu školu polazi 45 rimokatoličkih i 2 pravoslavna učenika, koje podučaje David Peterka. Grad Brod ima 338 kuća, u kojima stanuju 1403 žitelja. Bračnih parova ima 288. [b059]
1775. god. - Do g. 1775. mogao je u Brodu svatko graditi kuću od cigle ili od drveta. No g. 1775. izađe odredba, da se zidane kuće ne smiju praviti na prostoru između tvrđe i franjevačkoga samostana. Ovu je odredbu car Josip II. pojačao g. 1783., kad je naložio, da se imaju u Brodu porušiti sve zidane kuće, koje stoje na domaku tadašnjih tvrđavnih topova, t. j. koje nisu od tvrđe udaljene više od 600 hvati. Tom su prigodom zaista porušili magistrat, solanu, tridesetnicu (carinarnicu), zgradu za kontumac i nekoliko činovničkih stanova. Car je g. 1784, odredio, da se grad Brod uopće makne podalje od tvrđe; zato treba da se na trošak državnog erara otkupe sve kuće brodskih građana koji neka onda sebi nove kuće podignu na pašnjaku Balatinu.Oblasti su do 18. ožujka 1786. obavile procjenu 384 brodskih kuća. koje da treba porušiti. Procjena je glasila na 37.395 forinti 51 novčić. Uz to će erar platiti Brođanima 20.888 forinti za trošak selidbe u nove kuće, a obrtnici će posebici dobiti još naknadu od 7.708 forinti. Na sreću nije ipak došlo do rušenja Broda, premda je i g. 1810. potaknuta misao, da se Brođani presele na polje zvano "Brod". [b059]
1776. god. - Otvorena je u Brodu trivijalna škola. Dotadašnja (latinska) škola je ukinuta. Javna škola postaje obvezna trogodišnja trivijalka (Trivialschule) za djecu do 13 godina. Nova školska zgrada sagrađena je kod župne crkve. Prvi učitelj je bio rodom iz Češke, David Peterka
Plan Broda iz 1776. god.
Plan Broda iz 1776. god. [52]

1777. god. - Mađari su bili nezadovoljni planom iz 1774. god. jer su smatrali da je to nametanje njemačke kulture. Novom reformom za Ugarsku i Slavoniju donešen je novi Opći školski i učevni sustav (Ratio educationis). Tim novim sustavom država je dobila pravo nadzora škola u čitavom kraljevstvu, a način poduke bio je ujednačen. Uvedena je podjela pučkih škola na normalne i narodne škole. [b107]

Zapovjednici Vojne uprave Brod 1787-1820 [67]

Perivoj Gbrabrik 1780 Brod na Savi
Perivoj Gbrabrik 1780 Brod na Savi
Izvor [12]

Perivoj Gbrabrik 1780 Brod na Savi
Perivoj Gbrabrik 1780 Brod na Savi
Izvor [12]

Stanovništvo 1780 Brod na Savi
Tekst prema podacima iza 1950. god. [b024]
Na početak stranice

1780. god. - Počela se sustavno njegovati kultura svilogojstva a trajalo je do početka I sv. rata
1780. god. - Austirja je uredila cestu Vinkovci - Brod - Gradiška i uveden je promet diližansom, [b024].
1780. god. - Za vrieme domaćih kraljevah, banovah i knezovah sagrađena je na mjestu rimske Marsonie tvrđica nazvana Vukovac”... “ostanci iste raznešeni su i sravnani sa zemljom do god. 1780. piše u Kronici Franjevačkog samostana. [b019]
1780. god. - Široka ulica bila je šanac a sada postaje ulica. Zatrpani su šančevi i izravnati sjeverni gradski bedemi. Nastaje Široki sokak (Breite Strasse). Osamdesetih godina 19. st. nosi naziv ulica Franje Josipa. Iza I. sv. rata ima naziv Dr. Ante Trumbića, zatim Kralja Aleksandra, za vrijeme II sv. rata Ante Pavelića. Nakon II sv. rata postaje Omladinska ulica i napokon danas ulica Petra Kršimira IV.
1780. god. - Sagrađena je pravoslavna crkva u današnjoj Štamparevoj (nekada Srpski sokak). Srušena je u bombardiranju u II sv. ratu.
1780. god. - Kao odgojateljica u Brodu bila je Kata Varoščević.
1780. god. - Prvi podatak o stanovništvu Broda potječe iz 1780. Tada je bilo 1574 Brođana. [b016]

Vasilj Antipov: Brod i tvrđava oko 1780
Vasilj Antipov: Brod i tvrđava oko 1780. [55]

Brod i okolica, 1781-83. god.
Karta Broda i okolice, 1781-83. god

Karta BrodA, 1781-83. god.
Karta Broda, 1781-83. god
Na početak stranice

1781. god. - Josip II brodsko područje je izdvojio iz zagrebačke biskupije i pripojio đakovačkoj.
1782. god. - Poznata brodska obitelj Benčević doselila je u Brod u prvoj polovini 18. st. Prvi se spominje Mato (Matheus) Benčević a njegov sin Josip rođen je 1782. god.
1783. god. - Naređeno je od krajiških vlasti da se u Brodu moraju porušiti sve zidane zgrade do udaljenosti 600 hvati od tvrđave što nije ostvareno jer nije bilo novaca. Razlog je bio zbog pripreme rata. U Brodu je bilo 384 kuća i 1656 stanovnika
1783. god. - Kako bi se osigurala plovidba žitnih brodova Savom, poduzimani su još u 18. stoljeću veći radovi. Generalmajor i vojni inženjer, a i zapovjednik petrovaradinske pukovnije generalkomandant Magdeburg je u svibnju 1783. sastavio popis svih smetnji i teškoća plovidbe rijekom Savom s prijedlozima za njihovo otklanjanje te ih. 3. listopada 1783. predao caru Josipu II., a isto je učinio i 1786. u povodu žalbe trgovaca žitom, lađara i brodara. Stoga je 7. srpnja 1786. dobio naređenje da poduzme mjere te je 17. srpnja 1786. počeo premještanje vodenica, čišćenje riječnih korita od panjeva, podizanje novih nasipa, uređenje kopitnica uz Savu, obnavljanje miljokaza uz obalu itd., a bilo je određeno i da se redovito čisti riječno korito i održava obala za plovidbu. [b038]
1785. god. - Kad je god. 1785. u vojnoj Krajini uveden t. zv. kantonalni sustav, ukine car Josip II. slobodnu općinu brodsku. Tako bude Brod 26. lipnja 1787. predan vojnoj Krajini. Brod postade sjedištem prvoga bataljuna brodske pukovnije. Brođani su ipak i nadalje oslobođeni od obvezatne vojne dužnosti. Tada je Brod imao 1656 stanovnika, od toga 792 muškarca i 884 žene. Po vjeri bijaše u Brodu 1567 rimokatolika i 89 pravoslavnih žitelja. Generalkomanda u Petrovaradinu izdala je 21. svibnja 1788. odredbu, da vojne oblasti moraju uljudno postupati s Brođanima, kako ne bi preteško osjećah" vojničku upravu. [b059]
Plan razvoja Broda 1785
Plan razvoja Broda 1785. god. [8]

1786. god. - Austrija je naredila da se temeljito popravi cesta Vinkovci-Brod-Gradiška. Tim putem je počela voziti najprije poštanska diližansa. [b024]
1786. god. - U Slavonskoj granici uveden je novi kantonalni sustav kojim su ukidani slobodni graničarski komuniteti.
26.06.1787. god. - Brod je postao slobodna vojna općina 1753. god. a općina je ukinuta 1787. god. Ponovo je postao slobodna vojna općina 1820. god. Brodski magistrat izvršio je primopredaju s vojnom upravom 26.06.1787. god. Umjesto suca i gradonačelnika uveden je zapovjednik mjesta koji se zvao varoški kapetan
1787. god. - Kako je ukinuta slobodna vojna općina Brod, postojeća školska zgrada kod župne crkve je prodana, a škola seli u franjevački samostan gdje je bila do 1806. god.
1787. god. - Bio je ukinut franjevački samostan od 1787. do 1806. god. Blagovaonica je bila pretvorena u učionicu trivijalne škole. Franjevačka crkva postala je župna crkva umjesto crkve Sv. Stjepana. 1806. god. franjevci se iz Đakova vraćaju u Brod i ponovo se sve vraća na staro. Župnom crkvom postaje crkva Sv. Stjepana a franjevci djeluju u svom samostanu.

Bakrorez čardaka 1789
Bakrorez čardaka iz 1789. god.

1796. god. - Rođen je Ivan Nepomuk Debeljković, brodski slikar. Oslikavao je cehovske zastave, radio sakralne kompozicije i restaurirao oštećene slike. Slikao je pod utjecajem bečkog slikarstva i osječkog slikara Franje Pfalza. Umro je 1863. god. [b021]
20.10.1796. god. - Car Franjo II brodskom trgovcu Stjepanu Jariću dodijelio je plemstvo s titulom "von Brodberg" zbog zasluga u ratu protiv Turaka.
Jarići von Brodberg Brod na Savi 1796
Jarići von Brodberg Brod na Savi 1796
Izvor [12]

1800. god. - Brođani su često podnašali molbe, da se Brod opet proglasi slobodnom općinom. Dogodilo se još i gore. Brod je naime g. 1800. postao običnim krajiškim selom, spadajući pod zapovjedništvo satnije u Podvinju. Tako je 20. rujna 1808. u vojnike uzeto 85 Brođana, koji su predani podvinjskoj satniji, gdje su položili vojničku zakletvu. Ovi su vojnici morali na Zverincu vježbati, a zatim poput drugih graničara čuvati čardake na Savi. To je trajalo do 1819. god. [b059]
Na početak stranice


19. stoljeće
09.08.1802. god. - Rođene je Stjepan Marjanović, ilirski domoljub, pjesnik, glazbenik i slikar. Umro je 02.10.1860. god. [b021]
1803. god. - Trivijalku polazi 86 učenika.
1803. god. - Demian navodi podatak da je od 01.11.1803. do 30.11.1804. kroz Brod na Savi preveženo 4.180 komada goveđih koža i 67.448 ovčijih koža. [b024]
1805. god. - Između 1805.- 1816. god. Ana Bečić je imala dozvolu za rad s djecom.
1805. god. - U Vojnoj krajini popisani su mlinovi 1806, 1817. i 1837. godine. Prvi je popis iz 1805. godine. 62 Po tom popisu se u Slavonskoj granici nalaze 792 vodenice, od čega 546 na potocima, 125 na Savi i 21 na Dunavu. Osim toga, bilo je još 112 suhara na konjski pogon. [b038]
1806. god. - Franjevci su se vratili u Brod a škola je morala biti iseljena iz zgrade samostana. Kako je školska zgrada kod župne crkve prodana, nastava je privremeno bila u Podvinju, a zatim u praznoj kući stolata Ditricha u Širokoj ulici. [7]

Kristof i Alojzija Daubach 1800. god. Brod na Savi
Izvor [17]

Nacrt trivijalne škole 1806. god. Brod na Savi

Dvije Brođanke 1807, Brod na Savi
Izvor [17]

Karta Broda i okolice,  1806.-1869. god.
Karta Broda i okolice, 1806.-1869. god., http://mapire.eu/en/

Karta Broda,  1806.-1869. god.
Karta Broda i okolice, 1806.-1869. god., http://mapire.eu/en/

06.07.1807. god. - Prema predanjima i zapisima Kronike franjevačkog samostana, grad je na Veliku Gospu 1807. godine zahvatio veliki požar koji se na Mucvanju zaustavio kod kuće Antuna Perišanovića. Na poticaj fra Grgura, lektora filozofije u franjevačkom samostanu, Brod je dobio odobrenje đakovačkog biskupa dr. Antuna Mandića, da sv. Florijan proglasi svecem zaštitnikom grada. Godine 1813. Stjepan Muravić postavio je o svom trošku spomenik sv. Florijana na mjestu gdje se 1807. godine požar zaustavio. Nakon Drugog svjetskog rata, komunističke su vlasti zabranile obilježavanje dana gradskog sveca zaštitnika, a nakon demokratskog prevrata nova vlast je, istom bahatošću, promijenila sveca zaštitnika. Umjesto sv. Florijana, gradski patron je od veljače 1997. godine sv. Ivan Nepomuk.
1807. god. - U Brodu je bilo nekoliko vrlo popularnih manifestacija vezanih uz vjersku tradiciju grada. Najomiljenija bila je zavjetna svečanost za blagdan sv. Florijana (4. svibnja). Začeci ove zavjetne vjerske svečanosti potječu iz 1807., kada je u Brodu izgorjelo 18 kuća, te su se građani utekli zavjetom pod zaštitu sv. Florijana (ili Cvijana), kao zaštitniku protiv požara. Svečanosti je uvijek bilo nazočno nekoliko tisuća ljudi, koji su išli u procesiji do kipa sveca uz molitvu i pobožnu pjesmu. [b016]
1807. god. - Vojnim zakonom Brod je proglašen selom i stavljen pod zapovjedništvo satnije u Podvinju. To je trajalo do 1820. god.
1808. god. - Od 1808. do 1816. obavljeni su regulacijski radovi na bujičnom vodotoku Glogovici, najvećoj pritoci Mrsunje, njezinim "skretanjem" u Savu iskopom novoga korita na području istočno od Slavonskog Broda. Tome su više pridonijeli vojni nego vodnogospodarski razlozi, zbog čestih poplava Glogovice na području tvrđave. Odvođenje voda Glogovice u Savu, koja prikuplja gotovo 50 posto vode brdskih pritoka, bio je početak gradnje sustava za zaštitu od poplava bujičnih potoka s Dilj-gore. [b022]
1808. god. - Položen je temelj nove školske zgrade, koja je dovršena 1810.godine.
Zgrada trijvijalne škole, Brod na Savi 1808.
Zgrada trijvijalne škole, Brod na Savi 1808.
Izvor [12]


1808. god. - Stigao je u Brod knez Ludovik, predsjednik ratnog vijeća i ravnatelj i nadzornik svih krajina. U pratnji su mu bili pučki komandir Nikola Schimschen, predstojnik dvora pukovnik Eltz i drugi visoki časnici. Pozdravljen je počasnom paljbom iz 75 tvrđavskih topova. Dočekao ga je zapovjednik Tvrđave, umirovljeni general Wolff, koji Tvrđavom zapovijeda od 1799. godine, zatim redovnici franjevačkog samostana, brodski ugledniji građani na čelu s trgovcem Tomom Jarićem. Na glavnom brodskom trgu podignut je u čast kneza specijalni slavoluk, koji se nalazio ispred gostione Jarićevih u kojoj će knez otpočinuti. Ludovik je sutradan obišao Tvrđavu i nakon smotre postrojbi, došao do sjevernih osječkih vrata gdje su ga čekala kola i konjanička pratnja, za put do Oriovca.

Tvrđava Brod 1807/98.
Veduta tvrđave, Save i Broda, 1807./08. Slikar je austrijanac Franz Jaschke (1775.-1842.)

05.01.1809. god. - u Brodu na Savi, Staroj i Novoj Gradiški, Lipovljanima, Novskoj, Raijuću, Okučanima, Mašiću, Rešetarima, Starom Petrovom Selu, Novoj Kapeli, Oriovcu, Stupniku, Sibinju i inim mjestima diljem Posavine vladala je jednomjesečna velika zima.
1809. god. - Prva bolnica koja se u pismenim dokumentima spominje je Vojna bolnica u Tvdjavi Brod 1809.godine, kada je komisija garnizona pregledala franjevacki samostan radi privremenog smjestaja Vojne bolnice u vrijeme velike poplave.
1809. god. - Po Brliću stare zidine “Vukovca” vidjele su se još 1809. kod čardaka Mrsunje, da bi te godine bio srušen do temelja, njegovi bedemi iskorišteni za gradnju ustave na rječici Mrsunji i savskog nasipa. Brlić koristi naziv Vukovac a na austrijskim planovima ista tvrđava nosi naziv Mali ili Stari šanac. [b019]
1809. god. - Rođen jeu Rijeci Jakob D'Elia koji je u Brod došao kao tgovac u prvoj polovini 19.st. Oženio se Juliom Benčević, kćerkom trgovca Franje Benčevića. Jakob je od 1872. do 1875. bio gradonačelnik. Umro je 1899. u Brodu na Savi. I ostali članovi obitelji bili su ugledni brođani. [b057]
1810. god. - U Srednjo ulici u vidsini današnjeg Trga žrtva sagrađena je zgrada Trivijalne škole pa se ulica nazivala Školska (Schull Gasse). Zgrada je sagrađena od drveta i ispunjena prijesnom ciglom. Osim učionica bila su i dva stana za učitelje. Prvi naziv ove ulice bio je Srednja ulica (Mittel Gasse). Osim imena Školska ulica, još se nazivala Gospodska (Herrn Gasse) i Banska (od 1886.) a danas Starčevićeva (od 1909.). Škola je u II sv. ratu bila zatvor a srušena je u bombardiranju grada.
1811. god. - Zbog iznimno velikog prometa kroz Kontumac na Vijušu, čiji prostor nije bio dovoljno velik za svu robu, stoku i ljude, 28. siječnja 1811. donesen je nalog za nadograđivanje i proširenje kontumackih zgrada. Brodski je kontumac imao pod svojim nadzorom rastel u Rajevom Selu i vodio je brigu o popunjavanju njegovih službenika.
1812. god. - 1812. godine završeni su radovi iskapanja kanala Glogovica. Bio je to prilično veliki zahvat za doba u kojem su se vodili ratovi protiv Napoleona. Veliki dio močvarnog Jelasa prilagođen je tada mogućnosti poljodjelske obrade. Inženjer Zornberg izradio je kasnije, oko 1840. godine, novi veliki regulacijski plan, kojim su predviđena pojačanja nasipa i pribrežnog kanala koji bi zahvaćao sve vode s brda, pa ih kod Brodskog Varoša koji je tada bio uz Savu, spuštao u rijeku. Taj plan je realiziran tek 1866. godine. Tada je na ušću Mrsunje montiran šlajs pomoću kojeg su regulirane vode.
1813. god. - Osim društvenog položaja u gradskoj zajednici, majstori su bili čvrsto pozicionirani i unutar svoje obrtničke i cehovske zajednice. U cehovskoj strukturi moći majstori imaju najveći utjecaj ili, slikovito, oni se nalaze na vrhu, a na nižim stepenicama piramide nalaze se kalfe i šegrti.U cehovskim povlasticama osobita je pozornost poklonjena formalnom udruživanju kalfa. Naime, u Brodu na Savi do 1813. godine postojalo je kalfinsko bratstvo (Bruderschaft) koje je jedanput mjesečno održavalo sastanke u kalfinskom prenoćištu. [b065]

Jakob D'Eliaa (1808-1899), Brod na Savi
Julia Benčević, udana D'Elia
Obligacija iz 1810 koju je potpisao Josip Benčević, Brod na Savi Bankarstvo, Brod na Savi

1815. god. - U slavonskoj Vojnoj krajininje bilo je 226.647 komada svinja o čega 107.285 u brodskoj pukovniji. [b024]
1817. god. - Benčevići su kupili za 7.100 forinti kuću na početku Širokog sokaka od Georga Grunfelda. Otvorili su gostionicu "Zum schwarzen Adler" (K crnom orlu).
23.10.1817. god. - U Brod je 23. listopada 1817. u 5 sati poslije podne stigao car i kralj Franjo II., koji je želio obići vojnu Krajinu. Brođani ga lijepo primiše i zamoliše, da njihovo mjesto opet učini slobodnom općinom. Kralj je razgledao varoš, tvrdju i crkve, a sutradan u 11 sati prije podne otputovao dalje u Novu Gradišku. Prošle su 2 godine od toga vremena i Brođani bijahu uvjereni, da su uzalud predali kralju svoju molbu. Tim više ih je iznenadio otpis, kojim dvorsko ratno vijeće 31. prosinca 1819. pod brojem 5616 ponovno proglašuje Brod c. kr. slobodnom vojnom općinom. Brođani su 1. svibnja 1820. opet birali svoj magistrat, pjevajući prije toga "Te Deum" u župnoj crkvi. Tako zvane "časti" trajale su od veselja puna tri dana, te se uz pjesmu i zabavu ispilo more brodskoga vina. [b059]
1818. god. - Slavonski je Brod godine 1818. brojio samo 1962 žitelja, od kojih je po vjeri bilo 1739 rimokatolika, 221 pravoslavni i 2 luterana. [b059]

Nacrt samostana početkom 19st Brod na SaviNacrt Franjevačkog samostana u Brodu na Savi početkom 19. st.[3]

Tlocrt kuće trgovca Agjića, Brod na Savi
Izvor [52]

Brod na Savi stara zgrada djevojačke škole
Stara zgrada djevojačke škole u Brodu na Savi [7]

Brod na Savi povijest grba
Grb grada Brod na Savi, 1885. god. Grb grada Brod na Savi, 1820. god. Grb grada Brod na Savi, 1885. god.
Franjo Josip u Brodu na Savi 1817
Izlet na sovsko jezeroi 1817

Opis brodske pukovnije 1818.-1829. prema zapisima Johanna Pichlera

    Od 1818. do 1829. zapovjednik brodske pukovnije bio Johann Pichler koji je ostavio detaljne zapise.
Krajišnik
    Površina pukovnije iznosi 33 kvadratne milje, a broji 68.963 stanovnika. Unutar pukovnijskog kotara nalazi se tvrđava Brod 28 uz istoimeno naselje Vojni komunitet Brod.
U tom dijelu gorja je i kamenolom kod Glogovice, čije se kamenje odnedavna koristi s najboljim uspjehom na opću korist za izgradnju glavne ceste od Gradiške pukovnije do Šapca.
U tom gorju između Glogovice i Zdenaca vadi se vapno koje zadovoljava pukovnijske i izvanpukovnijske potrebe.
Vrlo intenzivan uzgoj svinja glavna je prehrambena grana krajišnika a uz to im donosi i veliku trgovačku korist.
Velike količine šljiva rijetko se kada prodaju uglavnom služe za pečenje rakije, koja se za svečanih gozbi troši u skoro pretjeranim količinama i bez daljnje koristi pije kod kuće.
Uzgoj dudovog svilca za krajišnike je od velike koristi i iz godine u godinu je u sve većem porastu.
U ovoj se pukovniji sije mnogo lana i konoplje za vlastite potrebe. Sve vrste grubo i fino predenog platna za kućne potrebe, predu i tkaju žene i djevojke. One izrađuju posebnu vrstu bojanih sagova, odjeću, a i grube vunene pokrivače.
Na sajmištima ili tzv. skeli kod Broda, Županje, Šamca i Rajeva Sela ne postoje skele, nego se samo s malim plovilima (činaklima i korabljama) prevozi preko Save.
Skladišna mjesta nalaze se u Brodu, Županji i Šamcu. Postoji 27 pristaništa. Plovidba se češće obavlja uz austrijsku stranu, gdje je lijeva obala očišćena od svakog drveća i kordonske straže služe za veću budnost. Loša strana za ovu pukovniju je u tome što se za svakogodišnjih poplava lijeva obala sve više trga. [17]

Rijeka Sava
    Glavna rijeka je Sava, kao granica između ove pukovnije i Bosne, glavni joj je smjer od zapada prema istoku, s mnogim zavojima, a duga je 22 milje. Širina rijeke je od 60 do 130 hvati, dubina je različita, ovisno o rastu ili padu vodostaja Save. Sava je plovna, no za niska vodostaja plovidba je na nekim mjestima vrlo otežana. Kod nadolazećih voda prelijeva se preko obala, koje su naizmjenično niske i visoke, preplavljuje istočni dio pukovnije gdje nasip još nije izgrađen. Na području pukovnije bile su 283 vodenice.
    Rijeka Sava izvire u Sloveniji ispod Julijskih Alpa. Utjecaj snijega s Alpa nije bio naročito odlučan za vodostaj Save. U smjeru njezina toka prema istoku (Panonskoj nizini) klima se mijenja te je prosječni godišnji vodostaj od izvora do utoka u Dunav kod Zemuna bio podložan promjenama. I pritoke su uvjetovale razinu njezina vodostaja s velikim količinama prijenosne vode. Vodostaj je rastao u proljeće i jesen za vrijeme velikih oborina, a zimi se Sava redovito ledila. Kolebanja količine vode u 18. st. nisu bila tako velika, dok nije bilo nasipa, a područja oko Save imala su gušći biljni pokrivač. Bilo je mnogo šuma koje su svojim korijenjem i stablima sprječavale brzo otjecanje i nakupljanje velikih količina vode u korito rijeke. Konačno, voda se slobodno razlijevala cijelim tokom, te je i to utjecalo na vodostaj u koritu. Kao umjetna obrana od visokog vodostaja podizani su nasipi. Međutim, nasip je i zaštitno sredstvo koje povisuje razinu vode u rijeci, te pogoršava režim vode. To je još više dolazilo do izražaja jer su podizani na pojedinim odsjecima. U prvoj polovici 18. st. poplave su ugrožavale i sam biološki opstanak stanovništva brodske Posavine. Od Zagreba na nekoliko mjesta, a u području brodske pukovnije od Orljave niže Kobaša, preko Ruščice do Rajeva Sela.
    Rijeka Sava je u razdoblju Vojne krajine predstavljala brodskoj pukovniji južnu granicu prema osmanskoj Bosni. Bila je prije svega politička granica između dvije protivničke velesile i zbog toga je bila utvrđena čardacima i tvrđavama, ali i “sanitarni kordon” da spriječi unošenje epidemije (poput kuge i kolere) s osmanskog područja. Uz to Sava je za brodsku pukovniju predstavljala važan prometni put za putnički i robni promet te prijevoz vojske, vojne opreme i građevnog materijala. Trgovačkim putem u pravom smislu riječi Sava je postala tek u drugoj polovici 18. st. (merkantilizam i kameralizam) kada se trgovačke robe (najviše žito iz Ugarske) prevoze prema Sisku, Karlovcu i dalje prema Jadranu. Iskustva koja su tada stečena tražila su, prije svega regulaciju Save. Potpuna regulacija bila je nemoguća jer je granica tekla sredinom rijeke, a Osmanlije nisu pokazivale interes za takav pothvat. Samo su na habsburškoj (slavonskoj) strani uklonjene veće prepreke za teglenje lađa (pojedini čardaci, stabla, šikare i priobalni plićaci), a krajiške vodenice pomjerene su iz plovnog puta prema sredini rijeke. Duž savske obale i u brodskoj je pukovniji bila u drugoj polovici 18. st. (1771.) uređena “kopitnica” tj. obalni put za sprege (ljudi i konjska vuča) koje vuku lađe. Promet po Savi obavljao se u 18. i prvoj polovici 18. st. drvenim plovilima bez vlastitog pogona. To su bili splavovi, činakli, čamci, čiklje, i korabe. Plovni objekti veće nosivosti zvani su: barčele, burčelice ili burčule, barke, barkače, barketoni, dereglije, đemije, konjarice, pjeskare, solarice, tikvare, tumbasi, žitarice i vinski brodovi.
    Bosanske pritoke Save (kod Šamca rijeka Bosna i Broda rijeka Ukrina) oduvijek su nanosile na lijevu obalu velike količine pijeska i šljunka. S tih je šljunčara u vojnokrajiškom razdoblju, a i kasnije, odnošen materijal za posipanje cesta, nogostupa, vojnih vježbališta i dr. Treba istaknuti činjenicu da je Sava kao i njezini pritoci bila bogata ribom, što je bilo od velike koristi za ishranu okolnog stanovništva. Wilhelm Wagner. “Sava i Vojni komunitet Brod (1692.-1873)”. Zbornik Histprijskog instituta Slavonije i Baranje (Slavonski Brod, 1978), 2-3, 8-9; Krunoslav Tkalac. “Sava kao plovni put u 18. i 19. stoljeću.” Radovi Centra JAZU (Vinkovci, 1973), 213, 215, 236. [17]

Rijeka Mrsunja
    Dolazi iz Gradiške pukovnije, teče od zapada prema istoku i nakon kratkog toka kod Broda utječe u Savu. Mrsunja teče Jelas poljem između Kobaša i Broda. Ona je primala ne samo nekoliko potoka i kanala, a bila je povezana i s raznim vodenim tokovima i djelomično starim riječnim rukavcima. Mrsunja se do prvog desetljeća 19. st. spajala s Glogovicom pred brodskom tvrđavom i odatle je nastavljala otjecati par stotina metara u Savu. [17]

Potok Glogovica
    Izvire sjeverozapadno u pukovnijskim brdima i kod Broda utječe u Savu. U ovom dijelu pukovnije izgrađena je ustava na Mrsunji kod tvrđave Brod, dijelom radi zaštite od poplava rijeke Save, dijelom radi otpuštanja spojenih planinskih voda u Savu, kada Sava ima niski vodostaj. Glogovica se još u prvom desetljeću 19. stoljeća ulijevala u Mrsunju stotinjak metara od sjeverozapadnog bastiona brodske tvrđave. U razdoblju od 1810. do 1812. prokopan je kanal u duljini od 3,8 km oko Broda i Glogovica je sprovedena na istočnoj strani grada u rijeku Savu. [17]

Ceste
    Kameralna cesta od Gradiške pukovnije odnosno od Broda prema Vinkovcima samo je u dužini od 2,5 milje i tek je odnedavno izgrađena kao makadamska cesta. Ostale su ceste izvedene na prirodnom glinenom tlu. Za kišna vremena su teško provozne. Taj nedostatak izgrađenih cesta znatna je prepreka prometanju trgovine od Save prema Dravi i Dunavu.

Nazivi šuma oko Broda
    Podvinjska satnija: Vranduk, Marica, Bok, Pribudovac, Migalovci, Gradac, Matića gaj, Mlada vodica, Zadna, Vranovdol, Brezović?, Debeljak i Gaj.
Trnjanska satnija: Zadnja dolica, Gornja i Donja dolica, 1. i 2. Jelas, Kutski gaj, Fratrov dol, Bratljevci, Dilj i Gložak.
    Garčinska satnija: Jelinska, Gardun, Surduk, Sapski zabran, Topoljanski lug.

    Nazivi koordonskih čardaka u 2. satniji: Mamića Brodac, Kovanluk, Varoški, Prisraka, Mrsunja, Brodski Kokot, Varoš Brod, Samostan Brod i Novi. U I satniji su bili čardaci: Makarevac, Lakat, Dedinac, Glogova i Šljivice. [17]

Čardaklije u Vojnoj krajini
Izvor [52]

Slavonski časnik u Vojnoj krajini
Izvor [52]

Andrija Olujević 1829
Izvor [12]

Andrija Olujević 1829
Izvor [12]

Vasilj Antipov: Brod i tvrđava oko 1820
Vasilj Antipov: Brod i tvrđava oko 1820. [55]

Prva pošta u Brodu na Savi 1820
Prva pošta u Brodu na Savi 1820 [11]

01.11.1820. god. - Počela je raditi trivijalna škola jer je Brod ponovo postao slobodna vojna općina (komunitet). Prvi nadučitelj je bio Antun Čivić. Školu su pohađali samo dječaci a morala su ići i djeca iz Varoši, Gornje i Donje Vrbe i Ruščice. Zbog povećanog broja učenika, jedan od dva stana je pretvoren u učionice.
1820. god. - Počeo je raditi poštanski ured u Brodu.
1820. god. - Brod je ponovo postao slobodna vojna općina. Od 1807. vojnim zakonom je bio podređen satniji iz Podvinja.
1820. god. - Radi se na proširenju i obnovi župne crkve Sv. Stjepana (Mala crkva).
30.07.1820. god. - Još godine 1787. opazilo se popuštanje bastiona sv. Mihalja u tvrđavi. Neuspješno je popravljan 1803., 1809. i 1813. god. Kralj Franju L, da godine 1819. izda odredbu, neka se po vrsnom stručnjaku ponovno izgradi bedem sv. Mihalja u brodskoj tvrđi. Inž. Schulz iz St. Gradiške dođe u Brod, gdje je do 30. srpnja 1820. podigao novi bedem sv. Mihalja.
Isti je inžinir Schulz dao ideje, kako bi se moglo poljepšati brodsku tvrđu, da u njoj bude udobnije stanovati. Schulz je glasiju raširio na više od 10 hvati. Iza toga su 2 krajiška inžinira (potpukovnik Erbenstein i kapetan Castelli) zasadili drvorede oko tvrđe. U samoj su pak tvrđi postavljeni pločnici uz. kuće, a učinjene kaldrme na cestama. Kapetan Josip Fohmann dade iz ugla jedne kasamate na svoj trošak ? ali ipak uz potporu brodskih građana ? urediti pristojno kazalište, u kojemu bijahu sjedala u parteru i na galeriji, dapače i 3 lože za odličnije ličnosti. Od sada su u tome kazalištu često predstavljali i dobrovoljni glumci (diletanti). [b059]
1820. god. - U povodu uvođenja u dužnost Slobodne kraljevske općine Brod, o trošku grada, priređen je ručak za preko 200 uzvanika u blagovaonici franjevačkog samostana. Stolovao je novoizabrani gradonačelnik Mihael Polsater. Navodno se slavilo tri dana, toliko su Brođani bili sretni što im je vraćen nekadašnji status slobodnog vojnog komuniteta izgubljen 1807. godine kada je Brod proglašen selom i administrativno podređen Podvinju.
1820. god. - Kada je Brod ponovo proglašen slobodnim komunitetom, otvorena je 1.studenoga Glavna učiona (Hauptschule), a potom Viša škola (Oberschule) na njemačkom jeziku.
Gradonačelnici Broda na Savi 1820-1901 [67] Keller-zupnik Klokočevik 1819
Izvor [17]

03.01.1823. god. - rodio se u Brodu Tomo (Martin) Skalica, potomak stare brodske obitelji staklara i krojača. Otac mu je bio imućan čovjek, zvao se isto Tomo i bio je ugledni gradski zastupnik, a majka Marija rođena Križanović. Stjecajem političkih okolnosti Tomo Skalica mlađi krenuo je na put oko svijeta 20. listopada 1851. iz Bremena, a vratio se u veljači 1855. u London, pa potom u Brod. Njegove putopise objavio je Neven – Zabavni i poučni tjednik Matice hrvatske 1855. i 1856. godine.
1824. god. - U Brodu je poštar Demetar Petrović, u kući gdje je danas kafić "Alfa" u Starčevićevoj ulici. Poštarska ulica se zvala Štrosmajerova do današnje Štampareve.
1825. god. - Sagrađena je zgrada Gradskog poglavarstava (bivši Magistrat), današnji Muzej Brodskog Posavlja.
15.05.1826. god. - Rođen je u Brodu na Savi Andrija Torkvat Brlić, hrv. političar i publicist Umro je također u Brodu na Savi, 21. V. 1868. god. Sudionik Sveslav. kongresa u Pragu (1848); potom 1848–49. Jelačićev izaslanik u Parizu; do Oktroiranog ustava (6. IX. 1849) zastupa ideju austro-slavističke koncepcije preuređenja Monarhije. Tajnik Matice ilirske (1850–51); 1853–57. studira pravo u Beču i potom djeluje kao odvjetnik u Brodu. Nakon 1861. zastupnik Vojne krajine u Hrv. saboru; tajnik Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine u Zagrebu. Uređivao i pisao priloge u mnogim časopisima (Kolo, Slavenski jug i dr.). Napisao Gramatiku ilirskog jezika (1854). Njegov dnevnik od 1844. do 1857. važno je vrelo za onodobnu hrv. povijest.
Matija Mesić
19.02.1826. god. - Rođen je Matija Mesić - povjesničar i prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu
     Matija je rođen 19.02.1826. god. u Brodu na Savi od siromašnih roditelja. Umro je 6. prosinca 1878. godine u Zagrebu u kući barunice Kušlan na Markovu trgu. Majka mu je bila sestra poznatog brodskog ilirca, svećenika Stjepana Ilijaševića. Otac Nikola mu je bio porijeklom Hrvat iz Like (Stajnica), čime se starac rado znao ponositi. Kupio je kuću u današnjoj Mesićevoj ulici. Sjećao se Nikola, da je od njegova roda bio jedan slavan pop, koji je i vojvoda bio. Skromna njegova žena rodjena Brodjanka kao da se stidila, što je pošla za Ličanina, koje tek ljuta nevolja goni u Slavoniju; znala bi mu prigovarati: neka to barem pred djecom ne govori! Matija je dobro upamtio ponos oca svoga i rado se toga spominjao. Opančarski zanat oca Nikole hranio je dobro i pošteno dosta veliku obitelj. Imao je Matija više braće i sestara.
     I Matija bio bi pošao na zanat, da nije imao ujaka po materi, kanonika zagrebačkoga Stjepana Ilijaševića. Najprije je Matija je pohađao pučku školu školu u Brodu i gimnaziju u Požegi a ujaku u Zagreb je Matiju doveo stariji brat Josip. Ujaki ga je primio u rodbinsko sjemenište. Ubrzo je Matija prešao u sjemenište biskupije zagrebačke i školovao se na bečkom sveučilištu. 1849. zaređen je za svećenika. Kasnije je nastavio studij u Beču ali je ubrzo otišao u Prag. Završio je teologiju, povijest i zemljopis i vratio se u Zagreb 1853. u doba ilirskog pokreta.
     Uz pedagoški rad Matija Mesić i dalje se bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, sistematizirajući tako golemu građu. Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz naše starije povijesti. Za Akademijin Rad napisao je niz rasprava: O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića itd. Osim što je Mesić veliki hrvatski povjesničar, smatra se ocem srednjevjekovne povijesti Brodskog Posavlja. Njegova rasprava "Pleme Berislavića" (izdano 1869. god.) je i danas nezaobilazno djelo za upoznavanje najstarije brodske povijesti. Njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi.
Mesićev je rad na hrvatskoj zemljopisnoj terminologiji bio u pravom smislu riječi pionirski. Svojim je radom na unapređivanju hrvatske knjige Mesić stekao povjerenje u Ministarstvu bogoštovlja i nastave u Beču, a u domovini ugled velikoga rodoljuba. Mesićevim pismima u Arhivu obitelji Brlić, koja je objavio Mato Artuković, dominiraju političke i osobne teme a čitanke i povjesnica spominju se tek usputno.
     Hrvatski je od školske godine 1849./1850. uveden kao isključivi nastavni jezik u hrvatskim gimnazijama, i u skladu s tim je Ministarstvo bogoštovlja i nastave 1851. godine pozvalo na sastavljanje izvornih ili prevedenih i prerađenih udžbenika za gimnazije na narodnom »ilirskom« jeziku. U tom je smislu Mesić pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu.
     Nakon sloma apsolutizmai vraćanja Ustava godine 1860. hrvatski je Sabor pristupio osnivanju Svečilišta. Uz glavnog pobornika Josipa Jurja Strossmayera i Matija Mesić je mnogo pridonio tom osnivanju. Izabran je za prvog rektora Sveučilišta, koje je svečano otvoreno potkraj listopada 1874. govorom bana Ivana Mažuranića.
     U doba komunizma Mesić i njegov rad nisu bili dobrodošli. Nije ga bilo na popisu znamenitih osoba čije obljetnice treba obilježavati, te je bio prepušten zaboravu. No, Mesić nije zaboravljen. Izdana je knjiga "Matija Mesić-prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu, objavljeno u izdanju zagrebačkog sveučilišta i Povijesnog instituta u Slavonskom Brodu. Održani su znanstveni skupovi o Mesiću u Zagrebu i Slavonskom Brodu, 1996. god., izdan je Zbornik 1997. god. i dvije knjige njegovih rasprava, 1996. i 2000. god. Sva ova izdanja bacaju novo svjetlo na rad našeg velikana, Matiju Mesića koji je postavio temelje znanstvenog rada u hrvatskoj povijesti. Za spomenuti je rad Ivana Jelića "Brod u Mesićevo vrijeme" i Mate Artukovića "Pisma Matije Mesića u Arhivu obitelji Brlić".
     Današnja Mesićeva ulica u Slavonskom Brodu nekada se zvala Rasolska ulica ili kraće Rasol. 1890. god. je ulica dobila današnje ime prema slavnom hrvatskom povjesničaru, akademiku i prvom rektoru zagrebačkog sveučilišta Matiji Mesiću. U Slavonskom Brodu brodska gimanzija također od 07.02.1992. nosi ime Matije Mesića a od 1928. ulica na Šalati u Zagrebu diči se njegovim imenom.

Matija Mesić, prvi rektor zagrebačkog sveučilišta
Matija Mesić, prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu
Matija Mesić kao brodski đak s tetom
Matija Mesić kao brodski đak s tetom

1827. god. - Iz šematizma đakovačke biskupije za godinu 1827. doznajemo, da Slavonski Brod ima već 2484 stanovnika, od kojih je 2235 rimokatoličke, a 247 pravoslavne vjere. [b059]
Gradski magistrat Brod na Savi
06.01.1828. god. - Savski otok "Ada" pred Brodom predan je 6. siječnja 1828. po ugovoru turskoj Bosni. Glasoviti "Zmaj od Bosne" (t. j. beg Gradaščević), koji je digao ustanak u bosanskoj Posavini, ali bijaše pobijedjen, zaklonio se 20. lipnja 1832. u Brod, kamo je doveo svoj harem, djecu i svoju četu od 213 Turaka. [b059]
1830. god. - Car je tek 1830. godine, duboko u 19. stoljeću, dao dopuštenje za gradnju na rubu esplanadnog područja, ali i to pod strogo utvrđenim uvjetima. Kako se čini, do 1844. tu mogućnost iskoristilo je 35 brodskih obitelji.
Essekini-Župnik Marijanović, Brod na Savi 1830. god. Fany Daubachy-Brlić, 1832.-1882 god.
Izvor [12]

Greis-Oficir Kopić, Brod na Savi 1833. god.
Izvor [17]

1834. god. - Otvorena je javna djevojačka škola. Prva učiteljica je bila Terezija Peck. Nastava je bila u istoj zgradi u Školskoj ulici (Starčevićeva) gdje su išli i dječaci. I drugi stan je ispražnjen za potrebe nastave.

Dr. Ignjat Brlić, Dom i sviet, 15.05.1892.
Dr. Ignjat Brlić, Dom i sviet, 15.05.1892.

1835. god. - Od 1835. do 1873. god. građani su se mogli liječiti u vojnoj bolnici u tvrđavi koja je imala 25 bolničkih prostorija. Nalazila se u južnom dijelu lijevog krila kavalira. Zabrana liječenja za građane došla je 1874. god.
11.05.1836. god.- U Brodu je padao snijeg, a sutradan je jak mraz uništio gotovu svu ljetinu. Te godine u Brodu i okolici je vladala glad.
1837. god. - Brod je imao 2365 stanovnika, 2137 katolika i 227 prvoslavaca.

Filipovići Freudenberški Brod na Savi
Filipovići Freudenberški Brod na Savi
Filipovići Freudenberški Brod na Savi
Filipovići Freudenberški Brod na Savi
Izvor [12]

Cehovske zastave, Brod na Savi 1828. god.

Carinarnica u Brodu na Savi
Carinarnica u Brodu na Savi. Prestala je raditi austrijskom aneksijom Bosne.

Katarina Brlić, Brod na Savi
Izvor [17]
Ignjat Brlić, Brod na Savi
Izvor [48]

Antun Škvarić i Jagoda Brlić, Brod na Savi 1840. god.

N. Hass i S. Hass, Brod na Savi 1840. god.
Izvor [17]

Conrad Haas i Ivan Mijatović, Brod na Savi 1840. god.
Izvor [17]

Liječnik, Brod na Savi 1842. god.
Izvor [48]
pukovnik Stojanović, Brod na Savi 1842. god.
Izvor [48]

1840. god. - Kraljevski brodarstveni inženjer barun Leonard de Zornberg prvi je rješavanju problema obrane od poplava prišao stručno i rješenja je izradio na temelju geodetskih podloga. On je od 1840. do 1844. sastavio plan isušivanja hrvatsko-slavonskog Posavlja s iscrpnim topografsko-hidrotehničkim opisom Save i poplavnog prostora. Taj je elaborat bio osnovna podloga za sve stručne rasprave pri rješavanju ovoga životno važnog pitanja za cijelu Posavinu. [b022]
1843. god. - U Brodu su živjela samo tri Mađara a popis iz 1910. god. bilježi 2146 Mađara ili 26% kao posljedica politike K. Hedervaryija.
28.03.1844. god. - Ing. Carl Maria von Walau se obratio pismom Brodskom magistratu sa zahtjevom da grad besplatno ustupi 3 ha zemljišta na gradskoj livadi Zverinac zbog izgradnje željezničke stanice.
1844. god. - Prvi izbori za Hrvatski sabor u vrijeme bana Khuena-Héderváryja održani su u rujnu 1884. za saborski period 1884.-1887. U Brodskom izbornom kotaru pobijedio je kandidat Narodne stranke, sveučilišni profesor dr. Izidor Kršnjavi. [b062]
25.01.1845. god. - Brodski Magistrat izdaje naredbu „da svatko mora pred svojom kućom puteve, trotoare i jendeke čistiti“.
28.08.1845. god. - Hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić rođen je u Garčinu 28. srpnja 1849., a umro je 1. srpnja 1928. u Zagrebu. Vjekoslava Klaića možemo nazvati istinskim hrvatskim povjesničarom. Za razliku od nekih drugih koji su Hrvatsku i Hrvate vidjeli samo kao krhotine na rubu drugih jačih država i naroda, Klaić je smatrao da Hrvate treba osnažiti, a hrvatsku povijest pratiti u kontinuitetu od doba hrvatskih vladara do njegovog vremena. [b082]
22.04.1846. god. - Rođen je u Brodu na Savi Đuro Pilar, prvi hrvatski školovani geolog jedan od naših najistaknutijih prirodoslovaca. Umro je 1893. god u Zagrebu. [b073]
Đuro Pilar
Đuro Pilar

Zastava prvog cehovskog odjela, Brod na Savi 1844. god.
Zastava prvog cehovskog odjela 1844. god. [52]

Cehovske zastave, Brod na Savi 1848. god.

Plan Broda 1847
Plan broda iz 1847. [8]

Stjepan pl. Horvat, Brod na Savi 1844

Stjepan pl. Horvat, Brod na Savi 1844
Izvor [12]

Stara Crvena kuća, Brod na Savi 1847
Stara Crvena kuća, Brod na Savi 1847
Izvor [12]

1847. god. - Slavonski je Brod godine 1847. brojio 2531 žitelja, od kojih su 2262 bili rimokatoličke, 246 pravoslavne, a 5 luteranske vjere. [b059]
25.08.1847. god. - Stigla je u Brod parnjača Stjepan i na njoj turski vezir u Bosni u pratnji Avrama Petronijevića ministra Kraljevine Srbije. Osiguravalo ih je 286 do zuba naoružanih turskih vojnika.
1848. god. - U Hrvatskoj je ukinuto kmetstvo. [b037]
1848. god. - U Brodu je bio ban Jelačić.
1848. god. - Uvedena su poštanska kola na liniji Zemun-Zagreb, preko Broda.
1850. god. - Počela je u Brodu raditi stručna škola. [b024]

Lorsy su oko 1850. doselili u Brod na Savi
Obitelj Lorschy, Brod na Savi

Obitelj Lorschy, Brod na Savi

Obitelj Lorschy, Brod na Savi
Marija Kvakić, Brod na Savi 1850

18.09.1851. god. - Rođen je hrvatski književnik Hugo Badalić, 18. rujna 1851. godine u Brodu na Savi. Na današnji dan Umro je 1900. godine umro je u Zgrebu. Diplomirao je klasičnu filozofiju u Beču i bio profesor na gimnaziji u Rijeci i Zagrebu. Pisao je sentimentalnu i domoljubnu poeziju. Autor je libreta Zajčeve opere „Nikola Šubić Zrinski“.
andrija torkvat brlic 1852

Plan Broda 1854
Plan Broda 1854. god. [8]

Karta Broda i okolice,  1854. god.
Karta Broda i okolice, 1854. god., http://mapire.eu/en/

Karta Broda, 1854. god.
Karta Broda, 1854. god., http://mapire.eu/en/

Kontumac sredinom 19st, Brod na Savi
Fany Daubachy - Sestra Minka, Brod na Savi 1854
Izvor [17]

Razgraničenje vojnog od civilnog dijela grada,Brod na Savi
Izvor [52]

1856. god. - Do Save na brodskom trgu bila je kuća Tome Skalice, prvog Hrvata koji je oplovio svijet. Izgorila je u požaru 1856. god.
1857. god. - Prigodom popisa žiteljstva, koji je obavljen godine 1857., ustanovilo se, da kraljevski slobodni grad i vojnička općina Slavonski Brod ima 516 kuća, u kojima stanuje 2736 žitelja. Po vjeri bijaše tada u Brodu 2465 rimokatolika sa župnom crkvom sv. Stjepana, a 267 pravoslavnih žitelja s parohijalnom crkvom sv. Đorđa. Od inovjeraca bijahu u gradu samo 2 luterana i 2 Zidova. U gradu su postojale 2 učionice i poštanski ured. [b059]
05.01.1858. god. - Sava se zaledila.
1858. god. - Sagrađena je nova školska zgrada za djevojčice.
25.11.1858. god. - Brodska pošta dobila je brzojavni ured u Slavonskom Brodu. Otvoren je 25. studenoga 1858. [b059]
1859. god. - Utvrđene su organizirane mjere gašenja požara "Redom trnjenja" kojim su građanima propisali što moraju raditi kada izbije požar.
1859. god. - Godine 1859. izgorjela je u Brodu kuća, u kojoj se nalazilo poglavarstvo slobodnoga vojnoga komuniteta. Tom je prigodom vatra uništila i sve spise, koji bijahu u arkivu brodskoga poglavarstva. Tako propadoše službene vijesti i zapisi, iz kojih bi se mogla sastaviti povijest grada Broda. Srećom ostadoše u obitelji Brlić bilješke, što ih je do godine 1838. pribilježio tadašnji ugledni brodski trgovac Ignacije Alojzije Brlić, koji bijaše 20 godina mjesni školski nadzornik. [b059]
1860. god. - Spominju se prve dvije evangelističke obitelji koje su doselile u Brod iz Novog Vrbasa.
1861. god. - Sagrađena je škola od čvrstog materijala na potezu od crkve sv.Trojstva prema Mesićevoj ulici (zgrada je kasnije služila kao zatvor i srušena je 19.1.1945 u bombardiranju Broda).
05.01.1861. god. - U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji obnovljene su županijske oblasti koje su bile ukinute za vrijeme Bachova apsolutizma.

Plan za tkalačku školu, Brod na Savi 1861.
Plan za tkalačku školu, Brod na Savi 1861., Narodne novine Zagreb

Zache-Zasche-Fani Daubschy, Brod na Savi, 1861. god.
Izvor [17]

Miloš Krpan - jedan od osnivača radničkog pokreta Hrvatske i Slavonije

Rođen 1862. u selu Lipe kraj Gospića
      Jedan je od osnivača radničkog pokreta Hrvatske i Slavonije, kontroverzni anarhosindikalist i preteča socijalističkih ideja u brodskom kraju i Slavoniji.
      Miloš Krpan je rođen 27. srpnja 1862. u naselju Lipe udaljeno 3 km od Gospića. Krajem 17. st. Gospić kao i Lipe nisu bili naseljeni. U drugoj polovini 18. st. doselili su Bunjevci među kojima i Krpani koji su sudjelovali u prvoj seobi 1605. u Lič u Gorskom Kotaru. Krpani su sudjelovali 1627. i u drugoj seobi u Lič. Gotovo svi iz prve seobe, odselili su u Primorje. Iz skupine Krmpota već 1609. predvođeni Pericom Butorcem grupa Bunjevaca seli u Primorje. Osnovali su mjesta Krivi Put, Krmpote i Alan. Krpana ima najviše u Krmpotama, i to u Drinku i Ruševu. Otuda neki sele na područje Smiljana i Pazarišta a sredinom 18. st. na područje Gospića pa i u Lipe.
Miloš Krpan, Dubovik kraj Broda na Savi Miloš Krpan, naslovnica knjige Umovanje starog griješnika Jude Iškariota
Miloš Krpan, naslovnica knjige Umovanje starog griješnika Jude Iškariota

      Miloš realnu gimnaziju završava u Gospiću, a učiteljsku školu u Petrinji, gdje dolazi u doticaj s djelima socijaliste Vase Pelagića. Prvo učiteljsko mjesto dobiva u Duboviku kod Broda na Savi gdje ostaje do smrti 23. studenoga 1931. Pokopan je izvan groblja u Oriovčiću i bez opijela župnika Terca. Uz posao učitelja bavi se praktičnim seoskim poslovima i učenjem stranih jezika (njemački, engleski, francuski). Na svojim putovanjima svijetom, od Azije do Amerike (Palestina, SAD, Njemačka, Francuska, Belgija, Engleska), upoznaje se sa životom radnika tih zemalja te s mnogim poznatim osobama iz znanosti, kulture i politike: od Tesle, Edisona, Pasteura, Zole do Engelsa, Liebknechta, Bebela i dr.
      Često je, zbog svojih stavova nepoćudnih vlastima uhićivan. Na velikom procesu pred Sudbenim stolom (1897.) u Zagrebu prisilno je upućen na liječenje u Stenjevec. Iz bolnice bježi u Osijek, a zatim u Beč, gdje kao komunistički anarhist nastavlja djelovati i organizirati radničke prosvjede. Pred kraj 1898. vraća se u Dubovik kada su ga 1899. kao "službeno umolonog" vlasti umirovile. Morao je napustiti stan učitelja pa je izvan sela, podno Dilja napravio kuću i bavio se ratarstvom.
U periodu 1896. - 1919. dogodili su se obiteljski tragični događaji. Petogodišnja kćer Kata umrla je 1896. U desetoj godini 1903. imire sin Miloš. Od tuberkoloze 1909. umire dvadesetgodišnja kćer Sofija čiji je gubitak najteže podnio. Na kraju umire i prva supruga. Miloš ostaje sam te se drugi puta oženio služavkom Marijom, rođ. Majetić u Donjem Kosinju. Njegova supruga živjela je u Duboviku sve do 1980. Imali su dva sina, Marka rođ. 1925. i Miloša rođ. 1927. Miloš mlad umire. Marko se oženio i ima dva sina, Milana i Stipu. Milan je preselio u Podcrkavlje. Njegova kćer Danijela živi u Duboviku. Udana je Šimić i ima dvoje djece. Stipa je preselio u Grabarje, oženio se i ima dvoje djece. Umro je mlad.
      Miloš Krpan cijeli svoj život posvećuje radničkoj borbi i propagiranju socijalističkih ideja. Organizator je prvih štrajkova u Brodu, a ističe se onaj 1907. u Drvnoj industriji Slavonija, koji će se pretvoriti u prvi generalni štrajk brodskih radnika. Miloš Krpan jedna je od najznačajnijih ličnosti radničkog pokreta u Brodu i okolici, pa i šire, do oko 1910. godine. S pravom mu pripada jedno od prvih mjesta među ličnostima koje su u Slavoniji počele objašnjavati radničkoj klasi i seljacima sadržaj i ciljeve socijalističkih ideja. Veoma obrazovan, odličan govornik s dubokim osjećajem za pravdu i primjernim načinom života, Krpan je kao narodni tribun, kojem se zbog tih kvaliteta vjerovalo, zaista mnogo učinio na polju socijalističke propagande.
      U Duboviku pokušava osnovati prvu socijalističku komunu u južnoslavenskih zemljama. Krpana se danas postavlja u okvire začetka anarhizma na prostoru Hrvatske. Iako je godinama bio na marginama proučavanja radničkog pokreta, danas Krpan u okvirima proučavanja anarhizma dobiva zasluženo mjesto i "dijagnozu revolucionara”.
      Godine 1919. pristupa Socijalističkoj radničkoj partiji i kao njezin kandidat izabran je na izborima 1920. za načelnika u Podvinju. Za života je objavio mnoštvo članaka, putopisa i polemika u novinama Sloboda, Glas naroda, Posavska Hrvatska, Peuple du Geneve (Švicarska), Hrvatski branik, Crvena sloboda, Slobodna rieč, New York Herald tribune… Autor je dviju knjiga: Umovanje starog griješnika Jude Iškariota (1918.) i Drevne priče: Bog Mamon, Zlatna kiša i Sinovi bune (1924.).
Izvori:
Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 41, Zagreb 1962.
Katalog izložbe "Miloš Krpan" - život i djelo, Muzej radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju, Slavonski Brod 1982.
Brodski kalendar, 1989. god.
Vladimir Rem: Brodske teme i dileme, Društvo književnika Hrvatske, ogranak Vinkovci, Vinkovci 1987.
Ivan Orešković - Ore: Doseljavanja iz Like u okolicu Podcrkavlja, ZUL "Vrilo mudrosti" Slavonski Brod, 2016.
Miloš Krpan, Izabrani spisi, uredio Dejan Dedić, DAF, Zagreb 2010.

147_Fani-Glogovica kraj Broda na Savi, 1863. god.
Ksaver-Marija Petrovic, Brod na Savi 1869
Izvor [17]

Đuro Fridrich: Brod na Savi, 1866. god.
Đuro Fridrich: Brod na Savi, 1866. god., Izvor [17]

030 Antipov-Brod na Savi, 1866. god.
Antipov: Brod na Savi, 1866., rekonstrukcija [55]

Drvo u slavonskim šumama
Izvor [119]

Fanikin majur Brlići, Brod na Savi
Fanikin majur Brlići, Brod na Savi
Izvor [12]

Kasina, Brod na Savi
Kasina, Brod na Savi
Kasina, Brod na Savi
Kasina, Brod na Savi

1868. god. - U Brodu se nastanila prva židovska obitelj nakon dozvole slobodnog naseljavanja u zemlje Habzburške monarhije. Prije se nisu mogli naseljavati prema zabrani Ferdinanda III. iz 1647. god. [b074]
11.05.1868. god. - Feldmaršal nadvojvoda Albert, sin pruskog kralja Johana von Sachsen, sa feldmaršalleutenantom Ludvigom Karlom Wilhelmom Freiherom von Gablenz stigao je u posjet brodskoj Tvrđavi 1868. godine. Visoke goste dočekao je gradonačelnik Broda potpukovnik Antun Kottas plemeniti Heldenbergski.
1869. god. - Između 1869.-1871. god. posađeni su hratsovi kod Popovićeve vile u Brodskom vinogorju. [71]
1870. god. - Godine 1870. grad je brojao 3380 žitelja. Godine 1870. od 527 kuća u Brodu tek je 25 jednokatnica. [b016]
08.06.1871. god. - Manifestom od 8. lipnja 1871. proglasio je kralj Franjo Josip nekoliko slobodnih vojnih komiteta u hrvatskoj i slavonskoj Krajini "gradovima". Gradom je proglašen Vojni komunitet Brod, u manifestu nazvan Brod na Savi. Ovo ime je grad imao do 1934. god. [b059]
04.08.1871. god. - Utemeljena je u Brodu prva bankarska ustanova "Brodska štedinica"(Brooder Sparkasse). Predsjednik je bio Joco Popović.

Karta Broda na Savi iz perioda 1869-87.
Karta Broda na Savi iz perioda 1869-87., http://mapire.eu/en/

Mulerova kuća, Brod na Savi

Ksaver-Magdalena i Stevo Bogdanovic, Brod na Savi 1869

Ksaver-Jakob i Julija dElia, Brod na Savi 1869
Izvor [17]

Ksaver-Antun i Barbara Bauer, Brod na Savi 1869

Ksaver-Pelagija i Mladen Mihajlović, Brod na Savi 1869
Izvor [17]

Ksaver-Mato i Katarina Petrović, Brod na Savi 1869
Izvor [17]

Brodska štedionica Brod na savi

Brodska štedionica 1874.

Akcije Prve hrvatske štedionice
Grb grada Broda
Josip Muravić: Grb grada Broda na Savi
Parvila HPD Davor iz 1871, Brod na Savi
1871. god. - Zakonom o školstvu su trivijalne škole, djevojačke i glavne škole pretvorene u opće pučke škole. Imala je 4 rezreda ali je mogla trajati i 6 godina. Uz opću pučku školu mogla je postojati i viša pučka škola. Glavna škola je pretvorena u građansku školu koja se sastojala od opće i više škole. Djevojčice su išle u svoju školu četiri razreda a peti razred su mogle nastaviti u građanskoj školi. Nastavni jezik je bio hrvatski i njemački.
1871. god. - Ukinućem Granice 1871. god. grad više nije mogao računati na vojnu bolnicu, pa je za te potrebe adaptirana jedna kuća na Trgu Svetog Trojstva (na tom je mjestu danas Vatrogasni dom). Od 1873. do 1882. tu je bila bolnica. Odatle je premještena u kontumac u Carinskoj ulici (danas Vrazova), a potom je kratko radila u Pivarskoj ulici (danas Štampareva), da bi se ponovno kontumac adaptirao za bolnicu. [b016]
1871. god. - Na poseban način Brođani su bili privrženi Hrvatskom pjevačkom društvu “Davor”. Dokle je taj osjećaj išao, možemo zaključiti iz riječi koje je napisala “Posavska Hrvatska”: “U Davoru je sav Brod.” Gotovo ni jedna svečanost nije prošla a da “Davor” nije svojom pjesmom u njoj sudjelovao. “Davor” je u potpunosti ispunio moto na kojem je utemeljen: “Budimo pjesmom rodu sviest!” To je društvo hrvatskom pjesmom budilo hrvatsku svijest u vremenu, koje Hrvatskoj nije bilo sklono.
Osnovano je 1871. godine, iste godine kada je bila rakovička tragedija u kojoj je poginuo Eugen Kvaternik, poslije čega se zapravo sva nacionalna borba dobrim dijelom prebacila na kulturno područje. Osnovali su ga tada studenti H. Badalić i W. Baumeister. Očito je da su 1871. potvrđena pravila, a društvo je djelovalo i ranije o čemu svjedoči Kronika franjevačkog samostana. Komunisti su zabranili “Davor” 1948. zbog njegove nacionalne misije kroz povijest, a nakon što je 1971. nakratko obnovljen, ponovno su ga zabranili 1972. Obnovljen je 1991. [b016]

Kolumna o ministru, Branik Sisak 28-06-1871.jpg
Kolumna o ministru, Branik Sisak 28.06.1871.

Josip Muravić
Brodski slikar Josip Muravić, 1868.-1946., autoportret [32]
Djed i baka Josipa Muravić
Djed i baka Josipa Muravića

Josip Muravić 1882
Otac Josipa Muravića
Otac Josipa Muravića
Diploma Josipa Muravića
Svjedodžba Josipa Muravića

Ana Muravić
Portret Ane Muravić, 1900.
Diploma Josipa Muravića
Josip Muravić, oslik kuće Ferić u Starčevićevoj ulici

Muravic plemička diploma Horvat 1895, Brod na Savi
Josip Muravić: Plemička diploma Stjepana pl. Horvata, 1895. god. [32]

Josip Muravić: Strop ulazne veže kuće Brlić u Brodu na Savi
Josip Muravić: Strop ulazne veže kuće Brlić u Brodu na Savi [32]

1872. god. - Brod postaje kotarsko središte. Počevši od 1. siječnja 1872. nalaze se u Brodu: kotarska oblast, kotarski sud i porezni ured. [b059]
06.03.1872. god. - U noći s 5. na 6. ožujka izbio je veliki požar u centru grada, tj. na početku današnje Starčevićeve ulice. Izgorjele su kuće, Aleksandra Radosavljevića, Josipa Ferića, Anke Mallin i obitelji Fabijanac. Šteta je velika, a razmjer požara povod za pokretanje inicijative osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Brodu.
17.04.1872. god. - Osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo u Brodu. Osnivačka skupština održana je u dvorani "Kasina" koji se nalazi u sredini Mesićeve ulice.
28.09.1873. god. - Osnovana je Židovska brodska općina a u Brodu je živjelo 16 židovskih obitelji. [b074]
1873. god. - Počela je sa radom građanska škola. Kamen temeljac za novu zgradu postavio je 1874. god. gradonačelnik Jakob D'Elia.
01.10.1873. god. - Kralj Franjo Josip je 1. listopada 1873. ukinuo vojni karakter Krajine, koja je ipak i nadalje činila posebno upravno područje. Barun Antun Mollinary, glavni zapovjednik cijele vojske u Hrvatskoj i Slavoniji, uredio je u Zagrebu posebnu zemaljsku vladu, koja će upravljati Krajinom. [b059]
1874. god. - Gradonačelnik Broda Jakob d'Ellia položio je kamen temeljac za Građansku školu na glavnom trgu. Škola katnica sagrađena je 1875.godine i zove se Građanska pučka učiona (zgrada stare gimnazije na trgu I.B.Mažuranić).
Tomislav Pracny, Brod na Savi 1874.
Tomislav Pracny, Brod na Savi 1874.
Izvor [12]

Kuća Ferića u Starčevićevoj 1874.
Kuća Ferića u Starčevićevoj, 1874. [11]

Obitelj Mirković, Brod na Savi
Obitelj Mirković, Brod na Savi [b057]
Ivana Brlić Mažuranić
      Rođena je u Ogulinu 18.4.1874. god, otac Vladimir Mažuranić i majka Henrietta rođ. Bernath. Unuka je poznatog hrvatskog pjesnika i bana Ivana Mažuranića. Ogulin je napustila s četiri godine života. Zahvaljujući dobrom imovinskom stanju svoje obitelji imala je dobro školovanje. Umrla je u Zagrebu 21.09.1938. godine kada je nakon dugotrajne borbe s depresijom počinila samoubojstvo.
Ivana Brlić-Mažuranić, Brod na Savi
      Ivana je jedna je od najutjecajnijih spisateljica za djecu te hrvatska književnica priznata ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Pisala je pripovijetke, pjesme, romane, basne, bajke, eseje i članke, a bavila se i prevodilačkim radom.
      Zaručila se s dr. Vatroslavom Brlićem 15. kolovoza 1891. godine, a udala se za njega osam mjeseci poslije, 18. travnja 1892. godine u Zagrebu, na svoj osamnaesti rođendan. U Brodu na Savi provela je največi dio života. Za osamnaestogodišnju djevojku roditelji su donijeli odluku o udaji, a kasnije je odluke donosio njen suprug koji je srećom imao razumijevanja za njen književni rad.
Iz Ivaninog dnevnika:
      "Kad sam se god. 1892 (upravo na moj 18. rođendan) vjenčala s drom Vatroslavom Brlićem ml., odvjetnikom u Brodu na Savi, poslije narodnim zastupnikom na hrvatskom saboru - došla sam u stari dom obitelji Brlićeve u kojem sve odaje koliki su interes članovi te obitelji gojili za umjetnost i književnost, za svaki patriotski i lijepi pokret.
      Majka mog supruga, Franjka rođena pl. Daubachy (spominje se u knjižici Ivana Kukuljevića Südslawische Künstler), bila je slikarica finog i ukusnog kista, te je ostavila svoj dom okićen mnogobrojnim uresom, akvarelima, crtežima i uljenim slikama.
      Uređena obilna knjižnica sabrana Ignjatom Alojzijem Brlićem, zatim njegovim sinovima Andrijom Torkvatom i Ignjatom, koju sam zatekla, sastoji iz djela sviju jezika - a uz to iz rukopisne zbirke, a ponajpače iz zbirke korespondencije od god. 1726.-1860. Ta zbirka sadržava do tisuću pisama, među njima su listovi gotovo sviju istaknutih ličnosti našega javnoga života, od sto godina amo. Kolika obilna hrana za moja literarna nagnuća!"
      Ivana je cijeli svoj život posvetila obitelji te obrazovanju i književnosti. No s rođenjem djece i njihovim odrastanjem, Ivana dobiva novi poticaj za pisanje, započevši pisati za svoju djecu. Svoju prvu knjigu objavljuje u vlastitoj nakladi, namijenivši je krugu obitelji, znanaca i prijatelja.
      Najbolji hrvatski roman za djecu svih vremena “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, objavljen je 1913. godine. Spojivši pripovjedačku sposobnost i humanističko viđenje svijeta, njezin je roman postao prvi hrvatski dječji roman i uzor kasnijim dječjim romanima i pripovijetkama.
      Književnički vrhunac doživjela je u zbirci “Priče iz davnina” objavljenoj 1916. godine. U zbirci od osam bajki likovi su preuzeti iz slavenske mitologije kojima je autorica dala određene osobine. Likovi kao što su Stribor, Tintilinić, Potjeh, Regoč, Kosjenka i Palunka, prikaz su ljudskih moralnih osobina i osjećaja.
      Djela Ivane Brlić Mažuranić prevedena su na sve važnije svjetske jezike, a tu su još bengalski, hindski, japanski, kineski, vijetnamski i perzijski jezik. Zbog virtuoznosti koju je posjedovala mnogi su je nazivali hrvatskim Andersenom i Tolkienom, zbog čarobnog i mističnog svijeta mitologije.
      Ivana Brlić-Mažuranić postala je 1937. godine i prva žena koja je izabrana za članicu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (od 1991. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). Nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost četiri puta, 1931., 1935., 1937 i 1938.
      U zapisima o vinogradu Brlićevac, u blizini Slavonskog Broda, a koji je pripadao obitelji njenog supruga dr. Vatroslava Brlića, može se čitati hrvatska kulturna i građanska povijest. Poznavanje sorti vina i briga za ishod berbe bili su autorici jednako tako važni kao i citati iz mudrih knjiga.
      Podigla je petoro djece (dvoje je umrlo ubrzo nakon rođenja), vodila kućanstvo i gospodarstvo, aktivno sudjelovala u društvenom životu Broda, posebno u ženskom dobrotvornom društvu, aktivno pratila društvena zbivanja i politčki angažman svog supruga. I unatoč životu punom svakodnevnih obaveza, upisala je sebe u povijest hrvatske i svjetske književnosti.
      Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava Brlića uključuje se u javni život Broda u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Desetljećima je Ivana djelovala u dobrotvornim i društveno korisnim udruženjima i institucijama, niz je godina bila predsjednica Udruženja za pomoć ženama i društva „Crvenoga križa“. Osobito je bila aktivna u mračno doba svjetskoga rata te je za tu svoju djelatnost nagrađena Medaljom Crvenoga križa.
Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja.

Ivana Brlić-Mažuranić, Brod na Savi
Ivana Brlić-Mažuranić na balkonu svoje kuće na Jelačić trgu

Ivana Brlić-Mažuranić, Brod na Savi
Ivana Brlić-Mažuranić na Jelačić trgu u Brodu na Savi
Ivana Brlić-Mažuranić, Brod na Savi
Ivana Brlić-Mažuranić
Vatroslav Brlić, suprug Ivane Brlić
Vatroslav Brlić, suprug Ivane Brlić
Ivana suprug i najmlađa kćer Nedjeljka.
Ivana, suprug i najmlađa kćer Nedjeljka

Daniša Čavčić - zaštitnik sirotinje i političar
U Brod na Savi doselio je 1875. god.
Daniša Čavčić, Brod na Savi       Nad ajnfort-kapijom konjske glave su označavale ulaz u svratište, konačište - herberg, Einkehrtgasthaus, gdje se moglo najskromnije prenoćiti, a u štalama i sjenicama svratišta i konjsku zapregu smjestiti, konje nahraniti i napojiti pa da se i oni, jer su zaslužili, ljudski odmore. Uz to bila su skladišta i podrumi za vino iz vlastitih vinograda. Svratište je držao Daniša Čavčić vis-á-vis zgrade Kraljevskog kotarskog suda u tada Franje Josipa ulici, na mjestu kao stvorenom za seoski svijet koji je i najčešće ovamo navraćao. Jer, tko više od seljaka ima posla sa sudom? Dobričina i veliki Hrvatina, Likota, svratištar Dane, s ličkim brčinama, a često i s ličkom crvenkapom na glavi, imao je povjerenja u svoje prolazne goste, pa je, kažu u ajnfort stavio željeznu škrabicu u koju bi gosti ubacili novac za smještaj platiti. On novac nije tražio, niti ubačeni novac gostima brojao. Nije zamjerio ubogima, onima koji niti za to skromno prenoćište nisu imali.
      Atmosferu svratišta Čavčić u članku pod naslovom Brod u noći donosi Brodska tribuna 1930.: Za jednim velikim stolom sjede neki seljaci i zijevaju. Pred njima flaša sa kraherom. Vidi se, pošteni ljudi. Došli su u sud, pa će prenoćiti u svratištu. Gazda im daje konak za par dinara, a nekima i besplatno. Sirotinja – obraća se gazda. Da ne bi zakasnili na raspravu došli su još večeras. Tu oni noće za dva dinara po osobi. Imam jednu za to uređenu sobu, gdje mirno mogu spavati. Ja ih puštam da prespavaju besplatno. Što mogu da im radim. Sirotinja!
      Dane je u Brod na Savi došao s 13 godina iz siromašne i kršne Like i zaposlio se kao posluga u starom svratištu Crvena kuća na početku Širokog sokaka u Brodu na Savi. I sam je tada bio uboga sirotinja pa je dobro razumio sirotinjske jade i muke. Rođen je u Svetom Roku kod Lovinca 1862. Čavčići su Bunjevci i doselili su iz Podgorja u lovinački kraj u drugom selidbenom valu 1714. - 1716.
      Marljivošću i spretnošću, samo sa svojih deset prstiju, kako se kaže, osamostalio se te u Brodu na Savi postao ugledni građanin, bogati posjednik, gostioničar i trgovac. Njegova gostionica restauracija (bivši kafić Valentino) bila je stalno mjesto sastanaka brodskih Starčevićanaca, pristaša Hrvatske stranke prava. Od svoje mladosti Dane je bio član Hrvatske stranke prava, a vjeran joj je ostao do njenog rasula.
      Naročito se dane istaknuo u danima teške političke borbe pravaša, u vrijeme režima mrskoga grofa Khuena Héderváryja. Bio je tada Dane na čelu stranke. Godine 1903. izbile su u Hrvatskoj velike demonstracije protiv Khuena i mađarskih natpisa na javnim zgradama. Državni tužitelj uz pomoć brodskog šefa policije proveo je istragu i uhapsio 31 osobu. Među uhićenima bio je i Dane Čavčić. Odležao je šest nedjelja u istražnom zatvoru sudbenog stola u Požegi. O ovim događajima spjevane su i narodne pjesme:
Da ste vidli toga hrabrog tića
Po imenu Danišu Čavčića,
Prid narodom stupao je prvi
Jer njemu je Hrvatska u krvi!
      Godine 1912. Čavčić je uputio molbu gradskom zastupstvu, gdje moli otvaranje svratišta nižeg staleža, htijući još više pomoći siromašnim putnicima i namjernicima, ali njegova molba nije uvažena. Namjeravao je Dane i kino sagraditi 1918. Napravljen je nacrt i kinu – bioskopu već ime Velebit dano, ali iz neznanog razloga od toga je odustao.
      U toku svoga života Čavčić je bio više puta radi svoje političke ideologije proganjan, zatvaran i osuđivan. Tako je dana 30. travnja 1933. prilikom obljetnice smrti hrvatskih mučenika, a prilikom komemoracije u Hrvatskom Domu u Brodu protestirao radi tadašnjeg zatočenja vođe hrvatskog naroda Dr. Vlatka Mačeka, zbog čega je bio policijski kažnjen – pisala je Istina, 1935.
      Bio je član mnogih hrvatskih društava, počasni član i utemeljitelj Hrvatskog radiše od kojega ima i diplomu za zasluge. A brodski gostioničari i kavanari izabraše Danišu za predsjednika svoje zadruge. Daniša Čavičić sa suprugom Katarinom Franjković izrodio je trinaestero djece, no samo ih je petero ostalo živih, ali od njih, dva sina su mu poginula u Prvom svjetskom ratu. Danišina kći Mandica – Mada, udala se 1908. za uglednog brodskog bankara, industrijalca, židova Mavru Gregora Merkadića, koji je tada prešao na katoličanstvo.
      Kada je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, Daniši Čavčiću se ispunio životni san pa je, premda je već bio u 80. godini života, izabran i za zastupnika u Hrvatski državni sabor, što je potvrđeno proglasom predsjednika Vrhovnog suda 1942.
      Rodoljub, vjeran svojim idealima, Daniša Čavčić, koji je cijeloga života radio za dobro svoga naroda i domovine, umro je 1951. Na brodskom groblju počiva u jedinstvenoj, dojmljivoj i impozantnoj grobnici Merkadića, nad kojom je veliki kameni sarkofag.

[2] Luka Pavičić i suradnici: Lovinac monografija, Lovinac, 1987.
[8] Mirko Marković: Promjene u struktruri stanovništva nakon protjerivanja Turaka, CRO-eu.com, 2008.
Izvor: Zvonimir Toldi, 101 Brodska priča, Slavonski Brod, preuzeto iz: Posavska Hrvatska, str. 19, od 11. listopada 2013.

1875. god. - Osnovana je treća ciglana Taffolini i proizvodila je godišnje 1.000.000 cigala i 400.000 crepova. [b024]
09.01.1875. god. - U dvorani "Kasina" koja je dugo godina bila najveća u gradu, održan je vatrogasni ples. U istoj dvorani održano je niz zabava, proslava i predstava. Još pedesetih godina 20. st. održavale su se kino predstave, a onda je srušen prednji dio zgrade a velika dvorana preuređena u dvoranu DTO "Partizan".
1875. god. - Zalaganjem zapovjednika Krajine Mollinaryija 1870. i 1873. god. te upornošću Brodskog magistrata, 1875. god. počima gradnja pruge Brod - Vinkovci kao dio pruge Brod - Dalj. Radove je vodio Wilhelm Trostler.
1876. god. - Dr. Ignjat Brlić mlađi je građanskoj školi u Brodu darovao 1965 knjiga.
06.02.1876. god. - Rođen je u Brodu na Savi agronom Ivan Rittig. Umro je u Zagrebu 05.01.1949. godine. Studirao je agronomiju u Klosterneuburgu i Reutlingenu. Osnovao je voćarsku i vinogradarsku školu u Iloku, potom reorganizirao nastavu poljodjelstva u Petrinji i Zagrebu. Osnivač je Zavoda za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu gdje je bio profesor voćarstva i vinogradarstva. Pisac je prvih udžbenika s tog područja: „Vinogradarstvo“, „Vinarstvo“ i „Voćarstvo“

16.08.1876. god. - Brod je posjetio zapovjednik uprave hrvatsko-slavonske Vojne granice, austrijski general Anton Mollinary, zaslužan za obaloutvrđivanje brodske savske obale i počasni građanin Broda. Dočekali su ga gradonačelnik Adolf Müller i gvardijan i tajnik franjevačke provincije velečasni Ivan Rodić.
Turci pucali na ribare u Svinjaru, Primorac 08.01.1876.
Turci pucali na ribare u Svinjaru, Primorac 08.01.1876.

Podignuta Građanska škola, Brod na Savi 1875
Podignuta Građanska škola, Brod na Savi 1875

Građanska škola sagrađena 1875. god. Brod na savi
Građanska škola (lijevo) na Jelačić trgu sagrađena 1875. god. u Brodu na Savi

Turska isprava iz 1877. god.
Turska isprava iz 1877. god.

Odpremni ured Eichhorn 1879. god. 1877. god. - Obrtnički registar bilježi 223 obrtnika u Brodu. [b017]
1877. god. - Opća radnička bolesnička blagajna utemeljena je u Brodu
03.06.1878. god. - Franjo barun Filipović, koji je kao zborni zapovjednik u Zagrebu upravljao teritorijem Vojne Krajine, u "Narodnim Novinama" od 3. lipnja 1878. raspisao javnu jeftimbu za utvrđivanje savsku obalu u Brodu uz iskličnu cijenu od 181.647 forinti. [b059]
1878. god. - Prve poznate fotografije Broda na Savi su iz vremena austrijske aneksije Bosne, 1878. god.
29.07.1878. god. - Iz Broda je 29. srpnja 1878. general Josip barun Filipović prešao preko Save u Bosnu, da ovu zemlju okupira za Austro-Ugarsku po odredbi berlinskoga kongresa. Tu je Savu prebacilo 20 bataljuna pješaka, 8 ekskadrona konjanika, 8 baterija topova i 8 zbornih mosnih elvipaža, u svemu dakle 18.000 momaka, 900 konja i 48 topova. Veći dio četa prevezao se na lađama preko Save između 6. i 9. ure izjutra. Već u 9 sati i 15 minuta bude sastavljen na Savi ratni (pontonski) most, po kome je prešao ostatak vojske. Pukovnik Polz zauze u Bosanskom Brodu brzojavni ured i razoruža tursku posadu od 45 redifa, a zatim izvjesi carsku zastavu. Još istoga dana doprla je austrijska vojska u Derventu, a 19. kolovoza 1878. udje Filipović u Sarajevo. [b059]
Do anksije Bosne je Brod imao vojničku i stratešku važnost koju sada gubi. Postaje važniji prometni položaj i gospodarski značaj. [b024]
Zahvaljujući svom položaju uz Savu, izgradnjom pruge i mosta preko Save, Brod postaje važno industrijsko središte. U Brodu se presjedalo za novu pokrajinu Bosnu. Trgovci i obrtnici su se obogatili i počeli praviti kuće u europskom stilu. Mogućnost zapošljavanja i zarade privlačilo j u grad nove stanovnike. [b143]
1878. god. - Trgovački registar bilježi u Brodu 78 trgovaca. [b017]
22.11.1878. god. - Predana je na upotrebu pruga Brod - Vinkovci dužine 99,6 km.
1878. god. - U 1878. vodostaj je iznosio 843 cm i tada je probijen nasip kod Slavonskog Kobaša te poplavljeno cijelo Jelas polje zajedno s tvrđavom koja je ipak zaštićena od poplave. [b022]
kolovoz 1878. god. - Kako se naglo povećao saobraćaj na Savi, odredilo je privilegovano dunavsko parobrodarsko društvo koncem kolovoza g. 1878., da između Broda i Siska mora svaki dan polaziti po jedna putnička lađa; povrh toga polazit će svakoga ponedjeljka i petka parobrod iz Siska preko Broda u Zemun, a svakog utorka i petka iz Zemuna preko Broda u Sisak. [b059]
kolovoz 1879. god. - Rođen je u Brodu na Savi svjetski poznati violončelist Josip Stano. Umro je 1920.

Lončarska obitelj Klišković
U Registru brodskih obrtnika 1877. zabilježeni su lončari Klišković Ana i Rade Klišković
Lončar Mate KliškovićMate Klišković, lončar
      Današnja ulica Nikole Zrinskog nekada se zvala Lončarska ulica. Iz kataloga Velike zanatske izložbe 1934. god. u Brodu na Savi saznaje se kako je izlagao brodski lončar Mato Klišković. Njegov brat Joso je također bio lončar, a njegov sin Rade Josip (1911.-1992.), koji je radio do 1961. bio je posljednji izučeni brodski lončar.
      Kliškovići su stara hrvatska obitelj iz Otočca. Prema obiteljskoj priči, bila su dva brata, ratna siročad, koji su dospjeli u Kloštar još u vrijeme Vojne krajine. Kako su stigli u Brod na Savi nije poznato. Prezime je dosta rijetko i prema trenutno raspoloživim podacima velika većina, inače malobrojnih Kliškovića, živi u Slavonskom Brodu i okolici.
      U Registru brodskih obrtnika 1877. zabilježeni su lončari Klišković Ana i Rade Klišković. Moguće je da su oni Matini i Josini roditelji. Obitelj Klišković je, u ono vrijeme, obitelj uglednih građana. Mato je imao kuću nasuprot bolnice, a Joso u Zrinskoj. Josin sin Josip izučio je zanat kod strica Mate. Godine 1935. Josip je kupio kuću u Strossmayerovoj 63., i tamo je imao dvije peći, lončarsku radionicu i spremnik za glinu. Masnu ilovaču su kopali na utvaju u Trnjanskim Kutima, a zatim kod ciglane u Klakaru. Josipov sin Alojz Klišković čuva nekoliko očevih proizvoda.
Izvori:
Toldi, Zvonimir: Brodski lončari, Slavonski narodni kalendar 2005, Posavska Hrvatska 2004.
Zdravko Grčević, prosinac 2016.

Pontonski most, 1878. god.
Pontonski most, Brod na Savi, 1878. god.

Ferdo-prelaz vojske Filipovica u Bosnu 1878
Brod na Savi, 1878. god.
Brod na Savi, 1878. god.

Antipov: Brod sa Save, 1878. god.
Antipov: Brod sa Save, 1878. god.

Porodica Ackerman Brod na Savi, 1878. god.
Izgradnja pruge Brod na Savi, 1878. god.
Izgradnja pruge Brod na Savi, 1878. god.
Fanikin križ Brod na Savi, 1878. god.

Most u izgradnji u Brodu na Savi smeta prometu, 1879.
Most u izgradnji u Brodu na Savi smeta prometu, Sriemski Hrvat, 08.05.1879.
Josip Stano, 1879. god.
Josip Stano, 1879. god.

Josip Stano violončelist, kritika koncerta u Pazinu, Naša Sloga 17.02.1910.
Svjetski violončelist Josip Stano, kritika koncerta u Pazinu, Naša Sloga 17.02.1910.

01.01.1880. god. - 1880. godine uspostavljen je u Brodu Carsko kraljevski kotarski sud
1880. god. - Osnovali su 1880. god. prvi mlin Tasovac i Merkadić koji je izgorio 1910. Kapacitet je bio dva i pol vagona na dan. Nalazio se na čošku Zrinske i Štampareve ulice gdje je danas "Vatrenka" [b024]
1880. god. - Krčmarsko pravo u "Kasini" dobila je Rozina Muravić. Od kasnijih vlasnika spominje se A. Ackermann i gostioničar Ivan Melich.
1880. god. - Zefir Maraco, doseljenik iz Dalmacije dobio je krčmarsko pravo u Jankomiru. Prije toga Jankomir je bio vlasništvo stare brodske obitelji Jarić. Vjerovatno je Zefir Maraco podigao hotel "Jankomir". Kasnije je tu izgrađen niz vila prema gradu. U bombardiranjima u II sv. ratu sve je srušeno osim jedne vile a naziv Jankomir se prestao koristiti. Danas je tu naselje Plavo Polje.
1880. god. - Već 1880. Brod je imao 5066 stanovnika. [b0143]
1880. god. - Kako je Kasina bila gradsko vlasništvo, grad ju je običavao izdavati u zakup. Godine 1880. iznajmila ju je Rozina Muravić; 1896. u zakup je je uzela “Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada”, i vodila preko svoga brodskog zastupnika Mullera. Kasnije su je kupili i preuredili drugi poduzetnici, ali je uvijek bila u središtu društvenog života Brođana, i možemo reći jedan od onih sudbonosnih domova u kojima se u Brodu razvijalo hrvatsko nacionalno biće. Budući da je u svijesti Brođana ona gledana kao hrvatski dom, razumljiva je oštra reakcija “Posavske Hrvatske” na poziv gostioničara Karla Weissa za krabuljni ples na njemačkom jeziku, što je za pravaše bio pokušaj obnavljanja germanizacije. [b016]

Paromlin Tassovac-Merkadić, Brod na Savi 1880
Paromlin Tassovac-Merkadić, Brod na Savi 1880
Paromlin Tassovac-Merkadić  1880 Brod na Savi
Putovnica svjetskog putnika Tome Skalice iz Broda na Savi
Putovnica svjetskog putnika Tome Skalice [33]
Spomenica izgradnje mosta u Brodu na Savi 1879
Spomenica izgradnje mosta u Brodu na Savi 1879. god. [33]

Željeznički most preko Save, Brod na Savi 1884. god.
Prvi vlak iz Broda na Savi u Bos. Brod preko privremenog mosta, 1879. god.

1881. god. - Prvi zakon kojim su u modernom razdoblju uređeni ustroj i položaj gradova u Hrvatskoj i Slavoniji bio je Zakon o ustroju gradskih općina u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Donijet je 1881. godine, a bio je pripremljen nekoliko godina ranije, u sklopu opsežnih modernizacijskih reformi za banovanja Ivana Mažuranića. Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 1882. godine, [b097]

Povijest brodske kanalizacije

Povijest brodske kanalizacije

Povijest brodske kanalizacije

Povijest brodske kanalizacije
Julije Hoffman 1881-1958 Brodu na Sav
Julije Hoffman 1881-1958
16.03.1881. god. - Rođen je u Brod na Savi Julije Hoffman, osnivač Muzeja Brodskog Posavlja. Umro je u Slavonskom Brodu 26.09.1958. god.
1881. god. - Posjetio je Brod ban Ladislav Pejačević i provozao se kočijom Školskom ulicom (današnja Starčevićeva). Od tada ova ulica se nazivala Pejačevićeva ili Banska.
15.07.1881. god. - Tek 15. srpnja 1881. izađe kraljev manifest, kojim se Krajina pripaja Hrvatskoj i Slavoniji. Čim su Brođani doznali za taj manifest, prirediše u znak radosti bakljadu i rasvjetu grada. [b059]
01.08.1881. god. - Molinaryja je 5. rujna 1877. naslijedio barun Franjo Filipović na mjestu glavnog zapovjednik cijele vojske u Hrvatskoj i Slavoniji. On je učinio priprave za konačno sjedinjenje Krajine s građanskim dijelom Hrvatske i Slavonije. To je sjedinjenje dozvolio kralj svojoj odlukom od 15. srpnja 1881. Tako je i grad Brod 1. kolovoza 1881. došao pod vlast hrvatske zemaljske vlade u Zagrebu. Već 24. kolovoza 1881. dođe u Brod tadašnji hrvatski ban Ladislav Pejačević, koga su Brođani oduševljeno primili kao svoga prvoga civilnoga gospodara. [b059]
10.01.1882. god. - U svom rodnom gradu Brodu boravio je dr. Josip Stadler, koji je 20. studenog 1881. godine ustoličen za nadbiskupa vrhbosanskog. U svoj je rodni grad stigao iz Đakova, a Brođani su ga svečano dočekali. Uvečer oko 20 sati posebno su ga pozdravili članovi mjesnog Dobrovoljnog vatrogasnog društva i pjevači Hrvatskoga pjevačkog društva „Davor“. Nadbiskup je u Brodu boravio dva dana.
1882. god. - Izgorjela je u požaru stara kuća Brlić koja je bila na istom mjestu kao i današnja. Nova je napravljena 1885. a proširena na sjevernoj strani 1892. god.
1882. god. - Svratište "Eduard" nosi naziv prema vlasniku Eduardu Lauku koji je 1882. god. prijavio gostioničarski obrt. Nalazilo se u Rassol gasse (Mesićeva ulica). Nakon I sv. rata svratište mijenja ime u "Tri gavrana".
1882. god. - Coloman Benčević (rođ. 1858. god.) je otvorio trgovinu na čošku Jelačić placa i udario temelje tvrtke "C Benčević i sinovi" d.d.
17.01.1882. god. - Rođen je Dragutin Schwendeman, zlatar, draguljar i slikar. Doselili su 1890. god. iz Bača u Brod na Savi. Umro je 03.011.1969. god. [b029]
10.01.1883. god. - Umrla je u Brodu na Savi slikarica Francisca Brlić rođ. Daubachy, supruga Andrije Torkvata Brlića. Imala je 52 godine. Slikala je krajolike, a poznate su njene litografije Zagreba. Dobar dio njenih radova nalazio se u vlasništvu obitelji Brlić.
1883. god. - Brodsko dobrovoljno vatrogasno društvo osnovalo je svoju limenu glazbu.
03.01.1883. god. - Na izborima za zastupnika u Hrvatskom saboru pobijedio je, kao član Nezavisne narodne stranke, rođeni Brođanin, poznati geolog i paleontolog Gjuro Pilar. U periodu od 1871. do 1881. godine u Krajini je zabranjena svaka politička aktivnost budući da se razvojačivala počevši od 8. lipnja 1871. godine. Temeljem izbornog reda u siječnju 1883. godine Granica je izabrala 35 zastupnika u Hrvatski sabor.
07.03.1883. god. - Gradsko zastupstvo u Brodu usvojilo je Statut grada Broda. Dva mjeseca kasnije grof Pejačević potpisao je da Odjel za unutrašnje poslove Kraljevske hrvatsko slavonske i dalmatinske zemaljske vlade odobrava gradski statut. Brod je tada imao približno 4.500 stanovnika, tri ciglane, tri mlina, tiskaru i pivovaru, dobro razvijeno zanatstvo, trgovinu i ugostiteljstvo te brzojavni ured. Gradsko poglavarstvo sastoji se od gradskog načelnika i određenog broja činovnika.

Antipov: Brod na Savi, 1882. god.
Antipov: Brod na Savi, 1882. god. [11]

Zahvala grofu Pejačeviću iz Kaniže, 1882.
Zahvala grofu Pejačeviću iz Kaniže, Narodne novine 22.08.1882.

Kontumac na Vijušu Brod na Savi 1882. god.
Vragoljan 1883, kihanje
Vragoljan, 14.04.1883.


1884. god. - Ukinuti su cehovi osnovani 1769. god. a bilo ih je šest:
- Prvi cehovski odjel (najviše se koriste iglom): krojači, kabaničari, ćebari i gumbari
- Drugi cehovski odjel (Obrađuju drvo): stolari, kolari, bačvari, tesari, užari, ribari, mesari, zidari, staklari, pletači čarapa, knjigoveže
- Treći cehovski odjel (obrađuju kožu): kožari, čizmari, postolari, štavitelji, izrađivači kordovanske kože
- Četvrti cehovski odjel (koriste vatru u radu): kovači, bravari, lončari, bojadisari, farbari, sapunari, pekari, licitari, brijači, limari, puškari, mlinari, šeširđije, urari i češljari
- Peti cehovski odjel (prerađuju krzno): remenari i krznari
Šesti cehovski odjel: opančari (bili su sami jer su bili brojni)
Obrtnici su se udruživali u slobodna društva. [b024]

Rehabilitacija Zefira Maraca, Brod na Savi 1884.
Rehabilitacija Zefira Maraca, Brod na Savi 1884., novine Svjetlo Karlovac

Otvorena tkalačka škola, Brod na Savi 1884
Otvorena tkalačka škola, Brod na Savi 1884., novine BIČ Zagreb

Izgradnja mosta preko Save, Brod na Savi, 1884. god.
Kratki opis mosta preko Save puštenog u promet 1884.

Kapljice za želudac, 1885
Kapljice za želudac, Narodne novine 11.07.1885. U Brodu na Savi mogle su se kupiti kod ljekarnika S. Matievića.

Otvorena tkalačka škola, Brod na Savi 1884
BIČ Zagreb, 16.05. 1885.

Otvorenje trgovine Moritz Rechtnitzer u Podvinju, 1885.
Otvorenje trgovine Moritz Rechtnitzer u Podvinju, Narodne novine 11.07.1885.

Izlet na Sovsko jezero, Brod na Savi 1886. god.

Stara kuća na obali, Brod na Savi 1886. god.

Obitelj Schweindeman Brod na Savi, 1886. god.

Kuća Fridrih, Brod na Savi
Kuća Fridrih, Brod na Savi

Izgradnja mosta preko Save, Brod na Savi, 1884. god.

Vinogradarski red Brod na Savi, 1885. god.

Kuća Merkadić u Širokom Sokaku, 1885. god., Brod na Savi
Kuća Merkadić u Širokom Sokaku, 1885. god. [11]

16.09.1885. god. - Obdržavahu se u Slavoniji velike vojničke vježbe, kojima je prisustvovao i kralj Franjo Josip. 16.rujna stigao je u Brod na Savi. Poslije podne 16. rujna odvezao se kralj iz Slavonskoga Broda u Bosanski Brod. [b059]
1886. god. - Gradonačelnik Broda postao je Aleksandar Radosavljević koji nije bio nešto uspješan. Prestao je biti gradonačelnik 1893. god. [b016]
1886. god. - Gradonsčelnik je bio Vasilj Bratelj kada je predloženo da se posade drvoredi u Širokoj ulici. [71]
01.06.1886. god. - Hrvatski slikar Vladimir Becić rodio se u Brodu na Savi 1. lipnja 1886. godine. Školovao se u Budimpešti, Osijeku, Zagrebu i Münchenu, a usavršava se u Parizu. Od 1923. godine predaje na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji. Bio je kustos Moderne galerije i član Akademije znanosti. Izlagao je u New Yorku, Londonu, Parizu, Rimu, Veneciji i drugdje. Mali dio opusa posvetio je Oriovcu, u kojem je, kod svog djeda, proveo rano djetinjstvo.

Vadimir Becić, Brod na Savi 1886
Vadimir Becić, Brod na Savi 1886
Vadimir Becić, Brod na Savi 1886
Izvor [12]

Nova imena ulica, Brod na Savi 1886
Nova imena ulica, Brod na Savi 1886

Natječaj za vojnu nabavu, 08.10.1887.
Natječaj za vojnu nabavu, Narodne novine 08.10.1887.

Brod na Savi, 1887
Stjepan Kovačević: Brod na Savi, 1887. god.

koncert davor Narodne novine 09-01-1988.
Koncert Davora, Narodne novine 09.01.1888.

1888. god. - Zakonom su građanske škole pretvorene u više pučke škole različitih smjerova: obrtnički, trgovački, gospodarski i kombinirani.
20.02.1888. god. - Brod na Savo imao je 34 člana Matice Hrvatske prema pisanju Narodnih novina.
18.09.1889. god. - Iz Broda se u Zagreb vozilo se parobrodom do Siska, a dalje željeznicom. Tekar 18. rujna 1889. otvorena je 51 kilometar duga pruga od Broda do Nove Gradište, odakle je već 10. siječnja 1888. postojala željeznička veza preko Novske, Sunje i Siska u Zagreb. [b059]

Sofija Krpan - prva socijalistička pjesnikinja na Balkanu

Sofija Krpan
      Sofija je kći Miloša Krpana iz Dubovika, rođenog u naselju Lipe kraj Gospića. Opširnije o Krpanima je pod imenom Miloš Kroan. Rođena je u Duboviku 1889. Jedna je od najznačajnijih osoba radničkog pokreta do 1910. Po završetku osnovnog obrazovanja, Sofija teži za širim obrazovanje pa ju otac šalje u Pariz na školovanje.
      Ostala je poznata po zbirci pjesama "Vjetrić s Motajice ili Put od pakla preko čistilišta do raja" koju posvećuje proletercima na Balkanu, a izdaje ju 1907. u vlastitioj nakladi u tiskari D. Zdravkovića u Brodu. U svojim stihovima Sofija osuđuje tuđinsku tiraniju (mađarsku u to vrijeme) i kapitalističko izrabljivanje, ogorčena je socijalnim nepravdama, piše o ekonomskoj emigraciji, zalaže se za zbližavanje jugoslavenskih naroda i emancipaciju žena. Bila je, razumljivo, pod snažnim utjecajem socijalističkih ideja svoga oca, Miloša Krpana.
      Sofija je umrla od tuberkoloze vrlo mlada 09. travnja 1909. Oca Miloša je posebno pogodila prerana smrt kćeri jer joj je "namijenio da vlastitim trudom i naporom prouči civilizirani svijet i njegove ustanove pa kad se vrati sa studija u Parizu u ovaj geto osnovan za vrijeme Khuena da ... oružana znanjem može preko groba svojega oca nastaviti djelo pravice i čovječnosti." Sofija je, što je vidljivo iz zbirke pjesama Vjetrić s Motajice, zaista slijedila želje oca.
Izvori:
Katalog izložbe "Miloš Krpan" - život i djelo, Muzej radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju, Slavonski Brod, 1982.
Brodski kalendar, 1989. god.
Rem, Vladimir. Brodske teme i dileme, Društvo književnika Hrvatske, Ogranak Vinkovci, Vinkovci 1987.
Zdravko Grčević, prosinac 2016.

Čardak na Vijušu, Brod na Savi

Prerada drveta u slavonskim šumama
Izvor [119]

Željeznički most preko Save, Brod na Savi 1889. god.
Željeznički most preko Save bio je na ponos cijelom carstvu. Brod na Savi 1889. god.

1890. god. - Viša pučka škola u Brodu dobila je trgovačko-gospodarski smjer.
12.04.1890. god. - Narodne novine pišu: "(Izskočio vlak) Iz Broda na Savi pišu: U urorak 8. o. mj. u 3/4 11 sati ob noć izskočio je vlak, polazeći u bosanski Brod, pred nasipom iz tračnicah, te je time zakasnio za dva sata, ali se nije niti kakva nesreća dogodila, niti je prouzročena ikoliko znatna šteta"
1890. god. - Osnovano je prvo drvno poduzeće "Blau et comp" koje je sabiralo drvenu građu i duge za bačve iz Bosne i radilo je do 1905. Iz Bosne je dolazilo 2000 vagona godišnje i odpremano najviše u Francusku i Englesku. [b024]
1890. god. - Osnovana je pecara (proizvodnja alkoholnih pića) Pahany. Radila je do 1916 kada je morala prestati raditi po sili zakona jer su osnovane kotarske centralne pecare a seljacima je zabranjeno bilo peći rakiju.
1890. god. - Sagrađena je kod željezničke stanice mađarska škola. Zgrada je bila prepoznatljive mađarske arhitekture a srušena je u bombardiranju u II sv. ratu.

Kačićeva Večer, Brod na Savi 1890. god.
Kačićeva Večer, Brod na Savi 1890. god.
Kačićeva večer, Broda na Savi 1890., novine Banovac Petrinja

Mađarska škola, Brod na Savi
Mađarska škola sagrađena 1890. (slika iz 1912. god.) u Brodu na Savi
Vasilj Petrović Antipov
Vasilj Petrović Antipov

Kuca Tasovac-Siroki sokak, Brod na Savi, 1890
Kuća Tasovac u Širokom sokaku, Brod na Savi, 1890. god. [11]

1890. god. - Brod na Savi ima 4938. stanovnika. U Rasolskoj ili Crkvenoj (od 1890. Mesićeva) ulici žive srednje imućni obrtnici. Srednja (ili Gospodska) ulica je ulica bogatijih Brođana. Široka ulica nije još bila sasvim naseljena [b016]
17.05.1890. god. - U Nardonim novinama br. 113/1891. piše: "ZAKUPI Naredbom br. 29.072 na dan 24. sbibnja t. g. odredjena dražba i zakupljena točarina za grad Brod na Savi obustavljena je.
Kr. financ. ravnateljstvo, U Osieku, 17. svibnja 1890
05.01.1891. god. - Rodio se istaknuti tiskar i izdavač Vilim Buk – vrhunski dizajner plakata svog vremena, majstor oblikovanja revijskih i novinskih stranica, knjigoveža posebne osebujnosti. Na području Slavonije gotovo i nije imao premca . Vilim Buk podrijetlom je iz njemačke obitelji iz Rume. Otac mu je bio krznar. Izučivši zanat kod očevog prijatelja Wagnera, Vilim s 18 godina odlazi u Beč, gdje se sedam godina usavršava kod majstora tiskarskog zanata Gotliba Bistela i Eugena Keinza. U Prvom svjetskom ratu zarobljen je kao infanterijski podoficir. Poslije rata radi u osječkoj tiskari Ljudevita Seklera i dobiva za svoj rad brojna priznanja. Godine 1926. otvara u Brodu samostalnu tiskaru u prostoru današnjeg salona „Becić“, a 1937. godine prelazi u prostor bivše tiskare Plamen u Širokoj ulici. Umro je 1962. godine.
1891. god. - U Petrogradu rođen je Vasilij Petrović Antipov koji je 1928. god. s glumačkim studiom "Fjodora Ščuškina" stigao u Brod. Glumačka grupa se raspala a Antipov je ostao je u Brodu slikajući portrete. Radove je uočio Julije Hoffman i tako je Antipov ostao u Brodu. Najznačajnii mu je opus Stari Brod.
07.10.1891. god. - Željezničku vezu s Beogradom polučio je Brod 7. listopada 1891., kada je otvorena 74 kilometra duga pruga od Vinkovaca do Mitrovice, odakle je već od g. 1883. postojao željeznički saobraćaj preko Indjije do Beograda na jug i do Novoga Sada na sjever. [b059]
21.11.1891. god. - Novine Pravi prijatelj naroda pišu 21.11.1891. o izložbi vina:"Izložbena porota za hrvatska, slavonska, dalmatinska i istarska vina, pive i rakiju itd. Poroti je predsjednik bio Franjo Pokorny, podpredsjednik dr. Ivo Malin. Velike kolajne dobili su za izabrana vina Aleksander Radosavljević iz Broda i za bijelo vino Katinka pl. Rakasović iz Broda.
1892. god. - U svibnju 1892. osnovana je “Štedna i pripomoćna zadruga u Brodu” čiji je predsjednik bio dr. Dobroslav Brlić. [b016]
1892. god. - Olujni vrtlog koji se kretao brzinom od oko 350 km na sat i u Novskoj pokosio šumu sa 150 000 stabala, na željezničkom kolodvoru podigao je stojeću kompoziciju teretnog vlaka i bacio je preko telegrafskih žica, zahvatio je, nešto oslabljen, i brodsku okolicu i napravio ogromnu štetu.

J. Martinović piše o školskim odborima
Tekst o školskim odborima, Narodne novine 27.02.1891.
Tekst o školskim odborima, Narodne novine 27.02.1891.
Tekst J. Martinovića o školskim odborima, Narodne novine 27.02.1891.

Kovacevic-povratak majci 1891

Gombaona, Brod na Savi 1982
Gombaona, Brod na Savi 1982
Dobroslav Brlić prvi ravnatelj bolnice 1893 Brod na Savi

25.01.1894. god. - Za predsjednika Hrvatskog pjevačkog društva „Davor“ u Brodu izabran je odvjetnik dr. Vatroslav Brlić, suprug Ivane Brlić Mažuranić.
1894. god. - Osnovana je u Bos. Brodu engleskim kapitalom kemijska industrija "Danica". 100 vagona nafte mjesečno su dobivali iz Borislavova i Drohobića u Poljskoj. Proizvodili su petrolej, benzin, parafin, kolomaz i ulja za podmazivanje. [b024
1894. god. - Počela je izlaziti "Posavska Hrvatska", prve brodske novine. Temelje novinama dali su Stjepan Benčević, Zefir Maraco i Vatroslav Brlić. Vlasnik i izdavač novina bio je pravaš Zefir Marac, trgovac drvima, doseljenik iz Dalmacije. Glavni urednik lista je bio ugledni hrvatski novinar Milan Kerdić, rodom iz Davora. Novine su prestale izlaziti 1898. god. [b016]
1894. god. - "Izraelitičko gospojinsko dobrotvorno družtvo". Utemeljeno je svakako prije “Hrvatskog gospojinskog dobrotvornog družtva”, jer je već 14. siječnja 1894. upriličilo kostimirani “Seljački ples” koristeći hrvatsku narodnu nošnju. [b016]
1894. god. - Viša pučka škola sa smjerovima je dobila realni smjer zbog mogućnosti nastavka školovanja.
02.06.1894. god. - Poznato svratište „Crvena kuća“, na glavnom gradskom trgu, svečano je otvoreno 2. lipnja 1894. godine. Vlasnik ovog poznatog brodskog ugostiteljskog objekta bio je Franjo Benčević, sin trgovca i ugostitelja Josipa Benčevića.

Crvena kuća, Brod na Savi 1894
Crvena kuća, Brod na Savi 1894
Crvena kuća, Brod na Savi 1894
1894. god. - Za kroniku grada nije bez vrijednosti spomenuti da je neki mladi Brođanin (možda Antun Muravić) predložio početkom 1894. stvaranje gradskog muzeja u Brodu. U veljači te godine bilo je osnovano i društvo, koje je trebalo oživotvoriti ovu očito prilično razrađenu ideju. Društvo je pozvalo građane da poklone stvari, koje bi predstavljale začetak muzeja. Pozivu su se Brođani odazvali i skupljeno je 120 vrijednih eksponata. Ova lijepa zamisao o stvaranju muzeja u Brodu ostvarena je tek 1934. zaslugom Julija Hoffmanna. [b016]
1894. god. - Druga tradicionalna manifestacija starih Brođana bila je “Svetoivanjska proslava” u čast sv. Ivana Nepomuka, također u svibnju. O povijesti ove svečanosti ne nalazimo u “Uspomenama na stari Brod” ništa. Vjerojatno je dakle kasnijeg datuma. Iz “Posavske Hrvatske” doznajemo samo to da je “Svetoivanjska proslava stara svečanost”, koja je jedno vrijeme u Brodu bila prestala, ali je obnovljena 1894. Sava se tada “odijevala u svečano ruho”, kako piše “Posavska Hrvatska”. “Davor”, koji je bio “duša ove proslave”, o svom je trošku priredio “serenadu na srebropjenoj Savi”. Lađa s velikim brojem pjevača bila je urešena svjetiljkama narodnih boja i okićena hrvatskim trobojnicama. Oko velikog transparenta, na kojem je pisalo “Živila Hrvatska”, lepršalo je mnoštvo zastava. Tako okićena i radosnim pjevačima ispunjena lađa kretala se polako od mosta do franjevačkog samostana praćena veselim klicanjem naroda s obale. Pjevači su se znali usidriti na pojedinim mjestima, gdje ih je narod častio. Uz vatromet svih mogućih boja, pjevalo se Hrvatskoj, Starčeviću i Strossmayeru. Dio ovoga slavlja bili su i brodski mlinari, čiji je zaštitnik bio Ivan Nepomuk. Svojega zaštitnika i oni su proslavili vatrometom na Savi. [b016]
1894. god. - Antun Muravić je u pratnji prijestolonasljednika Ferdinanda D. Este bio n aputu oko zemlje. U dvorani gostionice Cviić (na mjestu današnje dvorane I.B. Mažuranić) priredio je izložbu fotografija s puta. [171]
1894. god. - Gradonačelnik je postao Stjepan pl. Horvat a bio je gradonačelnik samo jednu godinu. Iduće godine posađeni su kesteni kod samostana. [b016]

Sinagoga, Brod na Savi
Sinagoga u Brod na Savi koja se počela graditi 1895. god.

1895. god. - Piše Posavska Hrvatska: "Po običaju slavi se Sveti Florijan, zaštitnik od vatre u Brodu. Vatrogasna slava održati će se u Grabriku ovdašnje Pivovare"
16.05.1895. god. - Na sjednici Gradskog zastupstva 16. svibnja 1895. prihvaćen je prijedlog da se 1896. započne graditi nova bolnica. Za tu inicijativu osobite je zasluge stekao dr. Dobroslav Brlić. Bolnica se trebala graditi najprije na župskoj livadi, koja je bila i otkupljena za tu potrebu. No, ipak je pao izbor na prostor dvorišta bivše tkalačke škole, gdje je i izgrađena. Novu bolnicu gradili su domaći poduzetnici Stantzl i Bacher. “Naši poduzetnici opravdali su ono povjerenje, koje se je u njih stavilo, kad se je njima, čak uz skuplju cienu od stranog poduzetnika, gradnja bolnice predala”, pisala je zadovoljna “Posavska Hrvatska”. [b016]
25.06.1895. god. - Djelokrug Gradskog zastupstva i Poglavarstva odredio je zakon od 25. lipnja 1895. Gradsko zastupstvo biralo je gradonačelnika i gradsko činovništvo. Izbor se vršio pod predsjedanjem župana ili podžupana u zgradi magistrata. Svoje odluke Gradsko poglavarstvo je priopćavalo najčešće preko tiska. No, još krajem 19. stoljeća bio je običaj da se važna saopćenja oglašavaju i bubnjanjem. Gradsko zastupstvo bilo je vrhovna vlast u gradu. Da bi moglo što bolje vršiti svoju dužnost, bilo je podijeljeno u devet odbora (Političko-pravni, Financijsko-gospodarski, Građevni, Uboški, Policajni, Odbor za pregledavanje gradske blagajne, Zdravstveni, Školski, Kandidacionalni). [b016]
24.09.1895. god. - U ulici Franje Josipa br. 8 položen je kamen temeljac za židovsku sinagogu. Srušena je 1941. god.
jedna kruna 1895

1895. god. - Gradska pijaca je bila na Trgu bana Jelačića. Tu ima “svega osim reda”, pisala je “Posavska Hrvatska”. Mlijeko, sir, meso, sve je na zemlji, psi se motaju oko hrane, živad se dere. Krajem 1895. postavljene su klupe na tržnici. Bilo je po 40 klupa u tri reda s razmakom od jednog metra. Svatko tko je došao što prodati, plaćao je “pijacovinu” od 2 novčića po 1 m odmah na ulazu u tržnicu. Budući da seljaci nisu imali novaca, morali su najčešće ostavljati u zalog razne predmete. Brodska tržnica je bila skupa. Po pisanju “Posavske Hrvatske” “skupoća živeža u Brodu je u svakom pogledu takova, da ni u samom Zagrebu nije veća”. [b016]
1895. god. - Prema službenim podacima 1895. u Brodu se popilo: 173 911 litara vina, 86 598 l stranog piva, 117 072 l domaćeg piva, 111 606 l proste rakije, 8 695 l rakije šljivovice, 4 898 l konjaka, 11 985 l špirita. Za grad od oko 5000 stanovnika to je svakako bila velika količina, što su s podsmijehom primijetile mnoge novine onoga vremena. [b016]
Izimača
Izimača - kako se nekada radilo [33]
Stare stolice iz Slavonije
Stare stolice iz Slavonije [33]

1895. god. - Takvo humanitarno društvo, Hrvatsko gospojinsko dobrotvorno družtvo, osnovano je u Brodu 1895. Prva predsjednica je bila Apolonija D’Elija, a tajnica Ivana Brlić. Za blagajnika je izabran Rafael Merkadić. Savjetnici su bili Stjepan pl. Horvath, braća Salamon i Askija Merkadić, kapelan Martin pl. Kirchmayer (tvorac pravila), župnik Antun Leskovac, pukovnik u miru Andrija Olujević, sretno inspirirani začetnik ideje o osnutku društva.
03.08.1895. god. - Uz ostale, Brođane je znalo opustiti i "Brodsko Diletantsko kazališno društvo". Prvi put takvo društvo u “Posavskoj Hrvatskoj” se spominje u srpnju 1895. I kako priliči mladima, hrabro su se građanstvu predstavili već 3. kolovoza 1895. u poznatoj gostionici kod Cviića šaljivim predstavama “Ljubav ih mori” R. Benedikta i “Redateljske neprilike” Đ. Estera, uz Preradovićeve i Harambašićeve pjesme. Društvo je djelovalo do II svj. rata. [b016]
1895. god. - Gradonačelnik je postao pravaš Dragutin Piskur i vršio je dužnost do 1901. god. [b016]
1895. god. - Posavska Hrvatska objavila je 09.02.1895. oglas kojim se poziva građanstvo na Ličko-hrvatsku zabavu 16.02.1895. u prostorijama gostione "Zeleno drvo", u kući g. Šime Šarića. Ulaznica je koštala 30 nč. a svirati će tamburaši.
1896. god. - Piše Posavska Hrvatska o kockanju u Brodu: "Kako nam se opetovano tuže iz krugova građanskih uobičavalo se uvelike u Crvenoj kući strast kockanja zabranjenih po zakonu igara. Malo na kojem stolu ne vidiš banku i oko nje čudo mlade igrače da na 21 kušaju sreću, dok oni opet drugi prione uz takozvani "ferbel" da misliš da si zapao u kakvu igračnicu ala Monako. A groza te hvata kad čuješ iza dovršene igre za razlike med igrači. Bude tu gubitka i na stotine, tako da bi skrajne bilo doba da gradsko poglavarstvo skrene na to ozbiljno najstrožije svoju pažnju, jer takova što neće nam u Brodu u svijetu načiniti liepi glas dočim će za cijelo uništiti mnogoga skupa sa porodicama.
12.04.1896. god. - “Posavska Hrvatska” spominje prvi puta Podružnicu “Crvenog križa” u Brodu 1896. kada je 12. travnja priredila koncert s plesom, kako bi se prikupilo novca za vlastite potrebe. [b016]
1896. god. - Kulturno značenje proslave 25. obljetnice djelovanja Hrvatskog pjevačkog društva “Davor”, i posveta njegove zastave koju je obavio biskup Strossmayer, za Brod je bilo veliko. Grad je tom prilikom postao središte koje je privuklo pažnju cijele hrvatske domoljubne javnosti. Tom zgodom sastali su se predsjednik kluba domovinaša barun Juraj Rukavina i biskup Strossmayer, čiji je utjecaj na Neodvisnu narodnu stranku (obzoraši) bio nesumnjiv. Susret je (15. kolovoza 1896.) upriličio dr. Vatroslav Brlić na poticaj dr. Franka Potočnjaka, jednoga od prvaka stranke domovinaša. Rezultat toga razgovora je koalicija domovinaša i obzoraša na izborima za Hrvatski sabor u svibnju 1897. [b016]
1896. god. - Osobito je plodonosna bila 1896. kada se gradilo u svim dijelovima Broda: u Banskoj (danas Starčevićeva), na Jelačićevom trgu, u Ulici Franje Josipa (danas Petra Krešimira IV.), u Ulici sv. Florijana. Prenosimo radosnu konstataciju “Posavske Hrvatske”: “Ove se godine u Brodu dosta živahno gradi. U prvom redu spominjemo izraelitički hram koji se već sad vrlo liepo reprezentira. Gosp. Berthold Schindler sagradio je ukusnu jednokatnicu na Jelačića trgu. Gospodin Mile Lacković gradi isto tako kuću na jedan kat u ulici Franje Josipa. U Banskoj ulici gradi g. Stjepan pl. Horvath kuću na kat. Izim ovih kućah na kat imade dosta na parter. Spominjemo kuću gosp. Jelaka u Banskoj ulici i kuću gosp. Sabolovića u ulici sv. Florijana. Gospoda C.A. Pachany i sin sagradili su tik do željezničke pruge krasne magazine; kako se vidi liepo se napreduje. [b016]
1896. god. - Ponudu za uvođenje električne struje u Brod podnijele su tvrtke “Šandor Schwarz” i “Mayer i drug”. Molbe su razmatrane na sjednici Gradskog zastupstva 12. ožujka 1896., ali i ovaj puta upućene su odboru ad hoc (E. Šrepel, V. Brlić, Z. Marac, J. Baumeister, J. Kohn i Stj. pl. Horvath), koji je trebao vidjeti iskustva Varaždina. Izaslanstvo se odavde vratilo impresionirano, prenijelo svoje dojmove zastupnicima, koji su odlučili da se stvori odbor ad hoc koji bi što prije podnio konkretan prijedlog za uvođenje električnog svjetla. Struja je u Brod uvedena tek 1927. god. [b016]
29.11.1896. god. - Prema pisanju tjenika Svjetlo iz Karlovca, Grad Brod na Savi donirao je 25 forinti za spomenik Radoslavu Lopašiću.

Mesiceva ulica 1896., Brod na Savi
Mesićeva ulica 1896., Brod na Savi [11]

Svatovi pred crkvom Sv. Stjepana, Brod na Savi 1896. god.
Svatovi pred crkvom Sv. Stjepana, Brod na Savi 1896. god. [11]

Vila Popović u Brodskom Vinogorju, Brod na Savi 1896. god.
Vila Popović u Brodskom Vinogorju, Brod na Savi 1896. god. [11]

Djevojačka škola, Brod na Savi 1897. god.
Djevojačka škola, Brod na Savi 1897. god. [11]

Stara razglednica, 1897. god.
Stara razglednica, 1897. god

01.01.1897. god. - Stjepanu pl. Horvatu počinje teći gradonačelnički mandat.
1897. god. - Nogostupi ulica asfaltirani su uglavnom već 1897. [b016]
15.07.1897. god. - Marija Agata Amruš, rođena Brlić, umrla je u 77. godini života 1897. godine. U mladosti se bavila pjesništvom i pjesme su joj tiskane u Danici i Vijencu pod imenom Jagode Brlić. Godine 1919. tiskao je Branko Vodnik njene „Pjesme“ dijelom izabrane iz rukopisne ostavštine, dijelom već objavljene. Njenu pjesmu „Uzdah“ uglazbio je Ivan pl. Zajc, a u povodu smrti pjesmu joj je posvetio i Ivan pl. Trnski.
14.08.1897. god. - Održana je javna licitacija za gradnju Ženske građanske škole u Brodu i kanalizacijskog kolektora od Gradske bolnice do Granika. Za gradnju ženske učionice prihvaćen je projekt i ponuda Josipa Majeka/Franza Heschla. Radovi na oba objekta počeli su iste jeseni.
1898. god. - Dombović je kupio malu pivaru od nekog Zeinera koja je proizvedena 1870. god. Godišnji kapacitet bio je 800 hl. Već 1900. god. Dombović je povećao kapacitet. Do 1908. proizvodio je 2800-4000 hl godišnje. U mjesta uz Savu pivo se vozilo lađama. Oko pola proizvodnje je Dombović izvozio izvan Broda. [b024]
11.01.1898. god. - Izborni Brodski kotar su činila mjesta Bebrina, Brodski Drenovac, Kaniža, Kobaš, Oriovac, Sibinj, Nova Kapela, Komarica i grad Brod na Savi. Kotar je obuhvaćao oko 20.000 stanovnika od kojih je bilo 673 izbornika.
01.04.1898. god. - Nova bolnica je otvorena 1. travnja 1898. i danas je u funkciji. [b016]
17.01.1898. god. - Glavno zdravstveno osoblje bolnice bile su redovnice sv. Križa. Dana 17. siječnja 1898. sklopljen je “Ugovor med slavnom upravom javne bolnice kr. slobodnoga grada Broda i provincijalnim nadstojničtvom sestara sv. Križa u Djakovu”. Po ovom ugovoru provincijalna nadstojnica se obvezala u ime Reda da će bolnici staviti na raspolaganje pet sestara, “koje će njegu i podvorbu u bolnici vršiti, nadzirati kuhinju i kuhanje obavljati”. [b016]

ponuda za kuću u Slavonskom Stupniku, Pravi prijatelji naroda 21-01-1897
Ponuda za kuću u Slavonskom Stupniku, Pravi prijatelji naroda 21.01.1897.

Vozni red,  Brod na Savi 1898. god.
Vozni red iz 1898., novine Banovac Petrinja

Nova bolnica, Brod na Savi 1898. god.
Nova bolnica, Brod na Savi 1898. god.
Gradska bolnica, Brod na Savi 1898. god.
Gradska bolnica, Brod na Savi 1898. god. [11]

1898. god. - U vrijeme teških poplava 1898. kada je Brodskim Posavljem zavladala glad i kad se od gladi umiralo. [b016]
1899. god. - Utemeljena je prva pilana "Parna pilana za proizvodnju liesa" d.d., kasnije poznatija pod nazivom "Slaveks" [b024]

Pivara Dombović, Brod na Savi 1898. god.

Brod na Savi 1898. god.
Brod na Savi 1898. god.

Jelačićev trg Brod na Savi 1898. god.
Jelačićev trg, Brod na Savi 1898. god.

Željeznički most preko Save, Brod na Savi, 1898
Željeznički most preko Save, Brod na Savi, 1898.

Brod na Savi, 1898
Brod na Savi, razglednica 1898. god.

Brličevac 1898
Brličevac, vila obitelji Brlić u Brodskom Vinogorju, Brod na Savi, 1898. god. [11]

Vila Prebeg, 1898

Josip Muravić, Brod na Savi 1898 Želejznička stanica, Brod na Savi, 1899
Željeznička stanica, Brod na Savi, 1899.
Brodsko kolo Stipana kralja Brod na Savi, 1898
Podvinjska svilana
Brodsko kolo Stipana kralja Brod na Savi, 1898
Brod na Savi, 1899
Jelačić trg, 1899.

Jelačićev trg, Brod na Savi, 1899. god.
Jelačićev trg, Brod na Savi, 1899. god. Prva zgrada lijevo je svratište "Crvena kuća". [11]

Savska ulica, Brod na Savi, 1899. god.

Oglasnik prodaje metalnih potrepština, 1899.
Oglasnik prodaje metalnih potrepština, 1899.

Brod na Savi, 1900
Brod na Savi, 1900. god.

Ulica Franje Josipa (Široka), Brod na Savi, 1900
Ulica Franje Josipa (Široka), Brod na Savi, 1900.

Franjevački samostan, Brod na Savi, 1900
Franjevački samostan, Brod na Savi, 1900.

Mollinariyevo šetalište uz Savu, Brod na Savi, 1900
Mollinariyevo šetalište uz Savu, Brod na Savi, 1900

17.01.1900. god. - Telefon je uveden u Brod na Savi. [b059]
1900. god. - Osnovana je industrija sapuna, "A. Barca" i prestala s radom 1930. Godišnje se proizvodilo 4-5 t sapuna
1900. god. - Osnovao je Rajmond Berković vinariju.
Pravila vinogradara Brod na Savi 1900
1900. god. - Osnovana je Udruga vinogradara a predsjenik je postao Popović
1900. god. - Počelo su uvoditi pamučno predivo a napuštati lan
07.06.1900. god. - Na trgu Sv. Trojstva završena je gradnja brodskog vatrogasnog doma koji su za 18 mjeseci projektirali i podigli Antun Stanzel i Dinko Kolussi.

Sajama na Jelaačić trgu, Brod na Savi 1900. god.
Sajam na Jelaačić trgu, Brod na Savi 1900. god.


Vasilj Antipov koji je iz Rusije otišao nakon Oktobarske revolucije, nakon lutanja zaustavio se u Brodu na Savi i nacrtao između ostalog puno slika starog Broda.

Trgovačka radnja Benčević-Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Ugaona prizemnica zgrade u kojoj je bila trgovačka radnja Benčević. Na istom mjestu, čošku Krešimirove i Korza je Benčević podigao novu veću zgradu.

Antipov stari Brod na Savi
Antipov: Stari Brod

Gostionica K Lovcu-Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Gostionica 'K Lovcu' nalazila se na mjestu današnjeg hotela Brod

Filipovićeva 36-Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Duga drvena prizemna kuća u Filipovićevoj 36. Srušena je u II sv. ratu. Tu je sada prazan prostor u ulici Tome Masarika do stadiona.

Čošak Krešimirove i Gupčeve, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Prizemnica pokrivema šindrom koja je srušena. Na tom mjestu je trg na čošku Krešimirove i ulice Matije Gupca.

Starčevićeva 91, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva 91

Starčevićeva 47, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva 47

Starčevićeva 52 i 54, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva 52 i 54. Kuće su srušene i tu je stambena zgrada, br. 42

Starčevićeva 10, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva 10

Starčevićeva ulica, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva ulica
Starčevićeva ulica 71, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva ulica 71
Starčevićeva ulica 87, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Starčevićeva ulica 87
Filipovićeva ulica, Antipov, Brod na Savi
Naslovnica slikarske mape, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Naslovnica slikarske mape Stari Brod
Portret Elvire Pomper, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Elvira Pomper
Krajolik s potokom, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Krajolik s potokom
Na izvoru, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Na izvoru
Na potoku, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Na potoku
Vinograd, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Vinograd
Za stadom, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Za stadom
Žitno polje, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Žitno polje
Žito, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Žito
Sveta Petka, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Sveta Petka
Šuma, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Šuma
Zimski motiv, Antipov, Brod na Savi
Vasilj Antipov: Zimski motiv

Evo nekoliko hrvatskih razglednica starijih od 1904. god.
hrvatska razglednica starija od 1904.
Hrvatska razglednica starija od 1904. god.
hrvatska razglednica starija od 1904.
hrvatska razglednica starija od 1904. hrvatska razglednica starija od 1904.
hrvatska razglednica starija od 1904. hrvatska razglednica starija od 1904.
hrvatska razglednica 1906.
Razglednica iz 1906.
hrvatska razglednica 1902.
Razglednica iz 1902.
Izvori
[7] Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Slavonskom Brodu, Slavonski Brod 1994.
[8] Mirko Marković: Brod - kulturno povijesna monografija, Slavonski Brod 1994. god.
[12] Zvonimir Toldi: 101 Brodska priča, Slavonski brod, 2002. god.
[17] D. Schneider, M. K. Obradov i S. Špoljarić: Slikarstvo i kiparstvo u Brodu 19. i 20. st., Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod 2009.
[b024] Ivo Rubić - Zbornik za narodni život i običaje Južnih slavena, Slavonski i Bosanski Brod, Zagreb 1953.g.
[31] Godišnjak 2000., Matica Hrvatska Slavonski Brod:
[32] Danijela Ljubičić Mitović - Josip Muravić, Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod 2014.
[33] Vijesti 5-6, Muzej Brodskog Posavlja, 1982. god.
[48] Josip Kljajić: Brodska tvrđava, Slavonski Brod 1998.
[52] Damir Matanović: Dvjesto pedeset godina grada Slavonskog Broda, Hrvatski institut za povijest Slavonski Brod, 2003.
[55] Volim Brod, grad Slavonski Brod 2009.
[b016] Mato Artuković: "Posavska Hrvatska" o Brodu krajem 19. stoljeća, Hrvatski institut za povijest, Podružnica Slavonski Brod, 2002. god.
[b019] Josip Kljajić: Brodska utvrda Vukovac, scrinia slavonica 3 (2003)
[b021] Marica Karakaš- Likovna baština Broda na Savi i njegove okolice u XIX. stoljeću, Kolo br. 3, 2001.g.
[b022] Veronika Petrić -Stepanović - Zaštita Slavonskog Broda od poplava bujičnih potoka, Građevinar 2008.g.
[b024] Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga 36, JAZU Zagreb 1953. god.
[b029] DRAGUTIN SCHWENDEMANN - ZAVIČAJNICI, MUZEJ BRODSKOG POSAVLJA 2005.
[b032] Oslobođenje Broda od Turaka
[b033] Milan Vrbanus - RATARSTVO U SLAVONSKOJ POSAVINI KRAJEM 17. STOLJEĆA, scrinia slavonica 2 (2002)
[b034] UTVRDE NA JUŽNIM OBRONCIMA PSUNJA I POŽEŠKE GORE, GRAĐEVINAR 56 (2004) 12

[b035] UTVRDE U SLAVONSKOME BRODU, GRAĐEVINAR 57 (2005) 5
[b037] Ivan Nikolić - STAROSJEDIOCI SLAVONSKE POSAVINE, 2007
[b038] VODENICE U HRVATSKOJ (18. - 20. STOLJEĆE) KAO PRIMJER ODNOSA IZMEĐU LJUDI I RIJEKA/POTOKA, Ekonomska i ekohistorija, volumen 3, broj 3
[b041] Rimsko doba - Marsonija
[b042] Pavao Živković-Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje (etničke i konfesionalne promjene kao posljedice tih događaja
[b043] Marin Zaninović-BREUCI OD SIRMIJA DO MARSONIJE, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Zagreb, 2003. god.
[b045] Luka Ibrišimović i crkvene prilike u Slavoniji i Podunavlju potkraj 17. stoljeća
[b046] Ivan Medved - Hrvatsko dorotvorno gospojinsko društvo u Brodu na Savi 1895.-1941., Scrinia Slavonica 6, 2006. god.
[b055] Ljerka Vuk: RAZVOJ INSTITUCIJA VLASTI NA PODRUČJU SLAVONIJE U 18. I 19. STOLJEĆU, diplomski rad, Filozofski fakultet Zagreb, 2011. god.
[b057] Stribor Uzelac Schwendemann: Glavni gradski trg u Slavonskom Brodu - jučer i danas
[b059] Rudolfa Horvat: Hrvatska prošlost - kronika Broda na Savi do 1931
[b060] Veronika Petrić- Stepanović: Zaštita Slavonskog Broda od poplava bujičnih potoka, Građevinar 60, 2008
[b062] Mato Artuković: IZIDOR KRŠNJAVI KAO BRODSKI ZASTUPNIK U HRVATSKOM SABORU 1884.-1887., Scrinia slavonica 6 (2006), Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod 2006
[b065] Damir Matanović: BRODSKI SVJETSKI PUTNICI KROZ SVIJET BARIJERA - MALI PRINOS KOMPARATIVNOM PROUČAVANJU BRODSKE POVIJESTI, Scrinia slavonica 5 (2005), Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod 2005.
[b067] Mica Orban Kljajić i Josip Kljajić: STATISTIČKI OPIS BRODSKE PUKOVNIJE IZ TREČEG DESETLJEĆA 19. STOLJEĆA, Scrinia slavonica 3 (2003), Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod 2003.
[b068] [b069] István György Tóth: NA PUTU KROZ SLAVONIJU POD KRINKOM (1626.), Scrinia slavonica 3 (2003), Slavonski Brod 2005.
[b072] Stanko Andrić: JUŽNA PANONIJA U DOBA VELIKE SEOBE NARODA, Scrinia slavonica 2 (2002), Slavonski Brod 2002.
[b073] Mato Artuković: PISMA ĐURE PILARA U ARHIVU OBITELJI BRLIĆ, Scrinia slavonica 3 (2003), Slavonski Brod 2002.
[b077] Hrvoje Graćanin: HUNI I JUŽNA PANONIJA, Scrinia slavonica 5 (2005), Slavonski Brod 2005.
[b080] Damir Matanović: O OSNUTKU VOJNOG KOMUNITETA BROD NA SAVI, Scrinia slavonica 2 (2002), Slavonski Brod 2002.
[b082] Zdravka Zlodi: RUSINI/UKRAJINCI U HRVATSKOJ - ETAPE DOSELJAVANJA I PROBLEM IMENA, Scrinia slavonica 5 (2005), Slavonski Brod 2005.
[b097] Branko Ostajmer: ZAKON O UREĐENJU GRADSKIH OPĆINA IZ 1895. I POLOŽAJ BRODA NA SAVI, Scrinia slavonica 9 (2009), Slavonski Brod 2009.
[b105] Hrvoje Gračanin: RIMSKE PROMETNICE I KOMUNIKACIJE U KASNOANTIČKOJ JUŽNOJ PANONIJI, Scrinia slavonica 10 (2010), Slavonski Brod 2010.
[b107] Ivančica Marković: RAZVOJ PUČKIH ŠKOLA U SLAVONSKOJ VOJNOJ KRAJINI TIJEKOM 18. I 19. STOLJEĆA, Scrinia slavonica 11 (2011), Slavonski Brod 2011.
[b112] Robert Zett: O IMENU SLAVONIJA, Scrinia slavonica 13 (2013), Slavonski Brod 2013
[b119g] Johann Becker-Mjernik, Zbornik radova Njemačke zajednice, Osijek 2010.
[b121] Andrija Zirdum- FRANJEVAČKA ŽUPA U SLAVONSKOM BRODU DO 1754. GODINE, Slavonski Brod 2012.
[b143] Andrija Zirdum-Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog kraja 1968-1991, Slavonski Brod 2001.
[b154] Ive Mažuran-Osnivanje vojne granice u Slavoniji 1702 sa popisom stanovništva, Osijek 2005.

Objavljeno 25.03.2014. god., nadopune 07.04.2014., 18.05.2014. i 31.12.2014., kolovoz 2017.

Udruga splavara "Čika Mata - Marković" Slavonski Brod      e-mail: splavari@splavari.com.hr             Početna stranica
Korištenje sadržaja s ove stranice je na vlastitu odgovornost. Slobodno se smiju prenositi tekstovi i fotografije uz navođenje izvora.