Sava i Splavarska ulica u Slavonskom Brodu
Udruga splavara "Čika Mata - Marković" Slavonski Brod
Život na Savi
Početna stranica

Po Savi se plovilo od davnina. Kakva su to bila plovila i kako se plovilo? Nešto od tih starih podataka smo skupili i evo ih na jednom mjestu.
     Prvi dio: Od rane povijesti do kraja II svj. rata.
     Drugi dio: Od kraja II svj. rata do danas - u izradi

Argonauti
brod argonauta
Brod Argonauta
     Prva plovidba Savom datira iz mita o Argonautima. Opisuje plovidbu grčkih junaka na brodu Argo. Brod je dobio ime po graditelju Argu, a junaci su nazvani po brodu Argonauti (Argoplovci). Prema mitu to je bio prvi brod koji je uopće sagrađen. Izgrađen je od drveta koje ne trune u moru, imao je pedeset vesala, bio je tako lagan da su ga junaci mogli nositi na ramenima dvanaest dana hoda. Vođa plovidbe bio je tesalski junak Jason a njega je poslao njegov rođak, kralj Pelija, na daleko putovanje u Kolhidu na Kavkazu da nabavi zlatno runo, koje je nekoć pripadalo začaranom ovnu. O povratku Argonauta postoji više različitih priča. Prema jednoj Argonauti su se vratili Dunavom koja opisuje dio putovanja prema rijeci Istra (donji Dunav). Iz Dunava su kroz njegovo ušće isplovili u Jadransko more i došli do otočja Apsirtida (Cres i Lošinj). Očito su morali ploviti današnjom Savom da bi došli do Jadrana. Ipak je to samo legenda.

Pretpovijesni čamci i razvoj čamaca
     Pretpovijesnih tragova čamaca ima ali malo. Uglavnom su crteži na stijenama. Iz neolitika su iskopani ostaci iz mulja diljem Europe pa tako i iz Save. To su monoksilni čamci dužine oko 15 m i širine oko 1 m. Monoksilni čamci su izdubljen debla.
     Razvoj čamaca započinje u prapovijesti i usko je povezan s razvojem brodice; tim je plovilima čovjek zaplovio niz rijeku i otisnuo se na more. Prvo plovilo, čamac kojim se čovjek otisnuo na vodu, po svoj prilici bilo je deblo, koje je poslije dobilo pogodniji oblik ladve ili monoksila, čamca od jednoga komada drva, a on se povećavao spajanjem debala ili dogradnjom bokova. Isprva se čovjek otiskivao grabeći vodu rukama, da bi se poslije počele upotrebljavati motke i drvene lopatice, kao najstarija vrsta vesla, koje su se na mnogim čamcima održale do danas. Osim drva, graditelji su za čamce upotrebljavali i šiblje, slamu, trsku i kožu. Najstarije slike većih čamaca uklesane su na klisurama u Bohuslänu (Švedska), a najstarija slika čamca s pravim veslima nađena je na kamenu u župi Haggebyju (Uppland). Na klisuri u Tanumu (Švedska) urezana je najstarija slika ribarskoga čamca, iz približno 3400. do 3000. pr. Kr. U nas je čamaca iz prapovijesti nađeno u Donjoj Dolini na Savi. Najstariji čamac sastavljen od dasaka i spojen četverokutnim brončanim čavlima, iz brončanoga doba, nađen je kraj Glasgowa. Prvi točniji podatci o starim čamcima doznaju se sa slika na starim egipatskim vazama i reljefima, koje prikazuju splavi od papirusa, šiblja i trske. U Egiptu je jedro poznato od kraja 4. tisućljeća pr. Kr. Pravo, učvršćeno veslo javilo se polovicom 3. tisućljeća pr. Kr. Krećani su ugradili kobilicu i rebra (3. tisućljeće pr. Kr.), a Egipćani kormilno veslo (2. tisućljeće pr. Kr.). Feničani su usavršili čvrstoću trupa u drugoj i prvoj polovici I. tisućljeća pr. Kr. Pravo kormilo javlja se tek u XIII. st. Poznati su grčki i rimski čamci: linter, cymba (cymbula), carabus, ratis, horia (horea), camara.
stari čamac iz  Bohusläna
Slike čamaca iz Bohusläna (Švedska), 3400 do 3000 g.p.n.e
monokslini čamac
Monoksilni čamac
agipatski brod iz 1350 pne
fenički brod iz 8000 pne

     Tradicijski čamci obilježavaju pojedina podneblja. Na našoj obali ili na rijekama gdje je bilo dosta šume, bile su u početku raširene obične ladve od jednoga komada debla. Nalazimo ih na gornjoj Dravi i Savi, a služile su, duge oko 4 m, za prijevoz dviju osoba i bile su vrlo nestabilne. Poslije su se, širenjem debla na vatri, gradile proširene ladve, posebice poznate u Gvajani, južnom Vijetnamu i na otočju Fiji. Tradicijski čamci kakvi su kajak i kanu održali su do danas svoju široku uporabu u rekreativne i športske namjene.
     Na hrvatskim unutarnjim vodama poznati su ovi tipovi čamca: dunavski čamac, šajka, čiklja, trupa, lađa.


Rimljani
rimski brod na dunavu
Rimski brod na Dunavu
      Rimljani su spoznali da je dolina rijeke Save najkraći i najjednostavniji put od Italije na Istok. Sava je ujedno prometno povezivala Sisciju sa Sirmijom (Sirmium), a na njoj je bila aktivna panonska flota (Classis Pannonica) koja je za vladavine Vespazijana stekla počasni naziv Flavia. Nesigurnost obrambene linije na Dunavu nagnala ga je rimskog cara Vespazijana da se pobrine za pojačanje tih granica i širih prostora. Izvršio je reorganizaciju i jačanje riječne flote na Savi i ubrzo zatim osnovao dvije glavne luke u Sisciji i Sirmiumu (70.-73.), koje su postale kolonije rimskih građana.
     Sava je tada bila plovna cijelim tokom do ušća Ljubljanice i naseobine Adnonum (Vrhnika), odakle je cesta preko Aquileje vodila prema Rimu. Sava se spominje i u opisu cara Trajana (53.-117. godine) koji je s vojskom iz Ancone preko Dalmacije stigao do Save kod Siska i dalje nastavio ploviti Savom i Dunavom, kad je 105. godine napao Dačane.
     U starim zapisima stoji da su Rimljani obavili korekciju korita Save kod Podpeća (u Sloveniji) gdje je Sava novim koritom spojena s kamenolomom, odakle se odvozio kamen za gradnju velikih rimskih građevina. Ovih nekoliko navoda podsjeća da je Sava od davnih vremena bila plovna i korištena za plovidbu. [4]
     Rimski pisci spominju čamac linter koji je bio monoksili. Čamac carabus je imao kobilicu i rebra. Ratis je plosnati velili čamac upotrebljavan u cijelom Rimskom carstvu. Horea je mali čamac s krmenim zrcalom i visokom statvom, okruglog dna i bokovima učvrščenim dvjema uzdužnim gredama.
maketa rimske galije
Maketa rimske galije
rimski brod s početka naše ere
Novi vijek

     Rimsko carstvo je propalo. Došli su Goti, Avari i Slaveni. Taj prometni koridor rijeke Save koristio se i u srednjem vijeku ali nema puno podataka. Spomenimo Berislaviće, gospodare Broda prije Turaka, da su imali flotu od oko 150 šajki kojima su čuvali svoje posjede. 1457. god. poslanik Venecije izvješćuje da Turci u Bosni prave riječnu flotu.
    Nakon protjerivanja Turaka iz Slavonije, Austrija poduzima mjere za oživljavanje plovidbu Savom i ponovo imamo podatake. Nakon Karlovačkog mira 1699. god., a poglavito trideserih godina XVIII. st. ponovno oživljava prijevoz Dunavom, a time i rijeka Sava postaje važniji trgovački riječni put u Hrvatskoj. Tako je početkom 19. stoljeća plovilo oko 1300 tumbasa (vrsta lađe) uzvodno i oko 230 brodova nizvodno Savom od Siska. Pojava željeznice je plovidbu Savom polako potiskivala u drugi plan.

     I kasnije u ratovima s Osmanlijama rijeka Sava spominje se kao plovna rijeka koju koriste strane u sukobu i za vojne potrebe, a tu ni Zagreb nije izostavljen. Kada su u svibnju 1529. godine pri opsadi Zagreba, kojeg brane pristaše kralja Ferdinanda, branitelji ostali opkoljeni u Gradecu, pomoć opkoljenom Zagrebu došla je od ljubljanskog biskupa iz Kranjske i Štajerske s vojskom od 10.000 vojnika. Jedan dio tih snaga, konjanici, stigao je putevima, dok su se pješaci, da bi prije stigli, spustili niz Savu i dovezli čamcima i splavima po Savi te tako spasili opkoljene branitelje. [4]
    Lađe koje dolaze Savom dopremale su trgovačku robu iz Kranjske i Štajerske, ali je promet tekao i uzvodno. Zapisano je da se Zagreb za svoje nabave služio već u 16. stoljeću, a vjerojatno i prije toga. Radilo se o robi koja se, osim cestama, dopremala iz Ljubljane Savom lađama. [4]
   Za promet uzvodno rijeka Sava je u dolinskom dijelu do Siska bila plovna i većim lađama. Za promet dalje od Siska roba se prekrcavala na manje lađe i prevozila do Zagreba pa i dalje sve do Zaloga kod Ljubljane plovilima koje su na užadi vukli ljudi, a kasnije i konji. [4]
   Osim soli, vodenim putem do Zagreba se u 17. stoljeću dopremalo i žito. Jedan zapis iz 16. stoljeća (1541. godine) spominje da se slavonsko žito dovozi Savom do Brežica ili do Krškog, gdje ga preuzimaju »tovarnici« koji ga mijenjaju za sol. Lađe za prijevoz žita od Zemuna do Siska trebale su za plovidbu oko 23 dana, [4]
hrvatski brod iz 10 st
Stara plovila
Za početak pokušajmo naučiti razlike između, broda, čamca, splavi isl.
Barkača
Veliki čamac obično na ratnim brodovima. Plovila na Savi veće nosivosti bila su barčele ili burčele (nosivost do 1.000 mjerova), burčelice, barke, barkače, barketoni, dereglije, đemije, konjarice, pjeskare, solarice (nosivost do 6.500 centi), tikvare, tumbasi, žitarice i vinski brodovi. [48]
Brod
Brod je plovno sredstvo sposobno za kretanje po moru, rijekama i jezerima koje služi najčešče za prijevoz robe i putnika. Brodom se smatraju samo veći plovni objekti, dok se manji nazivaju čamci. Za razliku od splava, brod, kao i čamac, ima koritast oblik koji mu daje uzgon potreban kako bi plutao na vodi.
   Dokazi iz drevnog Egipta pokazuju da su rani Egipćani znali od dasaka drva napraviti brodski trup još 3000 g. prije Krista. Gradili su ih od drvenih dasaka koje su bile medusobno "ušivene". Brodovi drevnog Egipta u 2. tisućljeću prije krista bili su najčešće dužine 25 metara, i imali su jedan jarbol.
   Prije oko 3800 godina, postojale spoznaja o gradnji broda približno današnje konfiguracije tj. odnosa glavnih izmjera: duljina/širina=6 i duljina/visina=10, što se vidi iz Božje zapovjedi Noi:
I reče Bog Noi: „Napravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvani paklinom. A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset lakata u širinu, a trideset lakata u visinu. Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat...“. [Biblija, Knjiga postanka].
Čiklja, čikl i činakla
Karakteristično krojen, u pravilu hrastov čamac ravnog dna i tupih pramca i krme, najčešće viđan u panonskom dijelu toka Dunava, Drave i Save. Pogodan za nasukavanje i udranje o obalu. Uobičajena duljina mu je oko 6 m, a varira od 5 do 8. Brtvi se se i zaštićuje mahovinom, firnajzom i terom. Zadržale su se do danas kada su uobičajeno pogonjene izvanbrodskim motorom marke Tomos snage 4–5 KS. Čiklja je najmanji tradicijski čamac na Savi.
Čun
Najmanje plovilo, čamac plitka i ravna dna, oštrih ili odrezanih krajeva. Obično je od drva, duljine do 3 m; pogoni se veslima, danas gdjekad jedrima ili motorom. Na rijekama se za čun upotrebljavaju nazivi čiklja i cila. Kadšto se čunom naziva plitak čamac izduben od jednoga komada debla (ladva).
Dereglija
Ogromna čiklja namijenjena prijevozu tereta, često drva, pijeska i šljunka. Šlep u malom i njegova svojevrsna preteča. Dereglije se koriste i kao modularne jedinice pri izradi ozbiljnih splavi.
Drvarica ili dereglija, starije manje drveno riječno plovilo za prijevoz tereta (najčešće građev. materijala). Pramac i krma zakošeni, dno ravno. Redovito bez palube. Duljina do 20 m, širina do 4,5 m, gaz do 1 m. Bez vlastitog pogona pa se uzvodno teglila ili vukla. Nosivost do 60 t. Poslije II. svj. rata zamijenile ih barže (čelična plovila kutijasta oblika) koje se na rijekama potiskuje (potisnica) ili tegli (teglenica).
   Teglenica, plovilo pravokutna oblika bez vlastita pogona, koje se pri plovidbi vuče (tegli). Služi za prijevoz tereta rijekama i kanalima, a rjeđe i morem. Jedna ili više teglenica, zajedno s brodom koji ih tegli (tegljač), čini tegljeni sastav. Riječna teglenica može biti zatvorena ili otvorena, a služi za prijevoz raznovrsnoga tereta unutarnjim plovnim putevima. Nosivost joj je od 600 do 10 000 t, a u pravilu ima kormilarski uređaj, priveznu opremu i stambene prostore. Teretni prostor može biti u jednom dijelu ili je za prijevoz tekućina pregrađen (teglenica-tanker). Prve teglenice bile su drvene (tzv. dereglija), od XIX. st. mješovite su gradnje, a naposljetku i čelične. Tradicionalno se teglenica naziva prema namjeni. Tako npr. uljarica (tanker) prevozi naftu, ulje, benzin, vodu, vino, melasu i dr. tekućine, drvarica do 400 t drva, a pjeskara (pletna) istu količinu pijeska ili šljunka, koji se ukrcava jaružalima izravno iz riječnoga korita. Posebna je vrsta takve teglenice klapet (senker), kojemu se dno može pri nasipavanju otvoriti i istresti teret. Nagibaljka je zatvorena teglenica s bočnim tankovima, a rabi se za hidrotehničke radove; naplavom tankova jedne strane, teglenica se toliko nagne da sav teret klizne u vodu. Nekoć je svaka rijeka imala svoj tip teglenica. Otkako su rijeke međusobno povezane kanalima, razvija se jedinstveni tip, a veličina takvih teglenica ovisi o izmjerama ustava kroz koje moraju proći i o dubini vode u riječnom koritu.
Korablja (carabus)
Lađa za prevoz robe Kupom od Karlovca do Siska. Lađe su se izrađivale u Karlovcu. Korablja ili korab lađa je koritasto oblikovana, isprva iz hrastova debla, a od srednjeg vijeka od tesanih hrastovih dasaka, spojenih drvenim klinovima, a u novom vijeku i čavlima i vijcima. Veće korablje imale su u stražnjem dijelu ugrađeno kormilo i kolibu za boravak posade. Plovile su Kupom prevozeći ljude, životinje i raznu robu sve do prve polovice 20. stoljeća. [2]
Korabe su otvoreni čamci duljine 10-14 m i nosivosti do 70 centi. Bile su izdubljene iz jednog komada stabla. U Vojnoj krajini bile su vezane ispod čardaka, ponajviše onih koji su imali nasip. Preko ljeta ih se punilo zemljon da se ne rasuše.. Uzvodno ju je vukao jedan čovjek, a jedan krmanio. [48].
      Korabi su najstarija vrst plovila na Kupi, a jedva da je koj trgovac žitom i soli i bio u Karlovcu, koj nije imao jedan ili više koraba. Korabi građani su od hrastova drveta na spodobu korita, dugački su po 10 hvati (nešto manje od 20 metara) a široki 3 do 4 stope (od 90 do 120 cm), nepokriti, a nose tovare do 70 centi” (približno 5,5 tona). [1]
     Korablja ili korab, općeslav. naziv za brod; u užem smislu, naziv za neke vrste čamaca bez palube, većinom riječnih i jezerskih. U Hrvatskoj, na Kupi i Savi oko Siska, u Makedoniji (na Prespanskom i Ohridskom jezeru) i u Bugarskoj, manji čun.
Lađa
Općenito brod ili kakvo drugo plovilo, ponajprije riječne plovidbe. 2. Tradicionalan otvoreni drveni čamac na Neretvi s 4 ili više vesala; dug oko 8 m, širok 2 do 3 m; uzdignuta je pramca i krme, a služi za prijevoz ljudi i tereta. Pogonjen je veslima, izvanbrodskim motorom, a gdjekad i jedrom. Duljine je do 8 m (na vodnoj liniji 3 do 4 m), nosivosti do 3,5 t. Danas je neretvanska lađa oživljena i u amaterskoj športskoj manifestaciji Maraton lađa.
Ladva
Ladva je monoksli (vidi monoksil). Pojavila se u neolitiku i prvo je plovilo u povijesnom razvoju broda. Raširena je u tradicijskim kulturama crnačke Afrike, zapadne obale Sjeverne Amerike, Srednje i većeg dijela Južne Amerike, Oceanije, Australije, srednje, jugoistočne i istočne Azije. U Hrvatskoj je ladva bila namijenjena plovidbi rijekama (gornjoj Dravi i Savi), a u pomorskom prijevozu u Hrvatskome primorju i na Kvarnerskim otocima održala se do II. svjetskog rata. U srednjem vijeku bile su poznate južnodalmatinske ladve (Dubrovnik, Kotor)
Monoksil
Izdubljen tesanjem ili paljenjem jednog ili dvaju komada debla. Širok je koliko je široko deblo, zbog čega se često vesla stojeći.
Skela ili kompa
Riječna skela je plovni objekt koji služi za prijevoz roba i osoba. pogoni se vlastitim motorom, ili mini brodićem koji je gura sa jedne strane rijeke na drugu. U davna vremena kada nisu bili brodovi na motorni pogon skelu su pomoću konopa koji je bio razapet između dvije obale vukli ljudi.
Splav je plovilo koje je načinjeno od povezanih trupaca, trstika ili bačvi koje se rabi za za spuštanje niz rijeku ili kao plutajuća platforma. Može služiti primjerice i kao sredstvo za za prijevoz životinja ili raznih materijala.
Splav
Splav je inače prvo ljudsko plovilo. Splav je plovilo koje je načinjeno od povezanih trupaca, trstika ili bačvi koje se rabi za za spuštanje niz rijeku ili kao plutajuća platforma. Može služiti primjerice i kao sredstvo za za prijevoz životinja ili raznih materijala. Nema trup i obično pluta tokom rijeke. Svrha splava može biti prijevoz trupaca.
Šajka ili čajka
     Šajkom se, osim vrste čamca sa dva ili četiri vesla, naziva riječni ratni brod, koji je bio u upotrebi od XV do XIX vijeka. Vrlo je važno istaći da je šajka naročiti ratni brodić koji je u ovom vremenu bio u upotrebi na rijekama crnomorskog sliva, jer se u XVI vijeku na rijekama u Ukrajini javljaju tzv. kozačke šajke (kazackaja čajka) radi borbe s turskim galijama.
Šajka kao ratna brodica
Šajka kao ratna brodica

    Naziv plovila na rijekama crnomorskog sliva šajka znači isto što i čajka u ukrajinskom jeziku: čamac, čun, a riječ će potom ući u poljski jezik, gdje glasi czajka, i njemački, gdje glasi Tscheike (čita se: čajke) i označava ratni brodić. Šajka je lađica za prevoz po rijeci, poznata pod tim ili sličnim imenom, osim u slovenskim, i mnogim jezicima (mađarski, rumunjski, novogrčki, turski, talijanski).
     Šajke su bile građene od drveta, znatne dužine, male širine i dubine, sa oštrim gvozdenim kljunom. Pokretane su pomoću vesala i jedara, a po potrebi i ljudskom ili konjskom snagom. Bile su tako naoružane i opremljene i sa takvom posadom da su se koristile za borbu na blizinu i na daljinu, kao i za napad i odbranu. Na prednjem kraju, kljunu nalazio se top a na zadnjem su bili krmaš i zapovjednik.
    Zavisno od veličine postojale su duple šajke, cele šajke, polušajke i četvrt šajke. Imale su obično posadu od 30-40 ljudi.
    1. Drveni ratni brod na vesla u uporabi na rijekama crnomorskoga slijeva od XI. do XVIII. st. Imala je 20 vesala, 1 do 2 latinska jedra i oštar željezni kljun, naoružana je bila bacačkim spravama, a poslije topovima i mušketama. Osim za borbu, šajke su se upotrebljavale za opskrbu i prijevoz postrojba, zaprječivanje rijeka te zaštitu mostova i skela. Od XI. st. na Dunavu su bile ustrojene srpska i madžarska šajkaška flotila, a od XVIII. st. austrijska šajkačka bojna. Ratne su baze bile u Beogradu, Slankamenu, Petrovaradinu, Zemunu i Šapcu. Jaka je bila i savska hrvatska flotila s bazom u Sisku. Turske su šajke bile gotovo jednake, a na ukrajinskim rijekama pojavljivale su se veće, vrlo pokretne i brze kozačke šajke.
Tikvare
To su provrtane brodice s mnogo rupa, a služile su za držanje živih ulovljenih riba. [48]
Trupa
Drveni čamac koji je tradicijski u uporabi na rijeci Neretvi za prijevoz manjega tereta, lov i ribolov. Pokreće se i upravlja jednim veslom, uz obalu i otiskivanjem motkom, a rijetko ima i jedro. Nosivosti je oko 300 kg, duljine 4 m, bokova pri dnu širokih 0,5 do 0,6 m, a pri vrhu oko 0,9 m; visine je oko 0,3 m. Izrađuje se od jelovih ili borovih dasaka. Dno je plosnato, na krajevima blago svinuto prema statvama, izrađeno od jedne ili dviju dasaka debljine 20 do 25 mm; bokovi su obično od jedne daske debljine 12 mm, ojačani s 5 rebara.
Tumbas
Plitka široka lađa koja je plovila Kupom od Karlovca do Siska. Lađe su se izrađivale u Karlovcu.
Iz svega je neupitno da je rijeka Sava bila plovna i da se njome obavljao promet raznim vrstama plovila u skladu s tehničkim mogućnostima toga doba. Lađe koje plove uzvodno od Siska prema Zagrebu su manje i nazivaju ih »tumbasi«, izrađuju se i u Kranjskoj i nisu pokrivene pa se žito prevozi u bačvama. Lađe koje obavljaju ovaj promet dugačke su i do 46 m, široke 4,5 do 5 m te imaju nosivost 2000-8000 vagana (od 85 do 390 tona), a neke mogu nositi samo do 4000 vagana (200 tona). [4]
     Nisu ovo sigurno jedini nazivi za razna plovila i nije nam cilj sve ih nabrojati. Na Savi od manjih plovila su nama najpoznatije čiklje, dereglije i šajke.

Plovidba Savom u gornjem toku krajem 17. st
Plovidba Savom u gornjem toku krajem 17. st.
Prvi transport pšenice

Brod oko 1750
Prva poznata veduta Broda na Savi. Slikar je austrijanac Franz Jaschke (1775.-1842.) Nacrtani su čamci i brod

Plovidbe Savom kopitarnica
Plovidbe Savom kopitarnica
Plovidbe Savom
Plovidbe Savom

Vuča brodova na Kupi
Plovidba u gornjem dijelu Save
Prvi hr parobrod Prvi hr parobrod

potonuo parobrod potonuo parobrod
potonuo parobrod potonuo parobrod
potonuo parobrod potonuo parobrod
potonuo parobrod Slavonski kalendar 1966. god.

Rijeka Sava u 18st
Rijeka Sava u 18st
Rijeka Sava u 18st
Iz knjige Josip Kljajić: Brodska tvrđava, Hrvatski institut za povijest Slav. Brod, 1998. [48]

Splavi prije izgradnje mosta
Brodovi i vodenice na Savi prije izgradnje mosta, 1866. god. prema rekonstrukciji Vasilja Antipova


Opis brodske pukovnije 1818.-1829. prema zapisima Johanna Pichlera


     Od 1818. do 1829. zapovjednik brodske pukovnije bio Johann Pichler koji je ostavio detaljne zapise. Donosimo njegov opis Save i nazive plovila koje spominje.
Rijeka Sava
     Glavna rijeka je Sava, kao granica između ove pukovnije i Bosne, glavni joj je smjer od zapada prema istoku, s mnogim zavojima, a duga je 22 milje. Širina rijeke je od 60 do 130 hvati, dubina je različita, ovisno o rastu ili padu vodostaja Save. Sava je plovna, no za niska vodostaja plovidba je na nekim mjestima vrlo otežana. Kod nadolazećih voda prelijeva se preko obala, koje su naizmjenično niske i visoke, preplavljuje istočni dio pukovnije gdje nasip još nije izgrađen. Na području pukovnije bile su 283 vodenice.
     Rijeka Sava izvire u Sloveniji ispod Julijskih Alpa. Utjecaj snijega s Alpa nije bio naročito odlučan za vodostaj Save. U smjeru njezina toka prema istoku (Panonskoj nizini) klima se mijenja te je prosječni godišnji vodostaj od izvora do utoka u Dunav kod Zemuna bio podložan promjenama. I pritoke su uvjetovale razinu njezina vodostaja s velikim količinama prijenosne vode. Vodostaj je rastao u proljeće i jesen za vrijeme velikih oborina, a zimi se Sava redovito ledila. Kolebanja količine vode u 18. st. nisu bila tako velika, dok nije bilo nasipa, a područja oko Save imala su gušći biljni pokrivač. Bilo je mnogo šuma koje su svojim korijenjem i stablima sprječavale brzo otjecanje i nakupljanje velikih količina vode u korito rijeke. Konačno, voda se slobodno razlijevala cijelim tokom, te je i to utjecalo na vodostaj u koritu. Kao umjetna obrana od visokog vodostaja podizani su nasipi. Međutim, nasip je i zaštitno sredstvo koje povisuje razinu vode u rijeci, te pogoršava režim vode. To je još više dolazilo do izražaja jer su podizani na pojedinim odsjecima. U prvoj polovici 18. st. poplave su ugrožavale i sam biološki opstanak stanovništva brodske Posavine. Od Zagreba na nekoliko mjesta, a u području brodske pukovnije od Orljave niže Kobaša, preko Ruščice do Rajeva Sela.
     Rijeka Sava je u razdoblju Vojne krajine predstavljala brodskoj pukovniji južnu granicu prema osmanskoj Bosni. Bila je prije svega politička granica između dvije protivničke velesile i zbog toga je bila utvrđena čardacima i tvrđavama, ali i “sanitarni kordon” da spriječi unošenje epidemije (poput kuge i kolere) s osmanskog područja. Uz to Sava je za brodsku pukovniju predstavljala važan prometni put za putnički i robni promet te prijevoz vojske, vojne opreme i građevnog materijala. Trgovačkim putem u pravom smislu riječi Sava je postala tek u drugoj polovici 18. st. (merkantilizam i kameralizam) kada se trgovačke robe (najviše žito iz Ugarske) prevoze prema Sisku, Karlovcu i dalje prema Jadranu. Iskustva koja su tada stečena tražila su, prije svega regulaciju Save. Potpuna regulacija bila je nemoguća jer je granica tekla sredinom rijeke, a Osmanlije nisu pokazivale interes za takav pothvat. Samo su na habsburškoj (slavonskoj) strani uklonjene veće prepreke za teglenje lađa (pojedini čardaci, stabla, šikare i priobalni plićaci), a krajiške vodenice pomjerene su iz plovnog puta prema sredini rijeke. Duž savske obale i u brodskoj je pukovniji bila u drugoj polovici 18. st. (1771.) uređena “kopitnica” tj. obalni put za sprege (ljudi i konjska vuča) koje vuku lađe. Promet po Savi obavljao se u 18. i prvoj polovici 18. st. drvenim plovilima bez vlastitog pogona. To su bili splavovi, činakli, čamci, čiklje, i korabe. Plovni objekti veće nosivosti zvani su: barčele, burčelice ili burčule, barke, barkače, barketoni, dereglije, đemije, konjarice, pjeskare, solarice, tikvare, tumbasi, žitarice i vinski brodovi.
     Bosanske pritoke Save (kod Šamca rijeka Bosna i Broda rijeka Ukrina) oduvijek su nanosile na lijevu obalu velike količine pijeska i šljunka. S tih je šljunčara u vojnokrajiškom razdoblju, a i kasnije, odnošen materijal za posipanje cesta, nogostupa, vojnih vježbališta i dr. Treba istaknuti činjenicu da je Sava kao i njezini pritoci bila bogata ribom, što je bilo od velike koristi za ishranu okolnog stanovništva.
Wilhelm Wagner. “Sava i Vojni komunitet Brod (1692.-1873)”. Zbornik Histprijskog instituta Slavonije i Baranje (Slavonski Brod, 1978), 2-3, 8-9; Krunoslav Tkalac. “Sava kao plovni put u 18. i 19. stoljeću.” Radovi Centra JAZU (Vinkovci, 1973), 213, 215, 236. [17]

Parobrodovi na Savi

Parobrodske stanice

1878 austrijska vojska prelazi savu

1878 austrijska vojska prelazi savu
Zanimljivo je na ovoj fotografiji vidjeti kako su izgledali ondašnji čamci i dereglije

Singer-stara luka
Singer-stara luka
Singer-stara luka
Slavonski narodni kalendar, 1982. god.

Brod na Savi 1887
Stjepan Kovačević: Grad Brod 1887. god. Ispred mosta su čamci u turističkoj vožnji kao i mi danas. Ispred Korza su dva parobroda a jedan vuče deregliju.

Mali Vijuš
1904 Brod na Savi
Brod na Savi, 1904. god.

Brod na Savi 1908
Brod na Savi, razglednica iz 1908. god.

Brod na Savi
Brod na Savi
Bos Brod
Brod na Savi
Brod na Savi
Parobrod 1910
Brod na Savi 1912
Brod na Savi i drvena građa, 1912. god.

Brod na Savi, most i dereglije
Brod na Savi a ne Bosanski Brod, most, dereglije i pruga za prevoz trupaca početkom 20. st.
Parobordovi
1914. god.

Brod na Savi, most i ribići
Iz čamca se pecalo i prije a očito je bilo dobro mjesto kod mosta

Brod na Savi, brodovi na vezu
Brod na Savi, 1920
Brod na Savi, 1920. god.

Brod na Savi parobrod
Putovanje Savom Brod na Savi
Putovanje Savom Brod na Savi
Putovanje Savom Brod na Savi
Putovanje Savom Brod na Savi
Brod na Savi
Brod na Savi

Brod na Savi, 1923
Brod na Savi, 1923. god.

Transport drvene građe 1930 kod Podsuseda
Transport drvene građe 1930. kod Podsuseda

Granik Brod na savi
Granik

Kupači na Adi Brod na Savi
Kupači na Adi, Brod na Savi

Slavonski Brod
Slavonski Brod

Slavonski Brod
Slavonski Brod

Slavonski Brod
Slavonski Brod

Slavonski Brod
Slavonski Brod

Slavonski Brod, 1937
Slavonski Brod, 1937. god.

Filipovićeva kompa u Dubočcu, 1937

Slavonski Brod
Slavonski Brod

Slavonski Brod 1939
Folkloraši na Savi, 1939. god.

Slavonski Brod, 1940
Parobrod i vodenice pred II svj. rat

Slavonski Brod, 1940
Slavonski Brod, 1940. god.

most Slavonski Brod, 1941
Srušeni most preko Save, Slavonski Brod, 1941. god.

Slavonski Brod

drveni most Slavonski Brod
U II svj. ratu bilo je ratnih plovila na Savi bez kojih ni drvenog mosta ne bi bilo

Parobrod Lovćen Slavonski Brod, 1944
Parobrod Lovćen Slavonski Brod, 1944

dereglija
dereglija

Riječna flota NDH

     U Narodnim novinama od 18.04.1941. god. objavljeno je rješenje o ostrojstvu vojske i mornarice. Krajem 1941. započelo se s osnivanjem pomorskih škola u Sisku i Slavonskom Brodu. Osnovana je Riječna flotila. Krajem 1941. započelo se s osnivanjem pomorskih škola u Sisku i Brodu na Savi te pirotehničkih odjela u Petrovaradinu i Kamenici na Dunavu. Osnovana je Riječna flotila. Njeni prvi zadatci bili su izvlačenje potopljenih brodova bivše jugoslavenske riječne ratne flote na ušću Save u Dunav.
monitor Sava
Monitor Sava
Tijekom 1942. izvučeni su potopljeni monitori "Sava" i "Morava" (preimenovana u "Bosna"). Vlastita posada je potopila "Savu" 12. travnja 1941. u zemunskoj luci kako ne bi pala u ruke Nijemcima. 1942. uz pomoć njemačkih inžinjeraca izvađena je i uključena u riječnu flotu Ratne mornarice NDH pod imenom Sava. Izvučen je i zapovjedni brod "Cer", koji je nakon obnove dobio ime "Vrbas". Nijemci su riječnoj floti donirali i nekadašnje nizozemske policijske patrolne brodove - "Petrinjčicu", "Pakru", "Plivu" i druge, koji su dovedeni Majnom i Dunavom do NDH. Naziv monitor je prema američkom brodu USS Monitor i predstavlja klasu najvećih riječnih ratnih brodova.
monitor Bosna
Monitor Bosna
     U sklopu riječne flote nalazila se i bojna mornaričkog pješaštva. Dio brodova izgubljen je u borbama u drugoj polovici 1944., te je osim flotile u Zemunu (riječni patrolni brodovi "Plitvice", "Rad" i "Bosut" te pomoćni brod "Lika"), uspostavljena flotila u Slavonskom Brodu (monitori "Sava" i "Bosna", zapovjedni brod "Vrbas", patrolni brodovi "Petrinjčica", "Pakra" i "Pliva").
     "Sava", "Bosna" i "Vrbas" su bili uglavnom usidreni na Savi u Slavonskom Brodu tijekom 1943. i 1944. "Sava" i "Bosna" su patrolirale Savom štiteći konvoje koji su opskrbljivali njemačke postrojbe duž Save. U noći na 9. rujna 1944., posada monitora "Sava" je, dok su časnici spavali u gradu, otplovila do bosanske obale (nekih 2 km nizvodno), napustila i potopila brod, te se priključila partizanima u Bosni. Preostale, nekadašnje nizozemske, patrolne brodove preuzeli su Nijemci i uključili u svoju Dunavsku flotu. [Wikipedia]
"Sava" (ranije Bodrog) bio je riječni monitor izgrađen od strane austro-ugarske mornarice 1904. Uspješno ga nasljeđuje jugoslavenska mornarica, Ratna mornarica NDH i JRM. Nakon rata "Sava" je izvađena s dna te je do 1959. služila u riječnoj floti JRM. Nakon toga je povučena iz vojne službe te je do 1962. služila kao trgovački, teretni brod.

Objavljeno 13.03.2014. god.

Udruga splavara "Čika Mata - Marković" Slavonski Brod      e-mail: splavari@splavari.com.hr              Početna stranica
Korištenje sadržaja s ove stranice je na vlastitu odgovornost. Slobodno se smiju prenositi tekstovi i fotografije uz navođenje izvora.